26 veljače 2008

Kako smo stvarali povijest rock'n'rolla - 10. dio

Nova stremljenja
Nakon koncerta u HPu band je, dakle, dobio novi zamah, ali se istovremeno počeo kretati u jednom novom pravcu. Draško pokušava krenuti ozbiljnijim, ambicioznijim smjerom, što i Davor sve više zagovara. Zato, već početkom 1992. godine, pada dogovor s producentom Goranom Ćurićem - Ćotkom, koji je imao studio "Ear" u Štinjanu. Nakon nekoliko dana snimanja (snimali su Davor, Draško, Ivor Ivezić i Igor) i još nekoliko dana montaže i sređivanja snimki, preslušavamo materijal i Ćotka snima master traku na TDK-ovoj CrO2 kazeti.I to je to - demo snimka je tu, sad treba to nekome pokazati i krenuti na ozbiljan posao snimanja albuma. Ipak, ekipa nije skroz zadovoljna, jer Davor i Draško žele sve skupa doraditi, dok je Igoru sveedno - on će odsvirati svoje i to je to. Što se demo snimke tiče, moram reći kako je nikad nisam doživljavao kao najbolje ostvarenje banda. Osim što je zvuk bio nekako jako prigušen, one stvari koje su zamišljene kao žestoke (Podzemna željeznica i Čovjek s bijelim Fičom) odsvirane su mlako. One psihodelične stvari bile su odsvirane bez dovoljno eksperimentiranja. Sve skupa je rezultiralo u jednoj velikoj neujednačenosti. Zato nikad nisam bio baš prezadovoljan rezultatom. Ipak, imam tu snimku, iako mi u ovom trenutku nije pri ruci. Čim je iskopam iz "arhive", prebacit ću je u mp3 i stavit je na internet.
U to doba, trzavice među Draškom i Igorom postaju sve češće i sve žešće, ali, kako se meni čini, tu je Igor pretjeravao, a cure (Ivana i Alina) su sve to dodatno podgrijavale. Anti-Draško frontu unutar banda čine Igor i klavijaturista, koji je odnedavno u bandu (a kojemu sam zaboravio ime). Klavijaturista dobro svira, ali je čisti tehničar, bez ideja, čovjek kojemu smeta eksperimentiranje i slične stvari, koje su se Drašku i meni, međutim, jako sviđale i koje su nam bile vrlo izazovne. Draško je želio zvuk banda dovesti do nečega što liči na rane Pink Floyde, Davor je bio rokerskije orijentiran i oduševljavala ga je stvar "I'm Goin' Home (by Helicopter)" od Ten Years Aftera (poslušajte izvedbu te stvari na Woodstocku). Ja sam u to doba otkrivao Velvet Underground, Zappu i Captaina Beefhearta, Amon Düül II i sl. i taj zvuk me, uz Sonic Youth, Stoogese, MC5 itd. inspirirao i priželjkivao sam da sve ode u tom smjeru.
Ipak, najdraži band su mi bili Ramonesi i u to doba sam barem jednom dnevno morao preslušati njihov prvi album. Međutim, iako su se i Davor, Ivo i Draško zaklinjali u Ramonese, nikad nismo ni pomislili da bi se Humpsi trebali ograničiti na njih. Ono što nam je svima bilo zajedničko je oduševljenje kompilacijom Paket aranžman. Svi smo obožavali taj album i crpili smo inspiraciju iz njega. Ujedno je to i album koji je vjerojatno ostavio najdublji utjecaj na mene.

3 komentara:

skomdra kaže...

Ovo je sad samo nabacivanje, ali kad si mi pokrenuo uspomene ne želim da izblijedi. Od Ramonesa smo se relativno brzo udaljili, iako su neke njihove stvari bile rado svirane na probama. Dakle, već si spomenuo Starship od MC5, stvar koja je mene duboko uznemirila i oduševila. Tu su dakako bili Doors, recimo, The End, onda Velveti, pa Bauhaus (točno se sjećam kako sam brižljivo proučavao kako pjeva Peter Murphy na jednoj koncertnoj snimci), neke bizarne stvari od Beatles-a, Bowie (ja sam jedini gledao njegov nastup u Zg i bio zauvijek kontaminiran njegovim genijem), i naravno, neizostavni Floydi. Znao sam po deset puta puštati Astronomy Domine, ili Interstellar Overdrive pokušavajući shvatiti što se to događa na toj gitari u Sydovim rukama. Veliki utjecaj je ostavio na mene kako i na ostale članove benda kad je na TV Zagreb pušten film Tommy s muzikom grupe The Who. U HP-u se pod Bradinim utjecajem počeo stidljivo a onda sve hrabrije pojavljivati novi zvuk. Iz zvučnika je treštio Primus, Nomeansno, Sonic Youth. Škripa, noise zvuk, mikrofonija, struganje, namjerno ispadanje iz ritma, izobličavanje melodije postali su sastavni dio našeg eksperimentiranja. Sjećam se da sam klaviristu natjerao da koristi onu ručicu na Ovci da još više iskrivi melodiju. Od Floyda smo tražili inspiraciju za efekte, neizostavni "Delay" pa wah, u svakom slučaju psihodelija nas je totalno opčinila. Mene opčinjava još i uvijek.
Bilo je i besramnih krađa.
Primjerice, Meskalin Bluz je uvrnuta prerada Silent Hedges od Bauhausa. Milinka je kombinacija Johnny B Good, Zabranjenog Pušenja, Psihomodo Popa. Čovjek sa bijelim fićom, MC5, rani Talking Heads, u glavnom jedan melting pot svega i svačega.
Ono što me najviše mrzi je što smo bili mladi i ambiciozni, i vrlo muzički heterogeni i kao takvi smo imali potencijal da stanemo uz rame nekim ondašnjim "velikim" bendovima, samo da smo nastavili raditi.

Nikx kaže...

Ovo je priprema za koncert u Uljaniku..
To ću napisati čim stignem, ali znam da imam puno rupa u sjećanju. A poslije Uljanika ide raspad. Uljanik je bio, koliko se sjećam, u februaru, a Patinaggio 22. IV. (na slici imam zapisani datum), tako da se sve odigravalo jako brzo..

Srdjan Gavrilovic kaže...

long live THE HUMPS!!!

VEEEEEEEEEELIKI POZDRAV IZ SUNCEM OKUPANOG BEOGRADA! NEGDANJEG GLAVNOG GRADA VELIKE SADA KUZNE ZEMLJE!

S.G.