Skoro svakoga jutra, prije posla, prošetam se gradom. Relacija je kratka i uvijek više-manje ista - radi se o relaciji Glavni kolodvor (zapravo ZETov autobusni terminal iza Glavnog kolodvora) --> Kaptol. Na Kaptolu hvatam bus koji me vozi do posla.
Međutim, postoji nekoliko varijanti prelaženja tog puta. Najčešće odabirem onu najkraću i najatraktivniju, a to je ona preko Zrinjevca. Ponekad idem Gajevom, a nekad skrenem još malo više uljievo pa idem Preradovićevom.
Danas sam išao preko Zrinjevca, ali onda sam, kroz Teslinu, otišao do Cvjetnog trga. Danas je 31. I., dan kad se u Skupštini Grada Zagreba odlučuje o sudbini tog trga. Otišao sam ga još jednom pogledati i na taj mu način zaželjeti sreću. Da, znam, zvuči patetično. Ipak, mislim da svatko od nas ima pravo biti i pomalo patetičan, barem ponekad.
Cvjetni trg je u jutrima radnih dana pust. Sporadični prolaznici prolaze užurbanim korakom, smetlari čiste pločnik, cvjećari slažu cvijeće... i to je to. Pozorica je prazna, a onih nekoliko štandova otvorit će se tek popodne, kafići su prazni. Sve je mirno, tiho.
Stanite tada u centar trga. Osvrnite se tada oko sebe i pogledate okolne zgrade. Uživajte u skladu. Secesijske fasade, tornjići, kupolice, ulaz u oktogon, crkva. Pa onda Vidrićeva kuća i kino Zagreb, početak Varšavske.
Preplavi te osjećaj ljepote, ali i, još jednom, tjeskoba zbog neizvjesnosti sudbine Cvjetnog trga. Još veća tjeskoba preplavi čovjeka pri pogledu na dnevni red te sudbonosne sjednice, gdje, nalazimo i tu točku, s birokratski hladnim naslovom.
Nadao sam se da netko prenosi te sjednice pa da ću moći slušati, ali nisam našao ništa. Ostaje mi da slušam vijesti. I ostaje mi da se nadam, zajedno s tolikim drugim građanima, da će pobijediti dobro.
Nema komentara:
Objavi komentar