Gdje je nestala solidarnost?

Povoodom današnjeg štrajka solidarnosti na brzinu sam nažvrljao ovo. Moglo bi se još razraditi, ali ostavljam upravo ovako, napisano u dahu.

----------------------
Poštovani radnici!
Kroz dugo vremensko razdoblja izloženi smo širokim reformama, vođenim doktrinom neoliberalizma. Tzv. socijaldemokratska Vlada samo je zaoštrila te reforme, što je simptom potpune ispražnjenosti političkih elita od temeljnih ideoloških zasada.
Stoga je dominantan sadržaj reformi radikalna devastacija javnog sektora, uz deregulaciju tržišta, fleksibilizaciju radnog zakonodavstva, gušenje kolektivizma i solidarnosti. Govori nam se kako je to jedini mogući izlaz iz krize. Međutim, svatkko tko poznaje noviju povijest, ispisanu pohodom fundamentalnog kapitalizma, zna da nas to vodi sasvim suprotnim putem - putem sve dubljeg klasnog raslojavanja.
Govori nam se kao je javni i državni sektor neefikasan i zastario te ga treba privatizirati. Nameće nam se krivnja za loš smjer kojim ide gospodarstvo. Iz tolikih primjera jasno je da se radi o očitoj pogrešci. Jasno je da krivnju za loše gospodarske trendove snose špekulacije na najvišoj razini, vođene u povlaštenim redovima tzv. političke i gospodarske elite.
Uništava se radno zakonodavstvo, čime se obezvrijeđuje stoljetna borba za radno pravo, a gaze se sve one žrtve koje su pale kako bismo imali jasno određena, po čovjekovoj mjeri skrojena radna prava i dužnosti. Srozava se dostojanstvo rada. Radnici su taoci kkapitalističkog fundamentalizma, u stalnom strahu pred svemoćnim poslodavcem, nemoćni u okovima dužničkog ropstva.
Time otvoren široki prolaz za političke i korporativne elite, koje ujedinjenim snagama otklanjaju radništvo kao organiziranu političku snagu.
I zato smo danas ovdje: da jasno kažemo da postojimo. Da jasno pokažemo da smo zajedno sa svim obespravljenim radnicima, ne samo onima iz Arene i ZRC-a Lipik, nego sa svima onima koji svakodnevno gube posao ili, kako bi se održali na radnom mjestu, pristaju na uvjete duboko ispod razine ljudskog dostojanstva. 
Jasno želim poručiti da je i dalje vrlo živ kolektivistički duh, iz kojega nastaje solidarnost. A to je najjače oružje u našim rukama! 
To je oružje kojega se kapitalistički fundamentalisti užasavaju!
----------------------

A kako je to izgledalo danas na IRB-u? Sramotno!
Mislim da je to najbolje opisano SMS-om kojega sam primio: "Dragi Nikola, ovaj 'štrajk' kojem smo danas prisustvovali je sušta suprotnost onome što izražavaš u svom tekstu, a što bi trebalo biti osnovno polazište."

Sve su to naše rijeke!

Razgovor s građanskom inicijativom „Naš Potok“, koji je u skraćenom obliku objavljen na portalu h-alter 21. II. 2014.

 

Vjekovima teče voda Pazinštinom. Taj brz, zavojit tok, prelomljen kaskadama, što izvire iz krša da bi zatim napojio plodnu dolinu, u onom dijelu gdje se generacije i generacije napajaju njegovom ljepotom, svježinom, gdje sam pogled opija dušu, gdje se razigranost pretače u ljudske živote, kratke kao i ta rječica. Naposljetku, rječica ulijeva svu tu vječnu radost života u dubine samog srca Pazina, prodire u mračne dubine, da bi zatim, kažu, ponovo izbila na drugom kraju Istre. To je Potok, naš Potok, malena, a opet tako velika rječica.

To je rječica kojoj je, prema projektu Hrvatskih voda, namijenjena tranzicija iz poetičnog kutka prirode, skrivenog u dubini ljudskih srca, u sasvim prozaični ukroćeni vodotok s kultiviranim koritom. Projekt naslovljen „Uređenje korita vodotoka Pazinčice uzvodno od mosta Rijavec (Sv. Jožef)“, a predstavljen je u Velikoj vijećnici Grada Pazina 21. studenog 2013. godine. To je bila iskra koja je inicirala organiziranje građana u inicijativu „Naš Potok“. Inicijativu čine zainteresirani građani, spremni na akciju, a osnovni je cilj spriječiti realizaciju tog projekta, kojim bi se znatno degradirale prirodne vrijednosti tog dijela Pazinčice. Naime, kao što je već rečeno u jednom ranijem članku, taj dio Pazinčice, kojega građani Pazina tradicionalno nazivaju Potokom, kao svojevrsno dvorište Pazina održava, ali i odražava život u tom gradu.

Realizacijom projekta građani Pazina bi ostali bez jednog od važnijih aspekata svojih života. Zajednica bi se, bez tog kohezijskog elementa, znatno degradirala, kroz daljnje udaljavanje i atomizaciju građana. Osjećajući na svojoj koži te opasnosti, inicijativa „Naš potok“ vrlo je brzo artikulirala svoje zahtjeve i mobilizirala građane u buntu protiv tog štetnog projekta. Smatrajući da je priroda problema s kojim su suočeni prelazi granice Pazina i svojim karakterom se uklapa u znatno širu problematiku otimačine javnih i zajedničkih dobara, porazgovarali smo s članovima te inicijative. Pritom smo pokušali iskoračiti preko okvira ove akcije, kako bismo je stavili u širi kontekst borbe za javna i zajednička dobra. Također, propitivana je i senzibilnost građana, solidarnost i spremnost na akciju. Naime, kao neizostavno se pitanje nameće je li senzibilizacija građana dovoljna. Jasno je da za uspješnost inicijative nije dovoljno imati senzibilizirane građane, pa čak nije dovoljno ni načelna građanska podrška. Ključna je solidarnost i široka mobilizacija u konkretnom smislu. Velika boljka većine dosadašnjih građanskih akcija upravo je izostanak građanske solidarnosti, koja bi konzekventno dovela do široke mobilizacije. Ipak, svjedoci smo i da su se građani u većem broju uključili u borbe za javna dobra, koja su bliska široj populaciji.

Ova inicijativa je zanimljiva jer ima i velik potencijal buđenja „uspavane“ građanske solidarnosti. Međutim, kao i toliko puta do sada, nameću se pitanja kako naći put do zajedničkog rada na rušenju uzajamnih barijera i tenzija, što bi dovelo do izgradnje zajedničkog, predanog, posvećenog, održivog i trajnijeg pokreta.

Što bi grad i građani dobili, a što izgubili ako se realizira projekt?

Predloženi projekt uređenja dijela Pazinčice pogrešan je u samim svojim temeljima jer je uzet u obzir samo jedan dio vodotoka ne sagledavajući cijeli sustav Potoka. Pazinčica je ponornica, s puno pritoka i jako osjetljiva na hidrološke prilike, a uključena je u Odluku o Popisu voda 1. reda (NN 079/2010). Mišljenja smo,  da su i dosadašnji radovi izvedeni  bez razmatranja sustava u cjelini. Takvim parcijalnim pristupom mogu se dogoditi samo sve češće i jače poplave . Realizacijom ovog projekta, građani bi izgubili jedan dio prirodnog Potoka, nepovratno bi se narušio ionako krhak ekosustav, dobili bi jedan objekt koji nikako ne upada u vizuru grada, izgubili bi stoljetna sjećanja vezana za taj dio, izgubili bi toponime koji više ne bi imali smisla... A što bismo dobili? Dobili bi "sportsko rekreacionu zonu s raznim spravama za vježbanje" i korito koje liči na bob stazu...

Kakav je potencijal Potoka kao javnog i zajedničkog dobra? Koje su vrijednosti Potoka u biološkom, ekološkom i sociološkom smislu?

Potencijal je ogroman, ali moramo naglasiti da je Potok (Pazinčica) već tisućama godina, od trenutka kad je čovjek počeo obitavati uz njegove obale, pa sve do današnjeg dana ispunjavao funkciju javnog i zajedničkog dobra. Do ne tako davno tadašnji stanovnici uz Potok koristili njegovu vodu za piće, napajali stoku, koristili bogatstvo njegovog ribljeg fonda u prehrani, koristili njegovu snagu za pokretanje mlinova, prali rublje, stupali konoplju itd. Danas je prostor uz Potok mjesto gdje se građani rekreiraju, kupaju, bave ribolovom, šeću, penju po stijenama, organiziraju pustolovne utrke, izložbe, vaterpolo turnire. Ukratko, Potok je mjesto okupljanja, druženja i  opuštanja. Sve to nalazi se na 10 minuta hoda od samog centra grada. Postoji jaka emocionalna veza velikog dijela građana s Potokom i on je za nas i neka vrsta "knjige kolektivnog sjećanja", dvorište grada u kojemu se rađalo, živjelo i umiralo. Svaki slap, jezerce i stijena imaju svoje povijesne toponime koji se prenose mlađim generacijama i neraskidivi su dio gradskog identiteta Pazina. Gledajući biološku vrijednost Potoka on je stanište dvije ugrožene i zaštićene vrste. Riječ je o vrsti puža uskoušćani zvrčić (Vertigo angustior) i riječnog raka (Astacus astacus). Potok je zahvaljujući njima kao i svojoj kraškoj raskoši i posebnostima postao dio europske ekološke mreže "Natura 2000". Što se ekologije tiče Pazinčica je ponornica te je u prošlosti već dokazano da nakon putovanja podzemljem izvire na više lokacija na jugu i istoku Istre te se ti izvori i danas koriste kao izvori pitke vode. Zagađenje jednog takvog vodotoka (a bilo ih je u prošlosti) direktno može utjecati na život ljudi udaljenih i 50-tak kilometara. Kao posebnu vrijednost treba istaknuti Pazinsku jamu, koja je i danas jedna od najvećih speleoloških enigmi i rijetko viđen i osjetljivi kraški geomorfološki fenomen prirode.

Prema tome, kažete da je dosad Potok korišten na održiv način, ali ipak, spominjete i neka zagađenja u prošlosti. Možete li navesti primjere?

Možda je javnosti najpoznatiji primjer zagađenja  u bliskoj prošlosti ,točnije 1997. bilo izlijevanje oko 20 tona mazuta u Pazinsku jamu iz kruga bivše tvornice „Pazinka“ .Sanacija je trajala nekoliko mjeseci i bila je tehnološki izuzetno zahtjevna. Sreća u nesreći je da je bilo riječ o mazutu koji se lakše čisti i manje disperzira a ne nafti. Zatim treba spomenuti i manje incidente vezane uz poduzeće za zbrinjavanje opasnog otpada tvrtke  „Ecooperativa“ koje je također poslovalo u bivšoj tvornici „Pazinka“ gdje je u vodozaštitnom području baratano na nepropisan način opasnim otpadom pri čemu je došlo i do manjih izlijevanja nepoznatih tvari u tlo. Moramo spomenuti i veliki požar također u krugu tvornice „Pazinka“ kada je došlo do požara hale u vlasništvu tvrtke „Brati Ritoša“ kada je do temelja izgorjela hala u kojoj su skladištene pvc cijevi i velika količina kocki za potpalu. Tom je prilikom također došlo do zagađenja šireg područja, što prilikom gašenja ili prijenosom raznih čestica i kontaminacijom  šireg područja. Tada nažalost nisu učinjena sveobuhvatna mjerenja zagađenja te procjene dugoročnih posljedica kao i vrste zagađenja  na okoliš i ljude. Kao što mi imamo sreću da je dio  Potoka  i Pazinska jama  integralni dio urbane gradske cjeline Pazina tako je i potok imao „nesreću“ da je u našoj neposrednoj blizini .

Kako zamišljate organizaciju provođenja vremena na prostoru Potoka? Kako je ono bilo organizirano do sada?

Provođenje vremena na prostoru Potoka zamišljamo slično kao i do sada uz manja poboljšanja. Dakle, kao šetnicu s minimalnim intervencijama (pokoji drveni mostić, pokošene staze), zatim kao mjesto za pecanje, trčanje, penjanje, kupanje i opuštanje. Pazin  se može podičiti sa jako puno aktivnih udruga koje već godinama organiziraju razne manifestacije od ekološko-edukativnih radionica pa do  sportskih  i kulturno-umjetničkih evenata . Sve te udruge kao i određeni pojedinci  su  kroz podršku  i aktivni angažman uključeni u Inicijativu i sudjelovat će kao što su i do sada u osmišljavanju i organizaciji provođenja vremena na Potoku.

Kako je nastala vaša inicijativa?

Inicijativa je nastala nakon javnog predstavljanja projekta uređenja vodotoka Pazinčice koju je organizirao Grad Pazin zajedno s Hrvatskim vodama. Kako su zainteresirani građani na toj prezentaciji dobili kratki uvid u planove te javne ustanove odlučili smo se artikulirati naše stavove o protivljenju takvim zahvatima, poučeni dosadašnjim iskustvom. Osluškivali smo jedni druge  na društvenim mrežama, po kuloarima i zaključili da moramo pokušati organizirano nastupiti ukoliko zaista želimo spriječiti da se takvi projekti realiziraju .  30.11.2013. organiziran je i prvi sastanak inicijative na kojem su dogovorene daljnje akcije, prva je bila uputiti javni poziv svim zainteresiranim građanima da se uključe.

Opišite načine donošenja odluka. Koji su vaši temeljni principi i ciljevi?

Odluke su se donosile i donose se glasanjem, a za njihovo brže donošenje između sastanaka koristimo društvene mreže. Otvoreni smo za uključivanje novih članova inicijative i do sada je ono ovisilo o volji s jedne i stručnosti s druge strane. Klasična hijerarhija ne postoji, odnosno stvara se prema odgovornosti za pojedine zadatke koju preuzimaju pojedini koordinatori ovisno o njihovom znanju, mogućnostima i motivaciji. Temeljni principi su uključivanje svih zainteresiranih strana (najviše korisnika Potoka) u ovom procesu, a članovi inicijative ne mogu biti predstavnici građana u gradskom vijeću, županijskoj skupštini ili drugi dužnosnici. Samorefleksiju i propitivanje radimo konstantno i to je dio radnog procesa. Učimo na svojim , ali i na tuđim primjerima. Povezivanje se događa ukoliko postoji želja s obje strane, već smo dosta poveznica napravili i biti će ih još. Zasad smo fokusirani na ovaj lokalni problem, jer nam je to prioritet. Sve ostalo će se dogoditi ili se neće dogoditi, ali planovi o tome za sada ne postoje. Podršku , pomoć , savjete prihvaćamo,  i to je za sada to.

Kako ste artikulirali svoju politiku otpora?

Otpor prema lošem i štetnom upravljanju resursima je nužan, ali ne i dovoljan za pozitivne pomake. Za očuvanje i korištenje Potoka i Pazinske jame potrebno je prije donošenja važnih odluka o budućnosti tog prostora napraviti niz istraživanja kako se zbog neznanja ili nemara dijelovi prirode ne bi nepovratno ili dugotrajno uništili. Ako smo sada i uspjeli u zaustavljanju ili samo odgađanju ovog projekta, to neće biti dovoljno. Potrebno je i puno truda kako bi se svijest svih građana o štetnosti ovakvih zahvata povećala i s druge strane puno truda kako bi se donijeli kvalitetni prijedlozi za razvoj zajednice.

Koje su bile vaše dosadašnje akcije i što namjeravate učiniti kao sljedeći korak?

Na samom početku bilo je potrebno razlučiti istinu od laži, naime na samoj prezentaciji predstavnik Hrvatskih voda poprilično je kontradiktorno izložio projekt. Konkretno je ta kontradiktornost došla do izražaja kad su se zainteresirani građani uključili s pitanjima pa su  tvrdnje poput onih da Natura Histrica nema nikakvu primjedbu na projekt i da Hrvatske vode imaju sve potrebno da mogu početi sa projektom trebale biti dokazane. Kontaktirali smo Naturu Histricu i Zelenu Istru ,  uputili i savjetovali su nas kako i gdje dalje pa smo u konačnici odgovore sa kojima smo mogli proturječiti Hrvatskim vodama dobili službeno od  Državnog zavoda za zaštitu prirode. Do sada smo u nešto više od mjesec dana putem naše stranice na Facebooku i letka informirali građane o potencijalnim problemima vezanim uz Pazinčicu te organizirali potpisivanje peticije koju je potpisalo 2009 građana (uz 20 potpisa maloljetnika koje smo morali proglasiti nevažećima ,broj važećih potpisa 1989 se i  poklapa s godinom prve velike eko akcije u Pazinskoj jami) što predstavlja otprilike četvrtinu biračkog tijela i jedan je od najboljih odaziva u Hrvatskoj u odnosu na broj stanovnika. Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva nedavno je imala natječaj za mikro akcije na koji smo se prijavili , a koji se raspisuje u cilju rješavanja konkretnog problema, potrebe ili situacije u društvu na brz i učinkovit način. Natječajem će se dodijeliti do 5 potpora koje će biti izabrane od strane javnosti glasanjem putem internetske stranice Zaklade. Glasovanje je bilo otvoreno do 24.01.2014. Sada očekujemo rezultate, izrazito smo ponosni na odjek i potporu koju smo dobili od ljudi koji nas prate i pomažu nam da se informacija proširi. Naime to je u konačnici najbitnije, da informacija dođe do što većeg broja građana .Nadalje u kontaktu smo sa stručnjacima iz svih područja za koje smo smatrali da mogu pomoći. Nedavno nam je u goste došao ugledni hidrolog  Prof.dr.sc. Ognjen Bonacci te smo 27.01. organizirali javno predavanje na temu „Otvoreni vodotoci – o obnovi/suvremenoj regulaciji otvorenih vodotoka“ . Cilj susreta je bio upoznavanje stručne i zainteresirane javnosti sa svjetskim iskustvima u održavanju vodotoka koji bi se mogli primijeniti i na vodotoku Pazinčice . Dan nakon predavanja u pratnji Građanske inicijativa "Naš potok" Prof. dr. sc. Ognjen Bonacci i Prof. dr. sc. Tanja Roje Bonacci obišli su dijelove Pazinčice i Jame uz vjerojatno najboljeg vodiča kojeg su mogli dobiti- direktora TZ Središnje Istre Radenka Slokovića, vrsnog poznavatelja povijesti, karakteristika i problematike Pazinčice i Jame. Njegovim su znanjem, količinom podataka i entuzijazmom ostali zapanjeni i naši dragi profesori. Dogovorena je daljnja suradnja i kroz naredno vrijeme bit će napravljen i objavljen "Rad o opširnom pregledu sliva Pazinčice".  Spremamo sada neka nova iznenađenja, ali o tome kroz mjesec dana konkretnije. Čekamo početak rada Radnog tima kojeg je osnovao Gradonačelnik gdje će naša dva predstavnika  u biti zastupati gotovo dvije tisuće članova, na što smo iznimno ponosni"

S kojim ste se organizacijama povezali?

Kao što smo već spomenuli Zelena Istra je jedna od prvih organizacija sa kojima smo stupili u kontakt još dok formalno nismo ni osnovani, uputili su nas gdje i kako pitati i dali nam svoju podršku kroz pomoć i savjete. Jednako tako neka smo pitanja na samome početku  uputili  i inicijativi „Ombla je naša“  te  Zelenoj akciji, svi su nas savjetovali oko toga gdje dalje ići sa konkretnim pitanjima . UZMAH (udruge zajedno, mreža aktivista hrvatske) nas također prati od početka i konkretno kroz samo glasovanje na gore spomenutom natječaju dali su svoj veliki doprinos . Povezali smo se s brojnim stručnjacima i u kontaktu smo sa još nekim organizacijama te smo trenutno u fazi prikupljanja svih relevantnih podataka koji će nam pomoći da realiziramo naš cilj, a to je održivo gospodarenje i upravljanje prirodnim resursima i Potokom primjenom najviših ekoloških standarda i izradom dugoročne strategije u suradnji sa građanima, Turističkom zajednicom, eko udrugama i nezavisnim stručnjacima. To je jedini način da Potok iz prošlosti za sačuvamo za nadolazeće generacije.

Iz prijašnjih se odgovora naslućuje da svijest građana još nije na zadovoljavajućoj razini. Smatrate li se onda svojevrsnim „glasom naroda“ i što bi to uopće značilo, ukoliko velik dio građana nije senzibiliziran za pitanja javnog interesa?

Za sada moramo biti realni i reći da je razina svijesti barem što se Potoka tiče poprilično visoka, ona nikada neće biti na idealnoj razini  jer i interesi ljudi se razlikuju ali vjerujemo da planiranim akcijama u buduće možemo istu konstantno dizati. Glas naroda se čuje ovisno o tome koliko je naroda uključeno, zar ne?  Peticija   je pokazala da je i na samom početku već veliki broj građana bio dobro upućen u problematiku, naime morate znati da je peticija kao takva pokrenuta mjesec dana nakon same prezentacije od strane Hrvatskih voda. U mjesec dana osnovati inicijativu, raspisati peticiju i prikupiti četvrtinu potpisa biračkog tijela je enormno dobar i veliki posao. I dalje se sve radi i pokreće  na krilima entuzijazma i iznimno velike želje angažiranih građana da učinimo nešto dobro za naš grad i Potok. Daljnje akcije koje će biti i edukativnog i kulturno-umjetničkog karaktera i dalje će služiti upravo tome, dizanju svijesti. Uključiti najmlađe da uče kroz igru  i rastu povezani za Potok i dati nove prilike našim najstarijima da nas svih podsjete na neke možda zaboravljenje stvari, to je konkretno jedna od sljedećih akcija koju spremamo...

Smatrate li svoju ulogu u odnosu na građane isključivo edukacijskom ili i mobilizacijskom?

Uloga je jednako edukacijska kao i mobilizacijska. Prevaga na jedno ili drugo dolazi ukoliko na nju iz vana utječe neki faktor. Osnivanje inicijative  kao nadalje i sama peticija  su imale mobilizacijsku ulogu  ali sada smo u fazi kada čekamo da počnu sastanci Radnog tima , za to vrijeme cilj nam je da se svi što više educiramo. Kada bi se primjerice dogodilo da radovi na Potoku započnu , a da to nije ono što smo željeli, jasno vam je da bi se mobilizacija dogodila spontano bez previše nagovaranja.    

Definirajte "naš" u imenu inicijative. Naime, netko bi mogao prigovoriti da prisvajate Potok, iako je jasno da Potok ne smatrate vašim, nego vlasništvom svih građana.

Pa ključni je dio odgovora na pitanje definiranja „naš“, sadržan i jasno istaknut već u temeljnome opisu naše inicijative. Mi smo građanska inicijativa, dakle u prvom redu građani Pazina, potom Istre, Hrvatske, Europe i na kraju vijeta u cjelini. I to onaj dio građana koji se u našem slučaju odlučio organizirati da obrani naše suvlasništvo i suodgovornost za dio prirode koji baštinimo. Suvlasništvo i suodgovornost naspram prirode temeljimo na činjenici da su vodotoci javno dobro i vlasništvo su svih nas. Svejedno da li se radi o Pazinčici, Dobri, Kupi ili Savi. Sve su to “naše“ rijeke i zato je Pazinčica baš „Naš Potok“!

Kako uopće zamišljate pojam javnog prostora i kako vidite njegov potencijal u stvaranju i izgradnji zajednice?

U osnovi promišljanja javnog prostora je jednaka dostupnost istog svim građanima uz preduvjet da ga se prije i nakon korištenja ostavlja u zatečenom stanju, osim naravno ako se ne radi o intervencijama koje ga čine prirodnijim i ugodnijim za korištenje boljim kao što su npr. ekološke akcije. Zelene površine pogotovo imaju terapeutski učinak na ljude i pri njihovom korištenju se stvaraju preduvjeti za kvalitetniji život cijele zajednice.

Zašto mislite da je danas važno baviti se problemima očuvanja zajedničkih dobara i samoorganizacije života?

Danas su promjene u okolišu izazvane ljudskim djelovanjem brže nego ikad prije u povijesti,  zajednička se dobra privatiziraju, a život nam organiziraju institucije često bez sudjelovanja javnosti. Smatramo da o budućnosti i načinima organizacije naših nezamjenjivih resursa trebaju odlučivati sami građani uzimajući u obzir mišljenja stručnjaka raznih profila.

Kakva je uloga vaše inicijative u izgradnji i osmišljavanju prostora Potoka?

Osim javnog zagovaranja zaštite Potoka i informiranja građana, predstavnici inicijative će biti uključeni u Radnu skupinu sastavljenu od predstavnika Grada, Hrvatskih voda, Turističke zajednice, Nature Histrice i nadamo se Hrvatskih šuma. Cilj te skupine bit će izrada prijedloga Strategije upravljanja Pazinskom jamom i vodotokom Pazinčice te bi se nakon izrade ti materijali trebali naći na javnoj raspravi te nakon toga na usvajanju od strane Gradskog vijeća. To nam je prioritet, da se napokon izradi Strategija, kako bismo ne samo dobili jednu ideju i jasniju sliku što i kako dalje , već kako bismo rekli jasno STOP parcijalnim projektima poput ovog prezentiranog od Hrvatskih voda koji u konačnici ne samo da ne sagledava Potok i Jamu kao cjelinu , već  ne rješava niti konkretni problem na planiranom dijelu.

Kako biste organizirali zajedničku proizvodnju tog prostora? Kako gradite alternativne načine organizacije svakodnevnog života?

Prostor postoji i nije ga potrebno proizvoditi. To se najviše odnosi na prirodu. Njegov razvoj na korist većine ljudi i ostalih živih bića će biti kvalitetan ukoliko se prije značajnih intervencija ostvari stvarna javna rasprava na kojoj se neće nuditi jedno gotovo rješenje već nekoliko prijedloga s kvalitetnom argumentacijom i pregledom potencijalne koristi i štete. U današnjem sustavu vrijednosti to je moguće samo uz osviještene građane koji će onda birati i takvu upravu. Organizacija svakodnevnog života u Pazinu je svakako obilježena radom velikog broja udruga civilnog društva te se kroz njih stvara analogna društvena mreža. Kao jedan od primjera proizvodnje javnog prostora je i bivša vojarna „Veli Jože“ koja je nakon zamjene nekretnina između Grada i MORH-a polako postala sjedište brojnih udruga i institucija. Nastojalo se uvažiti potrebe većine udruga civilnog društva te je iz jedne neperspektivne cjeline postala smislena. Nažalost, da je to napravljeno ranije i brže, veći dio zgrada bio bi u boljem stanju i bila bi potrebna manja ulaganja. Zato je važno vršiti pritisak na odgovorne institucije da takve javne prostore održavaju dok se za njih ne nađe javna funkcija i da se ta funkcija nađe čim prije.

Je li za osmišljavanje i korištenje Potoka potrebna uprava ili bi efikasnije bilo da sami građani preuzmu inicijativu u upravljanju metodama direktne demokracije?

I jedno i drugo. Na upravi je da omogući uvjete za rad stručnjaka, a na građanima da jasno iskažu svoje potrebe i slaganje s predloženim promjenama. U pitanju Potoka jedan od osnovnih problema je nedovoljna istraženost i količina informacija tako da bi bilo čija odluka o njegovom korištenju – uprave ili građana - u ovom trenutku bila preuranjena.

Možete li nam pobliže opisati kako je međusobno povezano civilno društvo u Pazinu? Postoji li neka bolje povezana mreža ili šira platforma?

Pazin je grad u kojem se većina ljudi koji su aktivni u raznim udrugama poznaju. Formalna mreža ili platforma ne postoji, ali su ljudi „prirodno“ umreženi putem svojih interesa. Jedna od boljih stvari koje su se desile u zadnjih par godina je i uređenje društvenog centra „Veli Jože“ u prostoru bivše vojarne kojeg pazinske udruge i inicijative (pa tako i naša) koriste za provedbu nekih svojih aktivnosti.

Ima li ova inicijativa potencijal širenja područja borbe za javni prostor i zajedničko dobro u širem smislu? Postoji li mogućnost stvaranja neke nove političke snage iz ove inicijative? Opišite trenutne odnose političkih snaga u vašoj sredini.

Podrška sličnim inicijativama i kontakti koje s njima želimo uspostaviti sigurno su način osnaživanja  naše građanske inicijative. Jedan od ciljeva naše kampanje je i senzibilizacija šire javnosti kako bi danas-sutra osviješteni i odgovorni građani ukoliko zatreba i u vlastitoj zajednici utjecali na izgradnju ili obranu javnog prostora i javnih dobara. Imamo podršku i iz ostalih dijelova Istre i Hrvatske. Širina podrške koju smo dosad dobili od građana zasigurno osim poticaja, predstavlja i političku snagu i potencijal. Toga smo svjesni, ali na politiku ćemo utjecati javnim zagovaranjem i to je naša najveća snaga. S gradonačelnikom je zasad dogovorena i tematska sjednica gradskog vijeća na temu Potoka na kojoj bi osnova rasprave bili materijali koje će pripremiti Radna skupina. Jedan od naših zahtjeva je i da se pitanje Potoka ne koristi u predizbornim kampanjama, a od Gradonačelnika i od Gradskog vijeća očekujemo da, osim deklarativno, podrže inicijativu i u praksi. Specifikum pazinskog Gradskog vijeća je taj da niti jedna politička opcija nema većinu i ne postoje nikakve formalne koalicije. Odluke se donose dogovorima i pregovorima.

Je li mišljenje stručnjaka uvijek presudno ili bi njihova uloga trebala biti artikulacija građanskih nastojanja? Naime, čini se da građani ipak najbolje znaju koliko im znači neko dobro i što s time žele učiniti u budućnosti.

Mišljenje stručnjaka može i ne mora biti presudno. Svjedoci smo situacije u kojoj je lokalno stanovništvo pokazalo visoku razinu svijesti pa i stručnosti  i to na samoj prezentaciji projekta Hrvatskih voda gdje su građani kroz pitanja i prijedloge pokazali da mogu itekako sudjelovati u tom procesu donošenja nekih odluka i kreiranja budućnosti. S druge strane uvijek ovisi o kojim to stručnjacima govorimo zar ne? Ukoliko su stručnjaci nezavisni, nerijetko ćemo dobitit oprečno mišljenje od onog prezentiranog od Hrvatskih voda i Vodoprivrede. Dakle , smatramo da kombinacija može biti neki idealan čimbenik koji će dovesti do kvalitetnog rješenja.

Kako zamišljate bolju budućnost vašeg grada i županije?

Svatko ima svoju viziju budućnosti grada i županije, ova inicijativa nije politički pokret i postoji relativno kratko da bi mogli govoriti o jedinstvenom stavu. Ipak, zajednički nazivnik svih sudionika inicijative je ekološka osviještenost tako da i budućnost zamišljamo temeljenu na zaštiti prirode i korištenju obnovljivih izvora energije kao osnovi društvenog razvoja.

Stavite vašu inicijativu u odnos s drugim lokalnim, ali i nesto širim pokretima (Volim Pulu, Ne damo Varšavsku, Srđ je naš,...)

Sama činjenica da je u posljednjih nekoliko godina u raznim dijelovima Hrvatske došlo do samoorganiziranja dijela građana u obrani javnog prostora i javnih dobara govori nam mnogo toga. Takva artikulirana i organizirana reakcija različitih inicijativa poruka je čitavoj javnosti da je otpor pritisku i interesima privatnog kapitala često usko povezanog s dijelovima lokalne samouprave i javnih poduzeća moguć i što je još važnije sve snažniji. Naša je inicijativa još jedno u nizu žarišta građanskog otpora takvoj agresiji na javni prostor i javna dobra. Svaka inicijativa je potrebna postojati upravo načinom kojim postoji. Nepotrebno je uspoređivati ih. Ono što je bitno pozdraviti volju i ljubav kojom svaka od inicijativa djeluje te pozdraviti ljude koji se odazivaju na takvo djelovanje. Poznanstva sa aktivistima iz ovdje navedenih, a i iz nekih drugih inicijativa, te njihovi savjeti i podrška svakako su nam pomogli da sve ovo do sada odradimo brže i efikasnije. Uz ono što je nama primarni cilj, nadamo se da će i ovaj naš primjer, ova inicijativa nekome jednom poslužiti kao inspiracija i dobar motivator. Često su mala stopala jednog čovjeka kroz povijest ostavljala veliki trag za čovječanstvo, stoga nema prepreke da sve ove inicijative, svaka svojim koracima, ostave veliki trag po pitanju očuvanja prirodnih dobara.
 

Krivo je more

Portal news-bar je nedavno objavio tekst o oslobađajućoj presudi Suda u Šibeniku u postupku protiv Tomislava Horvatinčića. Nezadovoljan kvalitetom tog teksta, odlučio sam napisati alternativni članak na istu temu.

Šibenik - Gotovo dvije godine nakon što se u šibenskom akvatoriju dogodio manji prometni incident između Tomislava Horvatinčića i talijanskoga bračnog para, sud u Šibeniku donio je oslobađajuću presudu za Tomislava Horvatinčića, vozača glisera koji se zabio u talijanski jedrenjak. Uzevši u obzir sve okolnosti pod kojima se dogodio incident te ih ispravno stavivši u širi kontekst cjelokupnog života i djela poznatog hrvatskog poduzetnika, sud u Šibeniku je u obrazloženju presude, između ostalog, naveo sljedeće:

“Odmah na početku treba istaknuti kako je čak i instituciji kakva je Sud vrlo teško biti u potpunosti objektivan pri izricanju presude uptuženom. Naime, čak i sama činjenica njegovog prisustva, zapravo prisustva trinitasa poduzetnika, developera i vizionara sadržanog u jednoj jedinoj osobi, iskustvo je koje nadahnjuje na više duhovnih razina. Stoga je objektivne činjenice njegovog krstarenja 12-metarskom jahtom primoštenskim akvatorijem, što je rezultiralo sudarom s talijanskom jedrilicom i pogibijom talijanskog bračnog para Salpietro što se nalazio na toj jedrilici, moguće pravilno interpretirati tek u širem kontekstu cjelokupnog života i djela optuženika.

Tomislav Horvatinčić jest osoba neobuzdane životne energije. Cijeli je njegov život i rad obilježen vizijom, iz koje proizlaze svi njegovi hrabri i kreativni poduzetničko-razvojni projekti, koji u svojoj realizaciji nerijetko redefiniraju odnos privatnog i javnog te zajedničkog i partikularnog interesa. Njegova gradnja cijelih novih cjelina unutar urbanog tkiva grada Zagreba samo je jedan, recentniji i medijski amplificiran aspect njegovog ukupnog društvenog doprinosa. Međutim, psihološkim je profiliranjem utvrđeno da temelje njegove iznimne osobnosti treba tražiti upravo u vožnji kao metafori neprestanog kretanja po sebi, u smislu Kantove “Kritike čistog uma”, dakle stalne promjene kao Ding für sich. Sama je osobnost Tomislava Horvatinčića, kao stvar za sebe, nespoznatljiva te prema tome njegovi postupci i djela izmiču ovozemaljskom sintetičkom sudu.

Osobnost, život i cjelina djelovanja Tomislava Horvatinčića romantičniji su od bilo koje poezije. Time on kao takav ulazi u kategoriju lučonoša čovječnosti, kakav je, spomenimo samo jedan primjer, francuski pjesnik Rimbaud. U iskazu suputnice Tomisllava Horvatinčića na jahti, Anice Đerđe Dilber, on je u trenutku sudara s jedrilicom bio za upravljačem jahte. U smislu gore navedene diskusije temelja osobnosti okrivljenika, vožnja je on po sebi, tako da nas najpribližniji analitički sud dovodi do zaključka da je on u trenutku sudara bio u stanju potpune prepuštenosti kretanju, tj. upijanju kretanja kao ideje u platonovskom smislu, pri čemu okrivljenik postaje kretanje po sebi. U tom smislu materijalni svijet je promjenjiv, varljiv, sasvim prolazan. Prema tome, jedrilica i talijanski bračni par na njoj, kao ništa drugo do varljive materijalne prolaznosti, u susretu s idejom an sich, ispario je i nestao. U tom smislu treba interpretirati i obdukcijski nalaz sudske vještakinje Marije Definis Gojanović: "Obdukcijom nisu registrirani tragovi utapanja iz čega proizlazi da su oboje u trenutku kontakta s morem već bili mrtvi". Drugim riječima, okrivljenik ničim, baš ničim nije kriv ni po jednoj točki optužnice. “

Postavlja se ključno pitanje: tko je zapravo kriv? Obrazlloženje Suda donosi i na to pitanje odgovor:

“Za cijeli ovaj incident krivo je more, koje je odigralo ulogu medija u sudbonosnom srazu ideje i materije. Kako je to moguće? U tom je smislu suputnica okrivljenika odigrala ulogu demijurginje, koja je oblikovala ideju kretanja po sebi u materijalnu jahtu, što se svojim materijalnim pramcem zabila u sasvim materijalnu, k tome još i talijansku jedrilicu. Na neki način, ovdje je ponovljena starozavjetna priča, u kojoj žena uzrokuje udaljavanje muškarca, tj. čovjeka od idealnog božanskog svijeta.”

Spomenimo na kraju da opravdanosti donesene presude znatno doprinosi i pjesma, koju je sam okrivljenik osobno napisao za vrijeme boravka u pritvoru. U naslovu je i anticipiran središnji zaključak presude. Sve je tu sadržano, od materijalizacije čiste ideje kroz demonsko djelovanje žene, preko mora kao medija te srca i sreće kao metafore prolaznosti materijalnog:

Krivo je more
Ja, ja sam je upoznao

jedne ljetne večeri
ona, ona me poljubila
dok more se za jahtom pjenilo.

I tad sam se zaljubio
mada nisam htjeo to

Krivo je more

Znam, ljeto je varljivo
a srce mi zavodljivo
kući kad sam došao
znao sam da sam u zabludi

A to veče uz mora šum
od sreće sav sam blistao

Krivo je more

Ciao Branko - i vidimo se!

Nemam za čim da tugujem
Ovdje se samo luduje
I ako odem-- otići ću zauvijek
Nemam za čim da tugujem
Životom i smrću trgujem
I ako odem-- otići cu zauvijek

Kad zauvijek ode netko tko je ostavio izrazito jak pečat na tebe, ne samo kao nedostižni idol, nego kao čovjek od krvi i mesa, čovjek kojega susrećeš šećući se gradom, kojega si uistinu poznavao, viđao se s njim, pozdravljao ga, kad dakle takav netko ode, iza sebe ostavlja veliku prazninu, tugu zbog propuštenih razgovora. Ostaje za njim i toplina, sreća što si poznavao tog čovjeka, ostaju sve one lijepe stvari koje si proživio družeći se s njime.

Otišao je Tusta, iako je on za mene uvijek bio Branko, dobar prijatelj mog tate. To što je bio frontman KUD Idijota, legenda punka i rock'n'rolla, prava zvijezda, sve su to za mene uvijek bile sporedne stvari. Istina, volio sam se ponekad hvaliti kako poznajem Tustu, kako nas posjećuje i kako mi njega posjećujemo. Ipak, važnije od toga je da je taj isti megapopularni Tusta istovremeno uvijek bio onaj običan, dragi Branko. 

Branko je u velikoj mjeri odgovoran za formiranje mene kao ličnosti. On me ubacivao na sve moguće koncerte s kojima je barem djelomično imao veze. Tako sam godinama, i u Puli, a poslije i u Zagrebu mogao upijati, udisati, opipavati rock'n'roll. 

Sjećam ga se... sjećam se svih tih koncerata Idijota, kad sam puštao toj energiji da me potpuno preplavljuje iznova i iznova i iznova. Nikad ga neću zaboraviti, njegov nastup, glas, njegovo uživanje u tome. Bio sam bijesan kad su Fric i Ptica otišli, smatrajući takve Idijote besmislenima. Branko je to shvaćao, rekao mi je to jednom kad smo se sreli u gradu i završili na piću. 

Sjećam se i koncerta u Šempasu, malom selu pored Nove Gorice, kad sam se s njima ukrcao u auto, zamijenivši natjecanje iz fizike za dozu punka. Puno nam je on pomogao i kad smo mi pokušavali svirati, a i kad smo usred rata, 1992., organizirali koncert u Patinaggiu i doveli kompletnu rasturenu scenu Hrvatske na mjesto gdje mogu svirati. Upravo je on bio taj koji je potegao neke veze u vojsci, , a i sredio nam je velik dio razglasa, bez čega ne bi bilo moguće ostvariti nešto takvo. 

I sjećam se kako se nasmijao kad je naišao na nas kako pjevamo neku njihovu stvar i kako mu je to bilo baš nekako - fora. Nikad neću zaboraviti ni njegovu zaprepaštenost kad smo nas troje, krajem 1994., kroz kišu i zimu, zaobilazeći okupirano područje, stopirajući došli do Osijeka, na njihov koncert. Poslije je to prepričao mom tati, a ni on nije mogao vjerovati. 

Jedan od zadnjih susreta bio je potpuno neočekivan, u Višnjanu, nakon dočeka izlaska Sunca na ljetni sosticij 2009. Ukrcao sam njega i neku djevojku u auto i odveo ih par kilometara. Ja sam produžio dalje, oni su otišli preko neke livade, do auta. Sunce se polako uzdizalo, bilo je prohladno, rosa je blistala na travi, a izmaglica se dizala iz dolina. Tusta je bio u njegovom ofucanom kožnjaku i sve to mi se nekako urezalo u sjećanje, kao neko snoviđenje, pogled u jedan drugi svijet, drukčiji od ovoga. 

Sanjao sam ga noćas. Sanjao sam da sam došao kod njega, u njegov pulski stan, i da mu objašnjavam kako mi je užasno žao što mu nisam pisao dok je bio bolestan. Probudio sam se uznemiren, bojao sam se da je došao kraj. 

Nažalost, bio sam u pravu.

Branko ciao! Vidimo se opet, na nekom koncertu, negdje na nekom drugo svijetu, tko zna kojem, tko zna gdje!

Ljudi kao ja više ne postoje
Ljudi kao ja davno su umrli
Ljudi kao ja više nigdje ne dolaze
Ljudi kao ja svoje su odjebali

O, ostao si sam
Ostao si samo ti

Možda ćeš sretan biti ti
Možda ćeš sretno vječno živjeti
Mozda ćeš ti učiniti
Učiniti sve što nisam ja

Jer ljudi kao ja nemaju budućnosti
Ljudi kao ja stvoreni da izgube

Ljudi kao ja došli su iz stripova
Ja nisam ničiji heroj, ničija budala
Ja sam samo običan, mali čovjek
A ljudi kao ja više ne postoje

O, ostao si sam

Možda ćeš sretan biti ti
Možda ćeš vječno živjeti
Možda ćeš ti učiniti
Učiniti sve što nisam ja

Jer ljudi kao ja nemaju budućnosti
Ljudi kao ja stvoreni da izgube

Ljudi kao ja

Protiv toksičnih kemikalija, za održivu poljoprivredu

Zelena akcija je, zajedno s udrugama Brodsko ekološko društvo, Zeleni Osijek i Ekoturistiko, Ministarstvu poljoprivrede uputila niz primjedbi na nacrt prijedloga Pravilnika o uspostavi akcijskog plana za postizanje održive uporabe pesticida, koji je na javnoj raspravi do 10. rujna 2012. godine. Ministarstvo je krenulo u izradu ovog Pravilnika kako bi se hrvatsko poljoprivredno zakonodavstvo uskladilo sa odredbama Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.

            Zelena akcija u načelu pozdravlja i svesrdno podržava svaki, pa tako i ovaj propis koji vodi prema održivoj poljoprivredi. Međutim, u slučaju izrade ovog Pravilnika smatramo da sadržaj istog ne vodi održivoj uporabi pesticida te temeljnoj promjeni strategije zaštite bilja od nametnika, koja je do sada podrazumijevala korištenje visoko toksičnih kemijskih sredstava. Nacrt Pravilnika zato smatramo neusklađenim s predmetnom europskom Direktivom, koja izričito nalaže obavezu provedbe načela integrirane zaštite bilja. To je moguće postići samo kroz mjere koje bi poticale poljoprivrednike da se okrenu metodama integrirane zaštite bilja. Stoga u Pravilnik predlažemo ugrađivanje mjera poput sveobuhvatne edukacije, propisivanja prava građana koji prebivaju u neposrednoj blizini poljoprivrednih površina tretiranih sredstvima za zaštitu bilja te uračunavanje šteta po zdravlje ljudi i okoliš od primjene kemijskih sredstava u cijenu sredstava za zaštitu bilja.

            U skladu s načelima održive poljoprivrede kemijska sredstva se trebaju primjenjivati samo kad nekemijski postupci nisu dovoljno učinkoviti, pri čemu ekonomski kriteriji ne smiju biti ključni. Prema tome, navođenje nekemijskih postupaka samo u članku 66. na kraju Pravilnika sasvim je nedostatno, a i njihova razrada kroz Prilog III. također je nedovoljna.

            Manjkavost Pravilnika se vidi i u tome što primjerice prepoznaje otrovnost sredstava za zaštitu bilja, naročito onih na bazi neonikotinoida za pčele, ali samo u doba sjetve, pri čemu nije uzeto u obzir njihovo zadržavanje u biljkama kroz cijeli biološki ciklus te u nektaru, zbog čega prodiru i u med. Zbog toga i ovom prigodom ponovno zahtijevamo potpunu zabranu trgovine i primjene neonikotinoida u Republici Hrvatskoj.

            Pravilnik također nedostatno propisuje praćenje aktivnih tvari sredstava za zaštitu bilja u sastavnicama okoliša, navodeći tek kvalitativne kriterije, bez definiranja kvantitativnih okvira. Velik je nedostatak Pravilnika i potpuno izostavljanje praćenja stanja tla. Nacrt prijedloga Pravilnika ne sadrži ni jednu kaznenu odredbu, a ne uređuje ni inspekcijski i upravni nadzor, što dovodi u pitanje samu primjenjivost Pravilnika.

            Zaključno, Zelena akcija podržava integraciju Direktive 2009/126/EZ u naše zakonodavstvo, čime se široko otvaraju vrata integriranoj zaštiti bilja. U skladu s time, kako bismo podržali cijeli predloženi Pravilnik, a ne tek njegov naslov, potrebne su velike preinake teksta Pravilnika.

Primjedbe

Higgs ili njegov brat blizanac?

Zamislite da u mnoštvu ljudi vidite poznato lice. Na prvi pogled sigurni ste da je to vaš prijatelj, a onda na trenutak zastanete, jer se javljao sumnjičavac u vama.
"Možda je to njegov brat blizanac? Ne znam baš sve pojedinosti o tom čovjeku pa to možda i nnije on."
No, kako vam se približava, sve ste sigurniji. Uočavate njegov osebujni stil odijevanja, njegov hod, a onda, kad vam se dovoljno približi, i mali ožiljak na nosu, za kojeg znate iz prijašnjih susreta. Ipak, niti sad niste 100 % sigurni - možda njegov brat blizanac ima vrlo sličan ožiljak, a možda su i zadržali isti stil, kao i hod?
Pričekat ćete još koju sekundu pa ćete ga dozvati - ako vam se nasmiješi, to je on, ako vas ne prepozna, doznali ste da postoji gotovo identična osoba.
Na vrlo sličan način je ravnatelj CERN-a Rolf Heuer na današnjoj konferencijji za tisak opisao situaciju u kojoj se nalazimo po pitanju potvrde postojanja "The Standard Model (SM) Higgsovog bozona". Sad još uvijek možemo govoriti, kao vrlo oprezni znanstvenici, o "A SM Higgsovom bozonu". 
A gdje se zapravo nalazimo? Na seminaru o trenutnom stanju potrage za Higgsovim bozonom, održanom neposredno prije pressice, glasnogovornik kolaboracije CMS Joe Incandela je pokazao da je na CMS detektoru potvrđeno postojanje bozona mase 125,3 ± 0,6 GeV / c2 unutar granica pouzdanosti 4,9 sigma. S druge strane, glasnogovornica kolaboracije ATLAS Fabiola Gianotti pokazala je da je na tom detektoru otkriven bozon mase 126,5 GeV / c2 unutar granica pouzdanosti 5 sigma. 

Što to znači? Jedan japanski novinar je na pressici komentirao da se radi o vjerojatnosti od barem 99,99999 % i da su njena izmjerena svojstva conzistentna s predviđanjima za SM Higgsov bozon pa da možemo govoriti o eksperimentalnoj potvrdi SM Higgsovog bozona. Ipak, okupljeni znanstvenici su zadržali svoju skepsu i govore samo o vrlo velikoj vjerojatnosti detekcije. Tek nam predstoji upoznavanje svih svojstava te detektirane čestice. Zaista, i Fabia Gianetti i Joe Incandela i Rolf Heuer nekoliko su puta ponovili da je ovo tek početak. Ovo je povijesni putokaz, ali tek smo na početku puta. Sad ulazimo u doba mjerenja, a prvo pitanje je: 
"Da li je uzrok opaženog pika stvarno SM Higgsov bozon? Zasad nismo vidjeli supersimetrije, niti smo otkrili nove dimenzije i slično", kako kaže Fabia Giacotti, 
"Vjerojatno se radi o SM Higgsovom bozonu. Ipak, kao znanstvenik, pitam se što mi to zapravo vidimo?", kako kaže Rolf Heuer, 
"Rezultati su vrlo kompatibilni, i međusobno, a i eksperimentalni s teorijskim. Ipak, u narednom razdoblju ih moramo dodatno konsolidirati i moramo izmjeriti svojstva te zanimljive čestice.", kako kaže Joe Incandela.
Ili, kako je to sažeto formulirao Lyndon Evans, voditelj LHC-a: "Sve to, ali moramo imati na umu da tu ima i puno nepoznatih nepoznanica."
U svakom slučaju, ovaj uzbudljiv eksperimentalni rezultat, kao što smo i očekivali, uveo nas je u još uzbudljiviju novu fiziku. Danas izneseni rezultati zlatnim su slovima ispisali uvod u to novo poglavlje našeg puta prema razumijevanju Prirode. 

A što kaže Peter Higgs, čovjek koji je teoretski predvidio postojanje te čestice? "Nije moj rad tema današnjeg skupa", skromno je odgovarao na sva novinarska pitanja. 

Originalni radovi:
ATLAS collaboration: Phys. Lett. B 716 (2012) 1-29
CMS collaboration: Phys. Lett. B 710 (2012) 26

EU dilema

Naravno, ovih dana se puno govori o (ne)pristupanju Hrvatske EU. Za 3 dana je referendum, a zapravo nisam 100 % siguran što bi zaokružio. Pa eto, da malo "razmišljam na glas"... 
U principu sam za ulazak u EU i u tome vidim velike dobrobiti za našu državu i društvo. Puno toga je zaista napredovalo i puno toga će zaživjeti pristupanjem Hrvatske EU i to je ono zbog čega bi stvarno bilo dobro da "uđemo". Osim toga, sama činjenica većeg protoka ljudi (ne i robe) značajno će doprinjeti zatiranju nacionalnog ekskluziviteta, toliko prisutnog u nas. HR je danas jedna toliko zatucana sredina, kojoj prijeti samo još veća i veća izolacija, a za koju nam nitko nije kriv, nego baš mi sami. Ulazak u EU će sigurno doprinjeti većoj fluktuaciji ljudi, što samo po sebi dovodi do pozitivnih pomaka i u najmanju ruku do širenja horizonata iz strogo nacionalnih okvira. Ja mislim da je nacija ionako prevaziđena stvar.

Unatoč tome, i dalje se više protivim nego što podupirem pristupanje. A da se razumijemo - baš me briga za sudbinu sira i vrhnja u EU okruženju. O nacionalnom identitetu da ne govorim - briga me za to, a i da mi to zaista i jest bitno, to ne bi bio nikakav argument, jer EU je prvenstveno ekonomska tvorevina pa nju nije briga za nacionalni identitet. 

Razlog zbog kojega ću zaokružiti "protiv" odnosi se uglavnom na aktualni trenutak, u kojem je budućnost same EU neizvjesna (pa zapravo ne znamo u šta ulazimo). U trenutku smo globalnog osvješćivanja da je neoliberalni kapitalizam neodrživ sustav te se evidentno mijenja i ta promjena nadilazi EU i Europu. Traže se novi ekonomski modeli, koji se još nisu iskristalizirali, ali iz optimističke perspektive čini mi se da je na pomolu nešto što će više uvažavati čovjeka, nešto solidarnije i demokratičnije od ovoga što imamo / imaju. Iz pesimističke perspektive se pribojavam eskalacije šovinizma pa i nečega goreg od toga. EU sad nije isto što i EU ne samo 2003. kad smo krenuli u pregovore, nego nije više niti EU 2011., kad smo pregovore okončali. Kamo to vodi, ne zna nitko - u ovom trenutku mislim da smo na raskršću, a vrlo male razlike u zadanim parametrima odredit će da li civilizacija skreće ulijevo ili udesno.

Osim toga, u ovom je trenutku gospodarstvo HR na dnu. Mislim da bi nam bilo bolje iznutra ojačati, stati na noge, a tek onda pristupiti tom društvu. Čak i da smo u puno boljoj situaciji, mi smo mala i slaba državica, iznutra vrlo neuređena i osiromašena desetljetnom pljačkom i otimačinom. Ekonomija nam se temelji na uvozu, a ne na proizvodnji (koja je uništena). Mnogi naši resursi su neiskorišteni, a mnogi su još uvijek vrlo dobro očuvani, čak i netaknuti. Ipak, mnogi su, zbog lošeg načina gospodarenja, kao npr. poljoprivredno zemljište, u jako lošem stanju, rascjepkani i time izloženi grabežu. Novi zakoni na tom polju samo doprinose takvom stanju, umjesto da čuvaju to kao javni interes. Selo je u jako lošoj situaciji, s tendencijom daljnjeg pogoršanja. U roku od 7 godina nakon pristupanja EU poljoprivredno zemljište se treba liberalizirati. Pitam se kako će to naše selo izgledati 2020.

Osim toga, vidim i deficit demokracije u samoj srži EU (npr. način na koji se izabiru članovi EC) te sve nižu razinu socijalnih i radničkih prava (što je jedan od nosivih stupova neoliberalnog kapitalizma), izolacionizam ("zidovi" kojima se EU štiti od stalnog priljeva imigranata iz tzv. 3. svijeta sve su viši). 
Isto tako, kad vidim kako izgleda ova naša kampanja, kad vidim na kakvim se niskim udarcima diskvalificiraju svi oni koji se protive pristupanju (gdje je Pusićkin istup samo jedna krajnost), pri čemu se u medijima naglašava isključivo desničarski diskurs (kojega koreliraju s niskom razinom obrazovanja), dok se ljevičarski diskurs potpuno zanemaruje.... zapravo gubim i ono malo volje da poduprem nastojanja naših političkih elita (ako ih uopće smijemo zvati elitama).

Mislim da nikome neće biti novost kad kažem da je stupanj educiranosti građana o sudjelovanju u demokratskim procesima vrlo nizak. Zato i čujem od mnogih ljudi da se protive ulasku u EU pa neće izaći na referendum, jer su 'oni gore' ionako već sve odlučili. Onda im pokušavam objasniti da baš moraju izaći na referendum, da je to način na koji će izraziti svoj stav, kakav je da je. A onda još i Pusićka dodatno podgrijava tu atmosferu izjavama da, ako rezultat referenduma bude 'protiv', onda će se referendum ponoviti. Zapravo šta? Po tome je jedino 'DA' ispravan odgovor, a ako zaokružimo 'PROTIV', onda smo valjda pogriješili? Nismo dobro naučili gradivo, sjedili smo na ušima dok smo bili izloženi bombardiranju EU kampanje s TVa i zato nas treba poslati na popravni. U slučaju takvog scenarija, taj popravni bismo trebali masovno bojkotirati.
Deficit i demokracije i edukacije je vrlo razvidan u ovoj situaciji.