Prikazani su postovi s oznakom astronomija. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom astronomija. Prikaži sve postove

12 ožujka 2010

Na predavanju Vladimira Paara

Više-manje slučajno, našao sam se danas na stručnom skupu u Školskoj knjizi, namijenjenom nastavnicima fizike. Skup je vodio akademik Vladimir Paar.
Onaj Paar koji zadnjih nekoliko tjedana opsjeda sve moguće medije i uništava nam moždane stanice svojom nebuloznom "teorijom" o nadolazećem ledenom dobu.
Onaj Paar koji je među najodgovornijima u ovoj zemlji za kreiranje nastave fizike, a svoj utjecaj širi i na ostale prirodne predmete u školama.Onaj Paar, pisac mnogih udžbenika fizike, koji se prije bavio popularizacijom znanosti.
Dakle, pričao nam je o klimatskim promjenama i to je prikazao kao zanimljiv problem koji bi trebalo koristiti u školama za ilustraciju kompleksnih sustava. Priča mi je bila prilično dobro poznata, npr. odavde, odavde, odavde, odavde i odavde i odavde. Otišao sam na taj stručni skup s namjerom da ga miniram, tj. da Paaru postavim nekoliko pitanja, a zatim da iz reakcija ostalih sudionika vidim kako učitelji fizike gledaju na sve to.
Iako nisam postigao sve to onako kako sam zamišljao, ipak sam zadovoljan učinjenim. Uspio sam postaviti jedno pitanje, a nastavak je spriječila moderatorica.
Započeo sam slatkorječivo:- Lijepo ste nam izložili kompleksnost sustava klime planeta Zemlje. I stvarno se svi možemo složiti kako na klimu utječe mnoštvo varijabli pa je zato svako predviđanje vrlo težak zadatak. Vi na temelju pregleda literature tvrdite da dolazi ledeno doba...
I sad olazi ono ali:
- Ali ovdje se nameću dva pitanja. Na prvom slideu ste prikazali mjerenja temperature 14 meteoroloških stanica u Hrvatskoj, i to u razdoblju između 1999. i 2009. godine. Usporedbom dva petogodišnja prosjeka temperatura dobili ste pad od 0,4 °C i time potkrepljujete tvrdnju o nadolazećem ledenom dobu. Ja to ne smatram vjerodostojnim iz najmanje dva razloga - prvi je prekratko razmotreno vremensko razdoblje. Drugi je razlog činjenica da su sve stanice smještene u Hrvatskoj, a mi govorimo o globalnoj promjeni klime. Isto tako, pozivate nas na znanstvenu strogost pri proučavanju literature, a Vi ste nam prikazali samo pojedinačne rezultate koji podupiru Vašu ideju. Zašto niste prikazali i druge rezultate?Eto, to je bilo moje pitanje. Dugačko je, ali trebao sam dati uvod da ne bude zabune. Ali odgovor je bio očekivan. Ispričao nam je nešto o sprezi visoke znanosti i visoke politike, a njega ne zanima politika, nego, jelte - samo fizika. Pričao nam je o uroti protiv ugljikovog dioksida, koji ni za šta, naravno, nije kriv... Itd. Onda je, u vezi opadanja temperature, govorio i kako je trend, koji je vidljiv iz očitanja u Hrvatskoj odraz globalnog trenda.Evo, pogledajte te trendove. U zadnjih 12 godina opažamo blagi pad prosječne temperature:Međutim, nekako mu je promaklo pokazati kretanje temperatura u malo duljem razdoblju. Pogledamo li zadnjih 130 godina, vidimo da je generalni trend uzlazan, iako prosječne godišnje temperature, pa čak i prosjeci za 5 godina, mogu fluktuirati oko dominantnog trenda:Pogledamo li zadnjih 1000 godina, vidimo da je blago opadajući trend prosječne godišnje globalne temperature oko 1850. godine naglo prešao u vrlo strmo rastući trend:Tad je i pokazao sliku (prvu sliku od ove tri koje sam dodao), opet zadnjih 10 godina, kako temperatura opada, a koncentracija ugljikovog dioksida u atmosferi raste. Što je, po njemu, dokaz friziranja podataka po želji političara. Htjeo sam ga pitati još jednu stvar, ali me prekinula moderatorica. Pitanje bi bilo:- Ako je ovo što pokazujete točno, onda mi zapravo nije jasan porast koncentracije CO2. Jer, znamo da je ocean najveći apsorber CO2, a topljivost plinova se povećava sa smanjenjem temperature. Prema tome, ako nema baš naročitog povećanja aktivnosti vulkana (a nema). onda negdje mora nastajati taj suvišak CO2. Vi kažete da čovjek ne proizvodi značajne količine CO2 pa mi objasnite otkuda taj suvišak. - Evo te slike, koja nije baš tako tajna kao što je Paar tvrdio, bez problema sam je našao na internetu:Moderatorica je dala riječ jednoj učiteljici:
- Profesore Paar, možete li nam poslati Vašu prezentaciju?
- Da,, naravno, možete si je odmah uzeti ako imate neki medij.
I onda su učitelji nahrupili i snimali si prezentaciju. Još je jedan pitao za ozonsku rupu, na što je Paar rekao kako se o njoj u zadnje vrijeme uopće više ne govori, a on je iz povjerljivih izvora saznao kako nema dokaza da freoni uništavaju ozon pa zato moraju skrivati te rezultate.
I onda smo otišli na domjenak. Malo sam osluškivao komentare.
- Sjajan je!
- Da, stvarno se dobro drži. Čuj, ipak je on sam protiv svih tih moćnika...
itd. itd.

"Od Paara su još veća katastrofa učitelji fizike. Ne znam tko je zapravo štetniji - oni kao kolektiv ili on, kao čovjek koji je umnogome doprinjeo stvaranju takvih nastavnika. Njima je on super - u njihovim očima on je usamljeni borac protiv sistema. Ipak mislim da je on tu veći štetočina. I da - nekoliko puta je rekao da oni koji mu protuslove nisu baš na ti s fizikom :-) Uspio sam mu postaviti jedno pitanje, ali i to ga je uzrujalo. Dalje mi nije dozvolila moderatorica." bio je SMS kojeg sam, odlazeći sa skupa, poslao prijatelju fizičaru.
"Fala na izvještaju. Vrlo korisno. Da, nastavnici fizike su koma, a Paar je predstavnik generacije diletanata koji su stvorili te nastavnike i nafurali ih totalno pogrešnim znanjima o edukaciji fizike. Šteta je nemjerljivo velika." odgovorio mi je.
Od Školske knjige sam dobio puno poklona, između čega i dvije lijepe knjižice - Metrom i aršinom Janeza Strnada te Nogometna matematika i fizika Franke Miriam Brückler i Dinka Cicvarića. Dobio sam i potvrdu o stručnom usavršavanju.

30 prosinca 2009

Meteori - golim okom

11. XII. 2009. iz tiska je konačno, nakon nekoliko godina priprema, izašla knjiga na kojoj sam dugo radio. "Meteori - golim okom" ugledali su svjetlost dana i sad je u prodaji u knjižarama. Sve je počelo jednog kišnog rujanskog poslijepodneva, kad sam se našao s Dejanom Vinkovićem. Na stranicama Znanstveno-edukativnog centra Višnjan tad se već par godina nalazila moja skripta "Priručnik za vizualno opažanje meteora", koju su obilato koristili i još uvijek ga koriste promatrači iz Hrvatske, ali i okolnih zemalja. Trebalo je to doraditi. Nedostajale su neke slike, tekst je bio nedovršen,... Dejan mi je rekao da se ne treba zadržavati na skripti koja stoji negdje na webu, nego se trebam malo potruditi, doraditi i proširiti tekst. Tako mogu dobiti knjigu. U tom trenutku to mi je izgledalo kao znanstvena fantastika, ali tako je to bilo samo na prvi pogled. Čim sam još jednom pogledao tekst skripte, koncept se stvorio u glavi i krenuo sam na pisanje. Zapravo, sve je krenulo puno ranije, 1994. godine, kad me Goran Zgrablić pozvao da odem s njima na Korita (Ćićarija) na promatranje Perzeida. Nakon svega toga, vjerujem da će knjiga koristiti ne samo astronomima, pogotovo ne samo onima koji su se specijalizirali za opažanje meteora. Naslov knjige govori da su tema meteori, i to viđeni golim okom. Knjiga je, dakle, posvećena dobroj staroj vizualnoj metodi promatranja, metodi u kojoj nam nije potrebna nikakva instrumentacija, osim naših vlastitih očiju.
Podijelio sam je u dvije cjeline. U prvom dijelu obrađeni su sami meteori. Tu sam pratio razvitak naše spoznaje tog fenomena. Prvo je poglavlje zato posvećeno mitologiji. Možda će takvo otvaranje knjige nekoga iznenaditi, ali mitološke predodžbe prethode znanosti. U pričama iz mitologija naroda cijelog svijeta pojavljuju se meteori, ali vješto skriveni pedodžbama, interpretacijama, obredima, što su se prenosili s koljena na koljeno. Zato ćete ovdje susretati zmajeve, božanske glasnike, gromno kamenje, ali naći ćete se i usred mitske borbe Slavenskih božanstava Peruna i Velesa.
Prava znanost o meteorima počinje u antici, negdje s Aristotelom. Dalje pratimo bogatu povijest, kroz srednji vijek, preko značajnih spoznaja do kojih smo došli u XIX. stoljeću, sve do današnjih dana. Tu je, naravno, obrađena i povijest meteorske astronomije u Hrvatskoj. Ovdje su ostale mnoge rupe i nepoznanice, ali to je prvi put da je povijest meteorske astronomije u Hrvatskoj dana na jednom mjestu.
Slijedi poglavlje u kojemu detaljnije govorim o suvremenim predodžbama o meteorima. Poglavlje se zove "Što su meteori?" i u njemu su dani osnovni koncepti, a naći ćete u njemu i nomenklaturu, koja je konačno morala biti napisana, zbog mnogih terminoloških dubioza što stalno prate meteorsku astronomiju u nas. U poglavlju "Fizika meteorskih pojava" detaljnije se upoznajemo s fizikalnom podlogom atmosferskih svjetlosnih pojava koje zovemo meteorima. To je poglavlje u kojem je detaljno obrađena interakcija meteoroida s atmosferom, a kreće se od pojedinosti mehanike gibanja, kao što je usporavanje i dr. Meteoroidi se, pri interakciji s atmosferom, troše i izgaraju, a to obrađuje teorija prskanja (sputtering), ablacije, ionizacije,... Tu su i spektri meteora te spori kemijski procesi odgovorni za pojavu dugotrajnih tragova. I tu završava prvi dio knjige.

Drugi dio knjige se zove "Promatranje meteora", a mogao sam ga nasloviti i "Što ja mogu učiniti?" ili "Kako ja mogu doprinijeti znanju o meteorima?" Taj dio kreće s poglavljem "Promatranje meteora", gdje je iznesena "kuharica", tj. kako promatrati, šta zapisivati (snimati na diktafon ili slično), što činiti kad nam iznad glava bijesni meteorska oluja, kako preživjeti na promatranjima pri temperaturama daleko ispod nule itd. itd. Tu su iznesena mnoga vlastita iskustva, naročito ona s promatranja meteorske oluje Leonida iz Mongolije 1998.
Eto, sad smo vidjeli meteore, tj. imamo sirove podatke, koje treba obraditi. A obrada je zapravo prilično zahtjevna, s obzirom na to da promatramo okom, što unosi mnoštvo grešaka zbog naše subjektivnosti, efekata uzbuđenja, oduševljenja i slično. Iz toga ipak treba izvući znanstveno upotrebljivu informaciju. Poglavlje "Analiza promatranja" je zato najdulje i sadrži najveći broj tablica, formula i sl. Sve je usklađeno sa standardima Međunarodne meteorske organizacije.
Na kraju ćete naći opis nekih najatraktivnijih meteorskih potoka. Kad se pojavljuju intenzivni meteorski potoci? Gdje se nalaze njihovi radijanti i kako prepoznati meteore tih potoka? Koje su specifičnosti meteora pojedinačnih potoka? Što je dosad učinjeno i koja su pitanja ostala otvorena? Sve ćete to naći ovdje.

Tu su gotova dva dijela od kojih se knjiga sastoji, ali sama knjiga fizički nije time zatvorena. U nekoliko dodataka nalaze se upute za računanje longituda Sunca, lokalnog zvjezdanog vremena, naučit ćete se prebacivati iz Gregorijanskog u Julijanski kalendar, naći ćete tu i osnove sferne trigonometrije. Nakon toga slijedi tablica meteorskih potoka (s njihovim karakteristikama, koje trenutno vrijede) pa poligoni za određivanje granične magnitude. Prava knjiga te vrste ne bi bila potpuna bez indeksa, tako da je opremljena i time, a svako poglavlje prati i opširna bibliografija.

Mislim da će ova knjiga biti dobar izvor informacija svima koji se žele ili se već bave meteorima. Početnicima to može služiti kao udžbenik, amaterima kao priručnik i kao inspirativno štivo za daljnji rad na meteorima, a mislim da će i profesionalci tu naći dosta duhovne hrane za sebe.

Izdavač je Sveučilišna knjižara (nakladničko poduzeće, koje je 'kćerka' Izvora), a knjiga bi se u prodaji trebala pojaviti pocetkom prosinca. Damir Mikuličić, voditelj te izdavačke kuće, ali i sam pasionirani astronom, od početka je podržavao ovaj projekt te omogućio izdavanje i distribuciju knjige. Jako su zaslužni i ljudi koji su svojim trudom bitno doprinijeli kvaliteti knjige, a to su recenzenti Dejan Vinković, Silvija Gradečak, Korado Korlević i Željko Andreić te lektorice Zlata Knez i Ivana Kurtović Budja. Naslovnicu knjige oblikovala je Barbara Galant, koja je zaslužna i za mnoge ilustracije što prate tekst.

27 kolovoza 2009

Mars


Već dugo mailom kruži sljedeća vrlo dramatična poruka:
„Ovo se jednom događa u našem životu!
28. kolovoza 2009 god., 30 minuta poslije ponoći, pogledajte u nebo.
Planet Mars bit će vrlo sjajan i bit će veličine Mjeseca, iako je Mars udaljena 34,65 milijuna kilometara od Zemlje.
Ne propustite ovaj fenomen.
Vidjet će se golim okom, a izgledat će kao da Zemlja ima dva Mjeseca.”
Svatko tko je ovo pročitao iole pažljivo, i sam će zaključiti da se radi o potpunoj besmislici. Zato možda nije potreban nikakav poseban komentar. Kao što nije potrebno da se večeras, 30 minuta poslije ponoći, odvajate od TVa ili izlazite iz kreveta kako biste pogledali u nebo i vidjeli – ništa posebno. Ponavljam, garantiram svima vama koji večeras, u noći između 27. i 28. kolovoza, pogledate u nebo, da nećete vidjeti ništa posebno. Naročito nećete vidjeti Mars koji se napuhnuo kao lubenica i koji sad svjetli sjajem Mjeseca.
Mars, crveni planet, jedan od naših najbližih nebeskih susjeda, kruži oko Sunca zajedno sa Zemljom i ostalim planetima. Udaljenost između Zemlje i Marsa iznosi oko 78 milijuna km. Međutim, Marsova orbita je prilično eliptična, tako da se može dogoditi da se nađemo relativno blizu. A to „blizu” znači da možemo biti udaljeni 55 milijuna km. Takav bliski susret se dogodio do sada samo jednom od pojave homo sapiensa. Bilo je to 27. kolovoza 2003. godine. To zapravo i nije bio najbliži mogući susret, jer najbliže ćemo se naći 2287. godine. A prije toga smo u takvom položaju bili 12. rujna 57617. godine p.K.
Možemo zamišljati kako je to izgledalo onda. Živjeli smo tada u pećinama: Europu su nastanjivali neandertalci, dok su iz Afrike polako nadirala prva plemena suvremenog homo sapiensa. Dane smo provodili u lovu, skupljanju plodova i izradi jednostavnog oruđa, a noću smo sjedili uz vatru prepričavajući priče i čudeći se zvijezdama posutom nebu. Nismo tad znali što su ta svijetla na nebeskom svodu. Nismo imali niti ikakve mogućnosti dubljeg razumijevanja svega onoga što nas okružuje; artikulirani govor tek je nastajao, a do prvih matematičkih i geometrijskih spoznaja doći ćemo tek za više desetaka tisuća godina. No, slutili smo da je nebo važno, osjećali smo povezanost s njime i osjećali smo strahopoštovanje prema njemu – zapravo ono što i danas osjećamo promatrajući to isto nebo. Slutili smo nekakvu harmoniju kojom se dešavaju promjene na nebeskom svodu. Nastanili smo ga natprirodnim bićima koja upravljaju našim životima, mijenom godišnjih doba, vremenskim prilikama. Svako odstupanje od te harmonije nas je zbog toga ispunjavalo nelagodom, čak i strahom.
Jedne smo noći, tako, primijetili kako je crveni nebeski putnik nekako sjajniji nego inače. Iz noći u noć sjaj mu se sve više pojačavao, dok mu sjaj konačno nije premašio sjaj svih drugih zvijezda. Što se dešava? Jesu li se bogovi naljutili na nas? Možda se koža prebačena preko neba (koja nas štiti od nebeske vatre) rasparala? Svakakva smo si pitanja međusobno postavljali, a nebrojene su nam se zle slutnje rojile u glavama. Nelagoda i strah širili su se svim našim plemenima, dok su naši vračevi na sve moguće načine pokušavali udobrovoljiti bogove. Odahnuli smo tek kad se crvena zvijezda jedne noći ponovo počela smanjivati, dok se uskoro nije vratila na svoj normalan sjaj. Nikad se više nije desilo ništa neobično s njom. No, kako bi se sjećali tog događaja crtali smo ga na zidovima naših spilja, a ispričane su i mnoge priče o tome, koje sad već naša djeca pričaju svojim potomcima.
Bliski susret 2003. godine medijski je bio jako dobro popraćen. I sam sam pisao o tome za Matematičko-fizički list. Bio je to nebeski spektakl, Mars je bio vrlo sjajan, ali ipak ni približno kao Mjesec.

Pogledajmo zato sad još jednom šta kažu u tom spornom mailu:
„28. kolovoza 2009 god., 30 minuta poslije ponoći, pogledajte u nebo.
Planet Mars bit će vrlo sjajan i bit će veličine Mjeseca, iako je Mars udaljena 34,65 milijuna kilometara od Zemlje.
Ne propustite ovaj fenomen.
Vidjet će se golim okom, a izgledat će kao da Zemlja ima dva Mjeseca.”
Autor se očito našalio, i u tome je očito vrlo uspješan, jer mail kruži svijetom već mjesecima i svako toliko ljudi postavljaju pitanja u vezi s time. Autor je promijenio dvije stvari; promijenio je godinu, tj. umjesto 2003. naveo je 2009. (primijećujete da je datum ostao isti); zamijenio je milje za kilometre. Još je k tome malo i napuhao Mars. No, nije potrebno da ste veliki astronomi – svatko može shvatiti da, čak i da nam se Mars približi na 34,65 milijuna km, ne bi ni približno dostigao prividnu veličinu i sjaj Mjeseca.
2003. godine smo, iako vjerojatno s jednakim divljenjem kao 60000 godina p.K., bez straha promatrali nesvakidašnje sjajni Mars. Štoviše, danas se spremamo otisnuti k njemu, kako bismo vidjeli možemo li ga jednog dana možda i nastaniti. Eto zanimljive koincidencije: prošli put kad se desio nebeski susret Zemlje i Marsa prva su plemena suvremenog čovjeka prelazila iz Afrike u Europu; ovih dana taj se isti čovjek počinje otiskivati s matičnog planeta na druge svijetove. Što će biti s nama za vrijeme sljedećeg susreta Zemlje i Marsa? Sve mi se čini da će 2287. barem jedan mali dio čovječanstva promatrati neobično svijetlu modru zvijezdu na noćnom nebu, znajući da mu je matični svijet tih dana najbliži u zadnjih 60000 godina. Tko zna, možda ćemo za vrijeme tog bliskog susreta već maštati i o našem novom domu na nekom od ekstrasolarnih planeta...