19 veljače 2008

Kako smo stvarali povijest rock'n'rolla - 7. dio

Monte Zaro
Nakon ljeta, Humpsi iz Lukine kuće prelaze na Monte Zaro. Na Mote Zaru je živio (tj. još uvijek živi) Draškova i Ivorova šira obitelj s očeve strane. U toj kući nalazi se prostrani podrum, baš kao stvoren za probe. Ubrzo nakon što su ponovo krenule probe, Humpsi u isti prostor primaju Headbangere, band koji je tek nastao, ali koji nemaju gdje svirati. Oni su imali jednu autorsku stvar, a sve ostalo su bile obrade. Pjevač se furao na Lemmya iz Motorheada i ta njihova pojava - frontman s gitarom spuštenom do koljena, njegova duga kovrčava kosa, lenonke - već zbog toga je vrijedilo družiti se s njima. Stvar im se zvala Glasnice i ima refren "mi pjevamo dok pucaju glasnice..". Ta stvar je stvarno moćno zvučala.
Headbangeri su se divili Humpsima, kako imaju bogat repertoar:
"Ne svirate baš nešto, ali tekstovi su kul!", na što sam ja odgovarao:
"Ne, ne.. Oni baš odlično sviraju, ali tekstove treba srediti."
Tad sam pisao i pisao. Pjesme su nastajale iz dana u dan. Nije bilo baš sve uglazbljivo i na kraju sam pogubio i sve te tekstove. Jednu stvar su ipak uglazbili, iako je to vjerojatno najlošiji tekst kojeg sam napisao u životu. Ta stvar je odmah uglazbljena, na divljenje Headbangera:
"Ma da... šta sad ste napravili tu stvar?"
"Jeb'ga, Nidžo je napisao tekst, nemamo šta čekati!"
Draško, Ivor i ja tada počinjemo razmišljati i o albumu. Smišljamo ime: "Balada o bojleru nad lavaboom". Draško crta omot. Ja razmišljam o tekstu... Davor dorađuje neke stare pjesme.
Totalno oduševljenje vlada bandom.Treba svirati u Puli. Treba sve te pjesme prezentirati domaćoj publici. Treba svirati. Što više.

Nema komentara: