Te godine - ne znam da li je bila 1992. ili možda ipak već 1993. - pripremao sam se za školsko natjecanje iz fizike. S Goranom sam rješavao sve zahtjevnije zadatke koje smo mogli naći, ono što smo dobili od prethodnih generacija je sve bilo riješeno, Matematičko-fizički list je bio iscrpljen... Bili smo spremni za tu subotu, kad bi trebali rasturiti, pa otići dalje, na županijsko, možda i na državno natjecanje. Uglavnom, bili smo zadovoljni našom spremnošću.
No, dan prije natjecanja, kad sam se vratio iz škole, tata me pitao da li bi išao s Idijotima na njihov koncert. "Pa ne sviraju oni danas..", odgovorio sam.
"Sviraju, ne sviraju u Puli, nego negdje u Sloveniji", objasnio mi je, dodavši da je branko pitao želim li ići s njima. Rekao je da i on ide, jer nešto treba srediti s nekim njihovim producentom ili tako nešto, ne sjećam se više.
"Ali sutra idem na natjecanje iz fizike, ne mogu..", rekao je odgovorni dio Nikole.
"Pa vraćamo se nazad odmah poslije koncerta. Stigneš i na to."
Nešto sam na brzinu pojeo, a onda se u Puli ukrcao u auto s Pticom (koji je vozio), Fricom i Saletom. Branko se vozio s tatom.
Bio je neki tmuran dan, nisam imao pojma gdje je taj Šempas, samo da je "negdje oko Gorice".
Cijelo vrijeme su se u autu vrtile aktualne teme, uglavnom prepričavanje članaka iz Ferala, koji još nije bio samostalan i suveren. Pa malo o Vibratorsima, koji su snimili nešto novo, pa o Problemima, pa "gdje je onaj tip iz onog banda".. "Ma on se šiba, možda je i umro", svako toliko bi bio Saletov odgovor. Pa nešto o novim bandovima.
"E gledao sam onaj tvoj band", u jednom trenutku je rekao Ptica, "kako se ono zovete?"
"The Humps, ali ne sviram ja, ja samo pišem pjesme", pojasnio sam.
"Ma da, znam, jasno.."
"I šta je to, šta svirate?", pita Fric.
"Svašta, još nismo baš skroz definirali", odgovorio sam, ne bez ponosa.
"To ti je nešto kao Joy Division", kaže Ptica.
"Pa možda koja stvar, ali ne baš sve...", pokušao sam precizirati, ali već su prešli na to kako bi trebali više svirati Lutke na koncu, jer je takva situacija.
Granicu smo prešli više-manje bez zadržavanja, samo su mene provjerili, valjda da li bježim od rata.
Slovenske zavojite cestice su nas vodile kroz lijepe krajeve, iako kroz tmuran dan. Konačno smo stigli i do Nove Gorice, nakon koje smo se vozili kroz neku dolinu u kojoj su nanizana sela.
"Gdje je taj jebeni Šempas?" pitao je Fric, a Ptica je rekao Saletu da ne zajebe i ovaj koncert, a onda je krenuo prepričavati kako se Sale boji pasa pa su imali jedan koncert u nekom selu u Sloveniji, a pred dvoranom je bilo dvorište s nekim velikim psom i Sale se nije usudio izaći.
"Jebote, a šta bi ti izašao, koji kurac?"
"Pa izašli smo svi, samo si ti ostao u autu."
"Da, čak smo i tonsku odradili bez tebe", dodao je Fric, "nisi htjeo izaći"
"Ne bi bilo ni koncerta, da nam organizator nije pokazao gdje je stražnji ulaz, pa si samo iskočio iz auta u dvoranu"
"Jebote, šta će klinac misliti. Dajte dosta!" Sale je okončao tu pripovijest.
Šempas je bio bezvezno selo s kućicama nanizanim uz cestu, sa salonitnim krovovima. Iz auta smo izašli nas trojica, uvjerili Saleta da nema okolo pasa, a onda je i on izašao. Tata i Branko su već bili za šankom s organizatorom. Pomogao sam unijeti opremu, a onda smo se tata, Branko i ja prošetali po mjestu, a ostatak je namještao instrumente i odradio tonsku probu, Branko je uletio na kraju, samo da proba je li vokal dovoljno jak. To je jedno od onih mjesta koja nisu užasno dosadna jedino ako ste se tu rodili i odrasli pa vas vezuju lijepe uspomene. Okolo je priroda lijepa, naravno. Zapravo valjda je lijepa, jer bilo je tmurno.
Organizator je rekao da će biti tri predgrupe.
"Daj ne seri, pa rekao si da će biti jedna!" pobunio se Sale.
"Jebiga stari, moraš razumijeti da svi žele iskoristiti priliku, kad već vi svirate"
"Daj neka svaki band ne svira duže od 15 minuta", zahtijevao je Fric.
"Ma daaa, nema frke. Ali vidit ćete, OK su bandovi. Ne brinite, nema tonske za njih, sve ostaje namješteno po vama."
Onda smo sjedili za nekim stolom i jeli, a meni je bilo super što je tu bio i neki tip koji je organizirao Ramonese i još neke koncerte u Udinama. Govorio je kako pregovaraju s Ramonesima za Ljubljanu, ali čini se da neće biti ništa od toga zasad.
Nakon nekog vremena počela je pristizati pankoidna ekipa novogoričkog kraja, pa smo se i mi polako povukli u dvoranu. Oko 22, nakon puno negodovanja Saleta i Frica, su konačno krenule predgrupe. Naravno, već prva predgrupa je znatno premašila dogovoreni limit od 15 minuta, a njihova ekipa je skakala pred stageom.
Onda je krenula druga predgrupa. Svirali su dobrih 40 minuta, bili su totalno neuvježbani, a Idijoti su bili na rubu živaca.
Treća predgrupa je imala neku stvar, koja bi valjda trebala biti hit, a refren je bio:
Puši kurac, ko te jebe
možemo mi i bez tebe
Jugoslavijo, Jugoslavijo
"Koji je ovo kurac?", pitao se Branko.
"To je kao punk?", pitao je Ptica.
"Jebem vam mater, vi mislite da ste frajeri??! Lako je sad to pjevati! Jebeš mi mater, bacit ću ih sa stagea!" urlao je Fric, a Sale ga je smirivao tapšanjem po ramenima, a onda se posvađao s nekim tipom iz publike, koji je katapultiran ravno u Pticu.
Konačno je završila era predgrupa. Bilo je već dosta poslije ponoći kad su Idijoti konačno izašli. Nakon par uvodnih napomena upućenih predgrupama i organizatoru, krenuli su, nakon par stvari uspjeli ispregovarati s toncem dovođenje zvuka na zadovoljavajuću razinu.
Odmah poslije nastupa smo uletili u aute i za nama ostavili vrevu noćnog života Šempasa. U autu je Fric otprilike do granice jebao mater zadnjoj predgrupi i objašnjavao kako je punk otišao u kurac, dok su ga Ptica i Sale uvjeravali da je to ipak seoski band, da to nije baš takva katastrofa itd. itd.
Na granici smo se zadržali neko vrijeme, ali ne sjećam se zašto. Mislim da smo prvo čekali carinika da se probudi, a onda je on valjda morao dodati malo više smisla svom prekinutom snu.
U Pulu smo došli oko 7. Ja sam htjeo ostati, ali sam zaspao u Pticinom stanu čim sam dodirnuo mekani kauč.
Toliko o natjecanju iz fizike.
U ponedjeljak me u školi Goran pitao kako to da nisam došao na natjecanje.
"Pa bio sam na Idijotima"
"Kakvim Idijotima, pa nisu svirali!"
"Jesu, u Šempasu"
