Kakva godina!

Zaista, kakva je to bila godina!
Teško da se ijedna dosad može mjeriti s 2016. po dinamičnosti. Svašta se u njoj izdogađalo, mnogo dobrih, sretnih i veselih događaja, ali prekrivena je i beskrajnom tugom.
Sigurno je da ću je pamtiti kao vrlo posebnu.



Planinarenje
Sve je započelo oživljavanjem planinarskih aktivnosti uz pridruživanje Planinarskom društvu Grafičar. Redali su se izleti, uglavnom relativno lagani i po stazama kojima sam već ranije, prije mnogo godina, hodao sa svojim društvom dok smo svi još studirali. Upisao sam se i u planinarsku školu, koja je nakon puno godina ponovo pokrenuta u tom društvu, prvenstveno zahvaljujući entuzijazmu Tončija Buličića. Bilo je to stvarno lijepo; ne samo da sam naučio dosta novih stvari i ponovio neke zaboravljene, nego se u toj školi okupila grupa jako dobrih ljudi, zaljubljenika u prirodu, koji će sigurno nastaviti s planinarenjem i postati odlični planinari. Neki su tada zaključili da sam dosta iskusan i, osim što su mi dodijelili priznanje za "najboljeg polaznika škole", predloženo mi je da odem na tečaj za planinarskog vodiča standarda A (za društvene izlete).
Tokom ljeta sam izveo nekoliko izleta, uglavnom po istarskim planinama. Prvo sam vodio društvo na vrh Učke meni jako dragom stazom iz Mošćeničke drage. Naporan, ali prekrasan izlet. Poslije toga sam se dva puta sam prošetao Ćićarijom, a ta dva izleta sam posvetio tati, koji je tada ležao u bolnici.
Planinario sam i sa svojim rođakom Srđanom po srpskim planinama u okolici Valjeva, što je bilo prekrasno iskustvo. Svakako treba češće ići na takve izlete.
Vodički tečaj polazio sam zajedno s Barbarom Mikšić iz Grafičara, a održan je na Kalniku. To je također prošlo u odličnoj atmosferi i sad stažiram do ispita. Jedva smo se izborili da nam Društvo, koje nas je poslalo na tečaj, plati taj tečaj i tu su prvi put došle do izražaja neke stvari koje će malo poslije jako eskalirati.
Htjeli smo promijeniti predsjednika Društva, koji drži tu poziciju već stvarno ptredugo, ali nismo uspjeli, a usput smo upali u Upravni odbor. Već na prvom sastanku došli su do izražaja nepremostivi prijepori, gdje nas je dio starije generacije optužio da smo preneiskusni i da nemamo šta tražiti u Upravnom odboru. Pljuštale su uvrede i na sasvim osobnoj razini, tako da to nisam mogao podnijeti i na kraju sam demonstrativno otišao, a nakon dva tjedna razmišljanja odlučio i potpuno napustiti Grafičar te nastaviti planinarske aktivnosti u nekom drugom društvu, najvjerojatnije Izletniku.
Krajem godine sam počeo i voditi Matka na izlete, tako da smo bili na Lipi te na Sisolu. Čini se da se Matku sviđa moj stil, gdje je planinarenje uvijek aranžirano i s dozom avanturizma.
Za 2017. godinu imam dosta planova, a najambiciozniji je izlet na Prenj.

Kemija
Godina je bila prepuna aktivnosti i na tom polju. U prvom dijelu nije bilo značajnijih vidljivih pomaka, jer smo se tada više-manje bavili pisanjem projektnih prijedloga, završavanjem nekih rukopisa i slično. Osim toga, sudjelovali smo i u otvorenim danima IRB-a, kao i u nekim drugim aktivnostima namijenjenim srednjoškolcima. Na taj način smo financirali naša istraživanja, što znači da nam je budžet bio vrlo blizu 0 kn, ali i u tim uvjetima smo funkcionirali dosta dobro.
Zatim je krenulo. Prvo smo dobili bilateralu sa Srbijom, koju uz mene vodi i Jasmina Grbović Novaković iz beogradske Vinče. Vrlo brzo nakon toga je konačno poslan i rukkopis, kojeg sam jako dugo pripremao. U njemu sam vrlo detaljno opisao utjecaj kalijevog bromida na tehnološki važan proces termičkog raspada borazana (NH3BH3). Nakon odbijanja urednika časopisa Journal of Materials Chemistry A i Chemistry of Materials, rad je izašao u također odličnom časopisu Journal of Physical Chemistry C. Vijest o objavljenom radu, nakon objavljivanja na naslovnici IRB-ovog sitea, doslovno je eksplodirala u medijima, tako da sam dobio odličan publicitet.
Bilaterala je također živnula. Za vrijeme posjeta mom laboratoriju, izveli smo niz eksperimenata in-situ praćenja mehanokemijskiih sinteza amidoborana Ramanovom spektroskopijom, što je inovativno na svjetskoj razini i trenutno je rad u pripremi te će uskoro biti poslan za objavljivanje.
Prije nekoliko dana smo dobili obavijest da smo dobili HrZZ-ov projekt "Novi materijali za pohranu energije" pod vodstvom Ivana Halasza. To je odlična vijest za kraj godine, tako da u 2017. godinu ulazimo bez financijskih problema, a dobivamo i dva postdoka.

Preživljavati usprkos
Na moje iznenađenje, 30. XI. sam dobio sljedeći mail:
"Cijenjeni gospodine Biliškov!
 S radošću Vam čestitam i prenosim čestitke Odbora mirovne Nagrade za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava „Krunoslav Sukić“.  Vama i autorima izuzetnog zbornika Preživljavati usprkos; zbornik povodom 100.obljetnice rođenja Ivana Supeka s poštovanjem i zahvalnošču predajemo Priznanje „Krunoslav Sukić“ KNJIGA GODINE 2015/2016.
Lijepo Vas molimo da dođete  na svečanost i primite Priznanje i da se kratkim izlaganjem obratite gostima.

Bit će nam drago da s Vama dođu i uvaženi autori eseja u zborniku, posebno ćemo pozvati g. Gorana Jerasa, ukoliko se bude mogao odazvati. Pozivamo ga, naime i da sudjeluje u Dijaloškom forumu Nagrade „Krunoslav Sukić“ koji je ove godine posvećen temi „Bogaćenje i osiromašivanje kao generatori nasilja u Hrvatskoj“. Ukoliko dođete, očekujemo da se, kao laureat, uključite u dijalog.

Meni je osobno žao što Vas neću tom prigodom osobno sresti jer sam zbog bolesti u obitelji odsutna. Također, nismo se baš koordinirali te nismo organizirali promociju zbornika u Osijeku u sklopu ovogodišnjeg programa dodjele Nagrade, a što bi bilo logično.
No, ukoliko to želite a možete ostati u Osijeku i 9. prosinca, dan iza svečane dodjele Nagrade, rado ću pomoći a, sigurna sam da bi bilo moguće organizirati predstavljanje tako vrijednog i za razgovor i promišljanje poticajnog zbornika.
Informacije o dobitnicima Nagrade i priznanja „Krunoslav Sukić“ 2016. ćemo objaviti 7. prosinca, dan uoči svečanosti, do tada, molim da ostane kao interna informacija.
S poštovanjem Katarina Kruhonja"
Nagrada je dodijeljena svim autorima knjige, što mi je posebno drago, jer mislim da svatko od njih potpuno zaslužuje to priznanje. Lijepo je biti dio tog mirovnjačkog društva, predivan je osjećaj što je knjiga, koju sam uredio, prepoznata kao tako značajan doprinos miru. Kao što sam istaknuo u svom kratkom govoru prilikom primanja Nagrade, to je i jak poticaj i poziv za nastavak rada na tom polju. Zato uskoro idemo u nove projekte. Radosno sam pročitao i ovaj mail:
"Cijenjeni gospodine Biliškov!

 Svečanost dodjele mirovne Nagrade i priznanja za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava „Krunoslav Sukić“ 2016 je iza nas. No, još smo ispunjeni radošću i zahvalnošću koju Vam želimo iskazati – na onome što i kako radite i živite; na dolasku na svečanost i riječima koje ste podijelili; na duhu zajedništva, zahvale, proslave i ohrabrenja kojem ste pridonijeli.

Nastojat ćemo ostati povezani.

 Vama, Vašoj obitelji, prijateljima i suradnicima želimo ugodne blagdane, radostan ulazak u Novu godinu, da nam bude dobra!"

...ipak...
Unatoč svemu ovome, cijela ova godina je zasjenjena beskrajnom tugom. Otišao je tata. Zbog ogromnog hematoma na mozgu je završio u bolnici, gdje mu je to uspješno operirano, ali zatim je, tokom oporavka, podlegao jednoj podmukloj bakteriji, koja hara bolnicama. 
Netko bi se mogao pitati kako sam uspio postići sve što sam postigao u ovoj godini, unatoč ovom gubitku. Međutim, u ovoj godini se jednostavno iskristaliziralo puno onoga što sam radio tokom mnogih godina, na različitim poljima. Bilo je tu i mog inata, mogu reći i prema tatinim prigovorima i kritikama (kojima je bio sklon), bilo je tu i ostavštine bijesa zbog svih neugodnosti koje sam doživljavao i u djetinjstvu i kasnije, rezultat je to angažmana i aktivizma,...
I sada, na kraju ove godine, mislim kako bi tata bio ponosan na sve to što sam napravio i što i dalje radim. Bio bi sretan, pa mi barem ta pomisao umanjuje tugu.
Unatoč svemu, volim ga zamišljati kako tamo negdje, beskrajno daleko od nas, gleda sve to i zadovoljno se smješka.