28 travnja 2009

Njih se to ne tiče!


Listajući neke novine jučer uz kavu, u kantini našeg najvećeg instituta koji se bavi prirodnim znanostima, naišao sam na jedan komentar studentskog prosvjeda. Kaže: "Ako ne žele plaćati obrazovanje, znaći da ne cijene znanje." Takav jedan odvratni komentar dugo nisam pročitao. Da se razumijemo, većina komentara koji se pojavljuju na raznoraznim forumima i slično ili nemaju veze sa zdravim mozgom ili su dio liječenja osobnih frustracija ili su najprizemniji izljevi mržnje i netolerancije. Ali ovo je čak i ispod te razine. Autor te veleumne izjave potpisao se, naravno, samo nekakvim maloumnim pseudonimom koji mi se, na svu sreću nije zadržao u memoriji.

Usput, slušam dvojicu tzv. znanstvenika, "fizičara", koji raspravljaju o istoj temi. Pa jedan drugome objašnjava onu klasičnu stvar, koja prati svaki oblik aktivizma, a to je "ma to su ti sve lijenčine i neradnici pa im se ne da na nastavu pa sad tamo seru po faksu."

Moji kolege s istog tog instituta, generacija tek nešto starija od studenata, totalno su nezainteresirani. Njih se to ne tiče. Njih nije briga što i oni preskupo plaćaju svoje doktorske studije. Da, to je njihov stav - ne tiče ih se!

Dakle, imamo ovakvu situaciju: imamo postdiplomande i znanstvenike. Oni bi, kao, trebali biti spiritus movens ovoga društva. Jer oni su intelektualci i oni bi trebali biti upravo ti koji će prvi istupati protiv bilo kakvih društvenih nepravdi itd. itd. Ali njih se to ne tiče. Oni imaju svoj posao, koji traje od 9 do 17 i to je to. Izvan tog radnog vremena i izvan ograde Instituta nije na njima da misle.

Nevjerojatne su količine energije potrebne kako bi se te mudre glave uvjerilo kako se BAŠ NJIH TO TIČE! I ne samo to. Tiču ih se mnoge druge stvari, ali oni su uporni u svojem uvjerenju kako ih se ne tiče.

Kad ste početnik, očekujete neku reakciju, naročito od, jelte, vaše generacije koja je mlada i buntovna. Očekujete da zauzmu odlučniji stav prema nekom aktualnom problemu. Onda shvatite da oni i ne mogu zauzeti odlučniji stav, jer jednostavno nemaju stav (što je nužan preduvjet da taj stav možda jednom postane odlučniji). Pokušavate ih bocnuti nekim komentarom, primjedbom, provokativnim pitanjem. Ništa.

Eto… Ti ljudi, koji misle da je posao znanstvenika samo rad na određenom projektu unutar nekog hrama znanja, tužno je što se nazivaju znanstvenicima. Još je tužnije što razumijevanje za bilo koju aktivnost od šireg interesa gotovo isključivo nalazimo izvan okvira naše generacije. Nalazimo je među pripadnicima generacije starije od 50 godina.

Zbog toga me studenti vesele svojim angažmanom. A podršku sam im izrazio i zbog toga, ali i zbog vlastitog uvjerenja da je jedna od važnijih zadaća suvremenog društva dekomercijalizirati obrazovanje.

(Objavljeno u RegionalExpresu 28. IV. 2009.)

1 komentar:

Anonimno kaže...

Tu si u pravu: indiferentnost i demagogija nikad nisu bili veći. Slažem se i dekomercijalizacijom znanja. Pravo znanje nije "fast food"!