24 siječnja 2008

Ledom protiv auta

Malo me duže nije bilo. Jučer sam održao ono što se zove Kemijski seminar 2, što je u principu obrana teme doktorata. To znači da, pred komisijom, javno obrazlažete ono što ćete obraditi u sklopu doktorata, uz pregled literature, govorite o metodi kojom ćete pristupiti problemu itd. Uglavnom, bilo je uspješno i sad još treba "samo" obraditi mjerenja i napisati disertaciju.
Danas ujutro sam mijenjao akumulator na autu. Nije mi prvi put pa je sve obavljeno bez problema, iako je to bilo u 8 sati, na temperaturi ispod 0°C, a još se i neki vijak nije dao. Dolores je dovela Matka, Matko se ukrcao, upalio sam auto, bacio u rikverc i mislio krenuti. Dam gas, otpustim kvačilo i - auto neće da se mrdne. Prebacim u ler pa opet u rikverc - ništa. Bacim u prvu i opet ništa. Šta je sad? Izgleda kao da mi je netko nešto postavio pod kotače. Ali nema ničega. Onda mi je nešto palo napamet. Opet sam ubacio u rikverc, dao gas, dodao još malo gasa pa još malo... I na kraju - BUM! i auto se konačno, uz jaki trzaj, pokrenuo. Baš kao što sam i mislio.
Dakle, šta se dogodilo? Očito je zaostalo malo vode u kotačima, koja se smrznula i taj led nije dozvoljavao kotačima da se okrenu. Tek je nešto veća sila nadvladala silu kojom led drži kotače i auto je krenuo.
Zašto vam ovo pričam? Zato što to sve ima veze s onim što radim za doktorat. Zato što su ta svojstva vode stvarno fascinantna, u što sam se još jednom uvjerio i danas ujutro.
A nešto o vodi ću vam ispričati uskoro.

1 komentar:

Anonimno kaže...

Usro sam se, kad si reko bum, mislio sam, gotovo je... :)