30 kolovoza 2016

Ciao, tata...



Iz buvljačkog šarenila Hrelića, u rukama mi se našao maleni sprešani leptir. Između tankog stakla i nježnog mrežastog vela, uokviren grubo istesanim grančicama, tom prekrasnom malom stvoru oduzeta je treća dimenzija, dimenzija nesputanog kretanja, leta, obilaženja cvijetova, lutanja livadama, sve to kako bi postao dio slike, sličica sama, ideja leptira zamrznutog u letu. Stvorenje slobode i šarenog, mirisnog prostranstva zastao je u toj ograničenoj planarnosti sićušne sličice. Bez ikakvog prava, bez pitanja, naprasno mu je oduzet život te je sveden na tijelo, lijepo, ali bez daha i pokreta. Iz glasnih povika trgovaca, iz užurbanosti kupaca što prebiru robu, glasnog sajamskog nadmudrivanja, iz gomile šibicara, džepara, prevaranata svih vrsta, nezainteresiranih šetača s rukama u džepovima, izronio je taj mali, krhki komadić tuge i nepomične tišine, ta dva zaustavljena krila. I kao da je u njemu zastao sav taj svijet, taj život, osjetio sam tu beskrajnu mirnu ljepotu, tutnuo trgovcu dvije kune te se udaljio utopivši se u užurbanoj gomili.
„Moramo vam saopćiti tužnu vijest“. Glas s druge strane telefonske žice u trenu je prekinuo sve naše nade, očekivanja, veselje zbog svakog malog koraka naprijed, optimizam što je iz dana u dan rastao zbog povoljnog smjera kojim je krenuo tatin oporavak u pulskoj mornaričkoj bolnici. Istoga dana kad sam našao leptirića, tata je legao u bolnički krevet. Velika hematomska izraslina u desnom sljepoočnom dijelu pritisla je mozak i oduzela mu kontrolu nad tijelom. Operacija je bila hitna i neizvjesnog ishoda, ali sve je nakon toga išlo povoljnim tokom.
Sve do te noći, u mraku između zadnjeg petka i subote tog kolovoza 2016. godine.
„Moramo vam saopćiti tužnu vijest“. Prekid jednog života. Odlazak čovjeka, tate, dede, brata, ujke, prijatelja.
Kraj tog kolovoza mnogi će pripadnici pulskog undergrounda pamtiti po njegovom odlasku, odlasku čovjeka koji nikad u uobičajenom smislu nije bio aktivan na rock'n'roll sceni, ali za kojega mnogi od njih potvrđuju da je zaslužan za uobličavanje i usmjeravanje glazbenog ukusa. Bio je to čovjek koji je donio muziku Franka Zappe u Pulu, čovjek koji je podržao tolike mlade bandove, bez obzira što nisu uvijek odgovarali njegovom ukusu, čovjek koji je bio prisutan na sceni, uvijek negdje malo sa strane, ali na kojega su se oslanjali brojni glavni akteri. Čovjek za kojega mnogi kažu da ih je glazbeno obrazovao. „Sjećam se, kad bi nas pokupio na stopu za Pulu, bilo je to 15 min odlične glazbene edukacije - za nas seljake koji pojma nismo imali tko je Frank Zappa..bili su to prvi susreti s "neobičnom" glazbom...“, kaže jedna prijateljica. „Posljednji pozdrav mom dragom sumještaninu, čovjeku dobrom kao kruh, svjetskom putniku i čovjeku koji je u Medulin donio dašak Zapadne obale. Siguran sam da već ćakula sa Frankom Zappom tamo negdje gore...“, kaže drugi prijatelj. A mnogi kao talismane čuvaju kazete sa Zappinim albumima, koje im je on snimao i upravo te snimke spominju kao smjernice što su im obilježile stvaranje vlastite muzike.
U pamćenju grada ostaje slika o njemu konstruirana promatranjem kroz tu prizmu. I to je dobro, to je način na koji grad pamti svoje ljude.


Ipak, to je bila samo vanjska manifestacija čovjeka koji je bio dobar kao kruh. Ponekad grub, neki bi rekli teškog karaktera, ali zapravo izgubljen u novom vremenu koje je donijelo nova pravila, na koja se zbog svog osjećaja za pravdu, zapravo upravo zbog te dobrote, nije bio spreman prilagoditi. Mnogi su ljudi zato iščezli iz njegovog života, u zadnje vrijeme se i pretjerano izolirao, ali u pozadini svega toga zauvijek je ostala ona karakteristična, njegova dobrota. Prenio je to na sve nas. Iako, kako bismo preživjeli u ovom svijetu, stvaramo veće kompromise od onih na koje je on bio spreman, dišemo istim tim plućima. Prenio je na sve nas tu svoju dobrotu, koja se čini oporom, spremnost da svakome pmognemo, ali i da uživamo u stvarima koje su nama bitne.
Teško je, nemoguće, riječima izraziti gubitak takve osobe, po mnogim stvarima ključne u mom životu. Da, bio mi je tata, ali zapravo je čak i te okvire probijao. Bio je on i više od tate. Nemoguće je izraziti što sam osjećao prema njemu. Toliko je njega ugrađeno u mene. Gledam svoje ruke i vidim njegove. Njegove korake čujem hodajući šumom, u šuštanju lišća i krckanju grančica. Iza njega je ostala beskrajna praznina, koju ispunjava njegova dobrota.
I sad, gdje je on? Zapravo, s nama i u nama. I tu ostaje, zauvijek. Njegov život i dalje traje, u jednom drugom obliku, na drukčiji način. Ugrađen je u nas, kao leptir, ali ne sprešan i zaustavljen. Taj leptir predivnih šarenih krila slobodno leti.

07 prosinca 2015

COP21 - početkom 2. tjedna...

Izvor: YFOE

U subotu je većina medija objavila kako klimatska konferencija "ide jako dobro" i kako je u rekordnom roku donesen okvir sporazuma, koji se sad treba samo srediti. Ima tu još puno posla, ali sve ide kao podmazano. Prevladavajući mediji prenose optimistično ozračje, a to kod ovakvih pregovora uvijek u najmanju ruku sumnjivo.
Zaista, ozračje baš i nije toliko ružičasto.
Starosjedilački narodi izražavaju svoje veliko nezadovoljstvo do sada donesenim nacrtom sporazuma.


Oni još jednom ističu kako zagađivačke korporacije uništavaju njihove domovine, a tzv. zelene sheme su dizajnirane samo kako bi bogati postali još bogatiji. Posebno su nezadovoljni uklanjanjem prava starosjedilaca uz ljudska prava u članku 2.2 nacrta sporazuma, ostavivši ih samo u preambuli (koja je zapravo samo popis želja, bez ikakve pravne snage), a za to su posebno zaslužne Norveška, EU i Ujedinjeno kraljevstvo. "Ključno je u tekst sporazuma uključiti prava starosjedilačkih naroda. U zapadnom, nestarosjedilačkom shvaćanju prava čovjeka nisu nužno adekvatno zaštićena naša prava kao starosjedilačkih naroda", naglašava Princess Daazhraii Johnson iz organizacije REDOIL Aljaska.
Crystal Lameman iz Beaver Lake Cree Nationa je istaknula da je "operativno uklanjanje članka 2.2 brisanje postojanja obojanih naroda, starosjedilaca i tradicionalnih zajednica, jer upravo su oni prvi na udaru klimatskih promjena." "Time nas se zapravo uklanja iz pregovora o budućnosti klime", zaključuje Dallas Goldtooth, izvršni direktor mreže Indigenous Environmental Network.
Naravno, i civilne udruge ne kriju nezadovoljstvo tim draftom: "Iz teksta je nestala svaka neizbježna razina diferencijacije. Tekst redefinira koje su zajednice zapravo ranjive u svijetu. Odbacuje se pravedna raspodjela odgovornosti - ideja da države moraju nadoknaditi štetu nastalu zagađenjem koje su stvorile. Izostavljanje tih fundamentalnih principa znači da nikoga nije briga za prava starosjedilaca. Da nikoga nije briga ni za prava čovjeka. Da nikoga nije briga ni za radnička prava", prenosi Maruška Mileta iz Zelene akcije i Young Friends of the Earth.

S akcije YFOE "What are you hiding", izvor YFOE. 

Za to vrijeme, na pariškim ulicama akcije organizacija civilnog društva su u punom zamahu. Međutim, policija se odlučila koristiti podmuklim mjerama kako bi sprječavale prosvjede, a izgleda da su im posebno zasmetali oni u kojima aktivisti pokušavaju ukazati na greenwashing. Naime, aktivisti izvještavaju o masovnom ubacivanju 'krtica' u prosvjedničke redove.


I dok je klimatska pravda ključni pojam svih prosvjeda i prigovora dosadašnjem toku pregovora, službeni dio COP-a opet pokazuje kako nema političke volje, a još manje hrabrosti da takvi pojmovi prodru na pravi način u sastavljanje sporazuma. Sa svih strana zato se guši demokratsko pravo građana da izraze svoje mišljenje, dok se u konferencijskim dvoranama valja još jedan zločin prema čovječanstvu.

Za kraj, Patti Smith pjeva Imagine na koncertu Pathway to Paris u organizaciji 350.org, održanom prije početka ovih pregovora. Bez obzira na sve, mislim da možemo zamišljati jedan bolji, pravedniji svijet, koliko god nam sve skupa beznadno izgledalo, a svaka nada u pozitivan ishod bilo kojih razgovora "na vrhu" počinje izgledati sama po sebi smiješno.


05 prosinca 2015

COP21 - tzv. "dan akcije"

Kažu - dan akcije. I to onda valjda izgleda tako da se raspravlja o akcijama, a umjetnici po svijetu, koji su uspjeli dobiti nekakvo financiranje na račun COP-a, rade svoje projekte.
U Zagrebu tako, u organizaciji Francuskog instituta, gostuje poznati grafiter Etien, koji je prije par tjedana na pročelju galerije Gradec nacrtao kita,



a danas je na pročelju Francuskog instituta crtao mural tematski vezan uz COP21.

Kit je odličan, ali ovaj sat, koji je vjerojatno dirigirano osmišljen, po mom mišljenju promašuje poruku. Naime, kad govorimo o ekologiji, obično se govori kao "mi spašavamo svijet - majčicu Zemlju - ...". Spašavamo li mi stvarno svijet?
U biti, takav narativ nastao je iz našeg pretjerano visokog mišljenja o samima sebi, a posljedica je antropocentrične predodžbe, proizašle iz religijskih tradicija, gdje je čovjek stvoren kao preslika Boga, a ostatak svijeta je tu kako bi služio čovjeku.
Međutim, dobro znamo da je jedna od važnijih posljedica razvoja prirodnih znanosti ta da je dovela do dekonstrukcije te antropocentrične tradicije, tj. do potpune promjene predodžbi o položaju čovjeka u svijetu. A onda i do spoznaje da je čovjek jedno zapravo krhko, nježno biće - vrlo prilagodljivo, ali ipak ranjivo.
U toj svojoj ranjivosti, mi smo zapravo, kao civilizacija, ali i kao biološka vrsta, na fronti udara klimatskog kaosa. I zato moramo imati na umu da borba protiv klimatskih promjena nije ključna za opstanak svijeta, nego upravo za opstanak čovjeka.
Uzrokujemo li svojom nedjelotvornošću pretjerano globalno zatopljenje, neće nestati svijet, neće se rastopiti i neće se voda preliti preko njegovog ruba. Nestat ćemo upravo mi, vjerojatno će se prvo ugasiti civilizacija u nekakvom kaosu, a onda ćemo polako nestati i kao biološka vrsta. A svijet će se samo malo "promeškoljiti", stvorit će se nove ekološke niše i za nekoliko desetaka ili možda stotina tisuća godina - što je neznatno u geološkim razmjerima - uspostavit će se neka nova razvnoteža.
Nedjelotvornost naših političkih elita zbog toga se može okarakterizirati kao ultimativni teroristički čin i kao zločin protiv čovječnosti kakav povijest ne pamti.
Promjena u prevladavajućem narativu je ključna kako bismo to shvatili. 

04 prosinca 2015

COP21 - ima li mjesta za optimizam?

Očito su klimatske promjene medijski jako nezanimljive. Čim su se razišli premijeri i predsjednici država, interes medija za konferenciju o klimatskim promjenama, na kojoj bi se trebale donijeti odluke od vitalne važnosti za sudbinu čovječanstva, naglo je splasnuo. Očito, čekaju se zadnji dani, kad će se donositi odluke, a onda se očekuju i najžustrije rasprave, kao i kulminacija prosvjeda, koji oduvijek prate COP-ove. John Vidal, urednik okolišne rubrike Guardiana, je prekjučer prognozirao: "Osjećam da će doći do kolizije čudovišnih razmjera u prvih nekoliko dana, ali onda će se smiriti strasti i sve strane će shvatiti da svatko mora biti spreman na kompromis. Bit će to bolno, ali to je jedina šansa za uspjeh." Zanimljivo je i njegovo opažanje: "Prva dva dana sam proveo razgovarajući s vođama pregovaračkih grupa najranjivijih zemalja u razvoju i moram reći da oni više od mene vjeruju da će se postići pozitivan dogovor." Držim fige da se ostvare te želje, iako ni ja nemam baš razloga za toliku razinu optimizma.
U Bangladešu... Izvor: Zakir Hossain Chowdhury/Barcro; Guardian

A zašto nisam baš optimističan? Zašto, kad recimo, među ostalima i Time (sad više ne mogu naći taj članak pa pogledajte sličan komentar na portalu People's World) danas komentira da, nakon odbijanja projekta gradnje plinovoda Keystone XL, američka klimatska politika kreće novim smjerom, što je u principu ono o čemu su nedavno govorili i NextGen Climate Action? Međutim, treba uzeti u obzir da SAD, kao jedan od najvećih zagađivača, neće pristati na sve točke predloženog pravno vezujućeg sporazuma zato što je za to gotovo nemoguće pridobiti Kongres, kojega ipak kontroliraju Republikanci (poslovično prepuni razumijevanja za problematiku klimatskih promjena). U najboljem slučaju, postići će se dogovor koji vodi ka zagrijavanju od +2,7 °C do 2100. godine u odnosu na predindustrijsko doba, koje i dalje dovodi do katastrofalnih posljedica za niske otočne i priobalne zemlje.
Osim toga, kako je odlično poantirano u članku na portalu Bilten: "Sva patetika o “majci Zemlji” koju smo prisiljeni slušati ovih dana ne može sakriti nepomirljivo proturječje globalnog kapitalizma i klimatske sigurnosti.
Upravo zbog toga, eventualni dogovor u Parizu može biti bolji ili lošiji, ali u svakom slučaju ne može biti rješenje. Jer ako se klimatska šteta kroz narednih nekoliko stoljeća i može sanirati, sasvim je sigurno da se sistem koji radi protiv interesa većine ne može “popraviti”. Dapače, njegov je nestanak ključni preduvjet eventualnog klimatskog oporavka". Dovoljno je pogledati službeni site COP-a - više je nego jasno koliki je utjecaj moćnih korporacija na tu konferencija, naime jasno je da cijeli taj kompleksni razgovor moderiraju upravo te moćne kompanije, koje se pokušavaju prikriti ispod kratkih opisa svojih zelenih djelatnosti. Zagrebemo li nešto dublje, iza tog zelenila kriju se opet iste sveprisutne kompanije, od kojih se mnoge svrstavaju u najveće zagađivače. Danas sam naišao na jako zanimljiv članak Justina Farrella u znanstvenom časopisu Nature - Climate Change, u kojemu je autor razmotrio preko 4500 poricatelja klimatskih promjena i povezao ih s njihovim sponzorima. Zaključak je, kao što bismo i očekivali, da velike kompanije, naročito naftne, otvoreno ili manje otvoreno obilno financiraju takve pseudoznanstvenike. Među financijerima poricatelja klimatskih promjena naročito se ističe notorni Exxon Mobil sa svojim firmama-kćerkama. U svom nešto ranijem članku objavljenom u Proceedings of the National Academy of Sciences of USA, isti autor problematizira korporativno financiranje i ideološku polarizaciju po pitanju klimatskih promjena. Rezultati znanstveno potvrđuju ono što slutimo.
O tome je, uostalom, jako puno pisala Naomi Klein u nezaobilaznoj knjizi "This Changes Everything". Upravo u tom smislu treba čitati zaključak Biltena - sistem koji radi protiv interesa većine, a to je globalni kapitalizam, ne može i neće popraviti štetu. Jer popravak štete zapravo znači odustajanje od prevladavajuće tržišno-korporativne logike, koja je u samoj srži kapitalizma. Upravo zato rješenje problema nećemo naći u kongresnim dvoranama i na govornicama, nego upravo u onom neslužbenom dijelu COP-a, u globalnom aktivističkom pokretu, koji zahtijeva klimatsku pravdu, koja proizlazi iz načela solidarnosti, suosjećanja i drugih ljudskih vrijednosti. Kao što sam već rekao, tehnologija sama po sebi nije rješenje - ona treba biti pažljivo dozirana uz poštovanje dubokih etičkih načela. U tom smislu, kao što je i ideja vodilja Naomi Klein u spomenutoj knjizi, klimatske promjene treba promatrati i kao ultimativnu mogućnost da se ljudsko društvo jednom za svagda promijeni na bolje. 

02 prosinca 2015

COP21 - 1. dan - Šta kaže Hrvatska?

Stav s kojim Hrvatska pristupa konferenciji je, ukratko, takav da nema stav. Kao članica EU, priklonit ćemo se općoj politici EU.
Međutim, bilo je prilično zanimljivo čuti Milanovićev govor na otvaranju konferencije. Zaista, prava je milina bilo iz njegovih usta slušati kako „svaki oblik rasta baziran na visokougljičnim modelima više nije učinkovit, već dapače, predstavlja prijetnju svijetu za buduće generacije" pa i da „energetska efikasnost i obnovljivi izvori energije mogu otvoriti nova zelena radna mjesta“.
Da, bili bismo ponosni na takav stav, samo kad bi to uistinu i bio - stav. U ovom slučaju, stav bi bile riječi iza kojih stoje i konkretna djela. I da budemo potpuno jasni, to što govori premijer Milanović nije nikakav stav Vlade RH, nego je to prepisao iz nekog od nebrojenih materijala koje potpisuju naše ekološke udruge. I to su ti materijali koje, inače, predstavnici naših vlada i njihovi vjerni raznoliki psići vrlo zdušno i uporno ismijavaju u javnom prostoru RH. A onda se s istim tim materijalom šepire na otvaranju klimatskog summita. Je li to žalosno? Ne, to je jednostavno - bijedno!
U radu svih dosadašnjih vlada RH nije baš bila uočljiva neka naročita upućenost u problematiku klimatskih promjena. Štoviše, klimatske promjene se u diskursu službene politike RH pojavljuju ili u funkciji zločestih bića iz bajki ili kao nekakvo dosadno, ali ipak prisutno smetalo. Ako su se i donosile neke politike, obavezno su bile popraćene otpuhavanjem kako to, eto, moramo učiniti, jer to od nas zahtijeva EU. Dublji smisao akcija usmjerenih ka smanjenju emisija i drugih mjera uvijek je ostajao vrlo maglovit ili sasvim nevidljiv, a nije baš ni da se netko od 'odgovornih' ikad i potrudio razbistriti te pojmove. Nažalost, nemam nikakvog razloga vjerovati da ćemo u skoroj budućnosti dobiti vladu koja bi razumijela sadržaj gore citiranih velikih riječi.
Naši političari stalno ističu kako je udio Hrvatske u globalnim emisijama stakleničkih plinova zanemariv (0,06 %), iz čega proizlazi da se valjda ne trebamo truditi i da, štoviše, možemo slobodno nastaviti služiti kao platforma za odlaganje isluženih tehnologija, koje se više nemaju gdje instaliravati u razvijenim zemljama. I onda to još prikazujemo kao velike pobjede, jer smo, eto, privukli strane investitore s velikim investicijama u (uglavnom) energetski sektor. 
I to prečesto prolazi, jer u javnom diskursu klimatske promjene skoro da i ne postoje, jer su potpuno marginalizirane i služe samo za prigodničarsko popunjavanje medijskog prostora kad se nema što pametnije prezentirati ili kad se nešto želi baciti u drugi plan. Osim toga, kritički način razmišljanja u Hrvatskoj je već sad skoro izumrla vrsta, pa se prečesto ne sjetimo pitati kolike su nam zapravo emisije po glavi stanovnika (5,8 t eq.CO2/cap. 2012.), koliki je prosječni ugljični otisak građanina RH itd. itd. A onda bi se mogli pitati treba li nam baš svaka investicija, kolika je stvarna cijena pojedinačne investicije, kakve su alternative. Jesu li alternative, gledajući izvan granica RH, još uvijek tek alternative ili su već nadrasle tu fazu?
Da, problemi vezani uz klimatske promjene su vrlo složeni i mjere koje treba poduzeti, želimo li postići da postanemo održivi kao civilizacija, ali i kao biološka vrsta, postaju vrlo radikalne, ali što ih više odgađamo, te potrebne mjere će postajati sve radikalnije. I to je princip borbe protiv klimatskih promjena sveden na najjednostavniji mogući izrijek.

01 prosinca 2015

COP21 1. dan - priopćenje mreže Friends of the Earth



Danas, 1. prosinca, Young Friends of the Earth Europe su, zajedno s ostalim omladinskim grupama za klimatsku pravdu, organizirali akciju na UN-ovom klimatskom summitu u Parizu, kritizirajući nastojanja razvijenih zemalja da uklone svoju povijesnu odgovornost iz potencijalnog globalnog sporazuma. Grupe su pozvale razvijene zemlje da, umjesto toga, prepoznaju svoju ulogu u uzrokovanju i poticanju klimatskih promjena, a onda da preuzmu dobar dio napora u borbi protiv njih.
Maruška Mileta iz YFOEE je rekla: „Ovo je izrijek izdaje Konvencije. Ono što nama treba je vezujući, pravedni i ambiciozni sporazum, koji prepoznaje disproporcionalnu odgovornost globalnog Sjevera u zagađenju atmosfere. Treba nam sporazum koji prepoznaje da pojedine zemlje nose utege oko svojih gležnjeva. Treba nam sporazum koji daje potrebne alate i financijsku potporu za zemlje kako bi se osigurala transformacija koja nam je toliko očajnički potrebna. Sve manje od toga će biti lažno obećanje milijardama mladih ljudi diljem svijeta, kockanje s njihovom budućnošću.“
Tokom akcije, aktivisti su prikazali konferenciju COP21 kao kockarnicu, u kojoj bogate zemlje koriste principe kao što su prilagodba te gubitak i šteta kao kockarske žetone. Rastegnuti transparent je nosio jasnu poruku: „Ne kockajte se s našom budućnošću“.
Paralelno s akcijom, u francuskom predgrađu Montreuila, mladi aktivisti su prenijeli tu poruku tako što su izlili kocku s utegom, kako bi prikazali nejadnakosti u pregovorila u sklopu COP21. Posteri prikazani na akciji su nosili natpis: „COP je za igra namještena za bogate zemlje“.
 Clemence Hutin iz Young Friends of the Earth, Francuska, je objasnila: „Tokom 2015. smo vidjeli moga lica klimatskog nasilja, koje globalni Sjever vrši nad siromašnijim zemljama, u rasponu od prekrajanja principa financiranja UN-ove klimatske konvencije do zatvaranja granica. Bogate zemlje svojim djelovanjem samo produbljuju nejednakosti potičući krizu za koju su odgovorne“.
Akcije naglašavaju činjenicu da su razvijene zemlje podbacile u pravednosti raspodjele dužnosti u svojim predloženim udjelima akcije (INDC) i još ne prihvaćaju svoju povijesnu odgovornost. Istovremeno, većina zemalja u razvoju su ispunile ili čak premašile svoje preuzete obaveze ublažavanja klimatskih promjena.

COP21 - nulti dan

Eto, danas je počelo...
Okupili su se državnici, njih 147, mediji prikazuju dosad neviđene mjere osiguranja te zajedničku fotografiju. Dan prije, u Parizu je veliki klimatski marš spriječila policija, kao što je i prije bilo najavljeno. Međutim, bilo je to brutalnije nego što je trebalo biti, tako da je mirni prosvjed završio u dimu suzavca i u policijskoj demonstraciji sile. Dakle, idilična slika unutar konferencijskih dvorana znatno se razlikuje od one na ulicama.

Ipak, udruge imaju prilike i u službenom programu doći do riječi. Istaknut ćemo sastanak glavnog tajnika UN-a Ban Ki Moona s predstavnicima najvećih okolišnih udruga. Ispred Avaaza na sastanku je prisustvovao Ricken Patel, May Boeve iz 350.org, Kumi Naido iz Greenpeacea, Wael Hmaidan iz CAN Intlm, Bridget Burns iz WEDO/Gender-a, Sharan Burrow iz ITUC-a te naša Jagoda Munić, predsjednica mreže Friends of the Earth. Jagoda je istaknula da razvijene zemlje moraju značajno smanjiti zagađivanje i da dogovor u Parizu mora biti ambiciozan i pravedan. 
 
Što se Hrvatske tiče, ona na COP21 ne dolazi ni sa kakvim specijalnim prijedlozima, nego, kao članica EU, slijedi zajedničku politiku. Iako nas nitko, barem u principu, ne spriječava u donošenju vlastitih politika, čini se da službenoj Hrvatskoj treba još neko vrijeme da shvati ozbiljnost krize u kojoj se svi zajedno nalazimo, a kamoli da shvati kakve su naši potencijali u smislu iskorištavanja obnovljivih izvora energije. 
Klimatsku politiku  s kakvom EU pristupa konferenciji, prokomentirala je Susann Scherbarth (FOE): "EU nije klimatski lider, kako bi Juncker volio da mislimo. On se hvali kako je EU već sad prešla vrijednosti ciljane emisijske redukcije do 2020. Zato nije jasno zašto dolazi u Pariz s tako niskim ciljem od samo 40 % smanjenja emisija do 2030. Zemljama u razvoju i najsiromašnijim nacijama svijeta takva razina akcije će biti jako neuvjerljiva. 
Istina je da građani već prednjače u energetskoj tranziciji, kao što kaže Juncker, ali to je zato što se Europske vlade nisu uspjele osloboditi ovisnosti o fosilnim gorivima. EU mora uložiti sve svoje snage u energetsku tranziciju. 
Od povijesne je važnosti činjanica da su se toliki državnici danas okupili da razgovaraju o ozbiljnosti klimatske krize - no nas će uvjeriti konkretna akcija, a ne riječi. Širom Europe i svijeta ljudi su izašli na ulice kako bi prizvali realna rješenja koja nam trebaju, a taj pritisak prema vladama će se nastaviti kako bi se naše ekonomije odmakle od fosilnih goriva."
Komentirajući pozdravni govor, kojeg je održao Francois Hollande, Florent Compain (FOE Francuska) ističe: "Predsjednik Hollande tvrdi da želi ambiciozni i pravedni klimatski sporazum. Ali, kako Francuska može biti predvodnik ako ne uspijeva vladati ni vlastitim zagađivačima? Kompanije kao što su Engie i EDF, koje su djelomično u vlasništvu Francuske, i dalje odbijaju zatvoriti svojih 46 prljavih termoelektrana na ugljen. To se hitno mora promijeniti - nama klimatska pravda treba odmah!"
Očekivanja u vezi rezultata konferencije COP21 nisu previsoka. Zahtjevi koji činjenica klimatskih promjena nameće vladama su radikalni. No, ti zahtjevi će postati još radikalniji u nadolazećim godinama ne učinimo li nešto dovoljno radikalno u ovom trenutku. Klimatolozi, između ostalog, upozoravaju i na to da smo se već preozbiljno približili točki nakon koje više neće biti moguća normalizacija klimatskih trendova
Nažalost, među sponzorima same konferencije nalaze se i mnoge korporacije, koje su poznate kao zagađivači. Zato je pokrenuta peticija kojom se zahtijeva prekid te veze, kao i općenito utjecaja velikih zagađivača na donošenje klimatskih politika.

30 studenoga 2015

COP21 - zahtjevi

Prvi i osnovni zahtjev bi bio da čovječanstvo konačno mora ozbiljno shvatiti klimatske promjene, čije posljedice već naveliko osjećamo. A u borbi protiv klimatskih promjena moramo nastupiti jedinstveno, uvažavajući sve specifičnosti različitih zajednica.
Povećale su se amplitude vremenskih prilika, zbog čega dolazi do učestalih i jakih poplava i suša, nezapamćenih vrućina i provala hladnih fronti, iz godine u godinu bilježimo rekordne uragan, led se na polovima otapa, a pustinje se šire. Sve češće se u našim krajevima pojavljuju biljne i životinjske vrste, koje su do sada obitavale isključivo u nešto toplijim krajevima. Aktualni rat na Bliskom istoku i s njim povezana humanitarna katastrofa Razina CO2 u atmosferi raste, a s njom i temperatura.
Ti fizikalni parametri vrlo su detaljno nabrojani, argumentirani i obrazloženi u IPCC-evom izvještaju. Međutim, mislim da moramo shvatiti jednu osnovnu stvar: fizikalni i kemijski parametri, dakle koncentracija CO2, temperatura itd. neposredni su uzročnici klimatskih promjena. No, fundamentalni uzrok tih opaženih trendova treba tražiti u ljudskom društvu. Nedvojbeno je pokazano da su klimatske promjene posljedica antropogenih emisija CO2. Zato, želimo li zaustaviti opasne klimatske trendove, moramo nešto fundamentalno promijeniti u svom ponašanju, i to naročito na najvišoj razini. U odličnoj knjizi "This Changes Everything" (koja je nedavno objavljena i kod nas), Naomi Klein zastupa tezu da su klimatske promjene ultimativni šok kojem je izloženo čovječanstvo u cjelini, ali da je taj šok i najveća prilika da se korijenski izmijenimo kao društvo. Kapitalistički sistem, koji kroz inherentnu gramzivost, proizašlu iz narativa o čovjeku kao vrhunskom biću, kojemu je cijela priroda dana na raspolaganje, dovodi do nesmiljenog iscrpljivanja resursa, a atmosfera služi kao globalni deponij. Zato je suočavanje s klimatskim promjenama prvenstveno suočavanje s nama samima i iz toga zapravo proizlaze svi zahtjevi koje građani svijeta postavljaju pred sve okupljene delegacije na klimatskim konferencijama. Spoznaja o klimatskim promjenama temelji se na rezultatima multidisciplinarnih znansvenih istraživanja. Zato, iako znanost i na znanstvenim rezultatima temeljene nove tehnologije mogu jako pomoći u suočavanju s klimatskim promjenama, a naročito ih mogu znatno usporiti, to nije dovoljno. Najčešće spominjani zahtjev, onaj da se zatopljenje ograniči na +2 °C u odnosu na predindustrijsko doba, sam je po sebi dosta radikalan, ali je nužan i utemeljen je na znanstvenim spoznajama. Međutim, sadržaj tog zahtjeva je puno dublji od čisto tehničke razine. Na fundamentalnoj razini, potrebna je jedna nova etika, temeljena na intra-, ali i interspecijskoj solidarnosti. 
U okviru Pariškog sporazuma, oko kojega se zapravo sve vrti, pregovori će biti fokusirani na nacrtu dokumenta od 31 stranice, koji se sastoji od samog sporazuma i 19 stranica odluka.
Nažalost, dosadašnja povijest klimatskih konferencija baš i nije najslavnija, u njoj su češći posrtaji nego pobjede, a ta povijest je lijepo sažeta u stripu "The Fragile Framework" Richarda Monasterskya i Nicka Sousanisa, objavljenom u posebnom broju znanstvenog časopisa Nature.
Glavnina građanskih zahtjeva u vezi klimatske konferencije u Parizu su sažeti u dokumentu "The People's Test on Climate", kojega potpisuju Friends of the Earth.

COP21 - uvod

COP21, UN-ova konferencija koja se održava u Parizu od 30. studenog do 12. prosinca 2015., okuplja vođe velikog broja država, znanstvenike i druge aktere rasprave o jednoj od najvažnijih tema, o sigurno najvećoj krizi s kojom se suvremeno čovječanstvo suočava - klimatskim promjenama. U službenom dijelu raspravljat će se, dakle, o trenutnom stanju, trendovima, posljedicama i perspektivama klimatskih promjena i pokušat će se donijeti sporazum, koji bi trebao predstavljati obavezu svim zemljama da se odlučno suoče sa sada već sasvim vidljivom krizom. Rezultati opsežnih znanstvenih istraživanja, sažeti u IPCC-jevim izvještajima, nedvojbeno pokazuju da su trenutne klimatske promjene rezultat antropogenih emisija CO2. Taj očekivani sporazum mora naložiti radikalno suočavanje s problemom, a cilj je postići da globalno zatopljenje rezultira porastom temperature od najviše +2 °C u odnosu na predindustrijsko doba. To znači da trenutnu atmosfersku koncentraciju CO2 od 400 ppm moramo u relativno kratkom roku smanjiti na 350 ppm, što dakle znači radikalno raskrštenje s fosilnim gorivima, ali uz još mnoge mjere, kao što je opsežna deforestacija itd.

Vjerojatno važniji dio konferencije je onaj koji će se odvijati izvan službenih dvorana. Na pariškim ulicama, ali i diljem svijeta ekološki i drugi aktivisti vrše jak pritisak na političare, kako bi njihovi zaključci bili dovoljno radikalni, uz uvažavanje načela klimatske pravde da bi ih mogli smatrati efikasnima. U Parizu su, zbog nedavnih terorističkih napada, zabranjeni planirani veliki marševi, koji tradicionalno prate ovakve onferencije, ali aktivisti su se ipak organizirali i Pariz je trenutno globalni centar civilnog aktivizma. U znak podrške, jučer su se klimatski marševi održali na 2400 mjesta diljem svijeta, okupivši stotine tisuća ljudi svih rasa, nacija, vjeroispovijesti, socijalnih i drugih pripadnosti. To je zasigurno jedna od najvećih aktivističkih mobilizacija uopće, što samo po sebi pokazuje koliko je problem ozbiljan. Osim direktne akcije, COP21 bit će popraćen mnogobrojnim skupovima, javnim predavanjima, radionicama i slično. Neke stvari će se događati i kod nas. 
U Parizu je i skupina aktivista iz Hrvatske, koji će nas svakodnevno izvještavati o zbivanjima. A ja ću pokušati držati tempo i iz dana u dan, do kraja konferencije, pratiti i sažimati zbivanja kroz ovaj blog, pokušati komentirati itd. Naravno, to će biti iz aktivističke perspektive - politički aspekti će ionako biti znatno bolje pokriveni u medijima.
Nadam se da ću izdržati - to je vjerojatno najmanje što mogu učiniti.