Nakon koncerta u Uljaniku na površinu su isplivale sve netrpeljivosti, sav razdor koji se nakupljao kroz duže vremensko razdoblje, sve više povećavajući jaz između članova benda. Uglavnom, kako smo već više puta spomenuli, a kako je i Draško to detaljnije objasnio u komentaru na 11. nastavak, Igor je bio vrlo neprijateljski raspoložen prema Drašku. Davoru je s jedne strane Draško išao na živce sa svim tim idejama, s druge strane je obožavao Draška i njegov kreativni naboj, divio se njegovim hrabrim nastupima na sceni. Davor je želio da bend napreduje, da izraste u nešto stvarno ozbiljno, a snagu za to je nalazio kod Draška. Ipak, istovremeno se toga i bojao. Znam to - više puta mi je to pričao.
Nakon škole smo često odlazili u Sax, mali kafić u blizini pulske civilne bolnice. Sax je bio ugodno mjesto, s dobrom muzikom, čestim izložbama... mjesto po našoj mjeri.
Toga smo se dana u Saxu okupili Davor, Igor, Goran, Ivana, Alina i ja. Bio je tu i onaj klavijaturista, ali ne baš dugo. Više-manje standardna ekipa, ali tema nije bila standardna. Bila je vrlo ozbiljna, mučna, atmosfera se mogla rezati nožem. I mi smo bili vrlo ozbiljni. Nismo se šalili, nije bilo ćaskanja, nego smo prešli na stvar. A tema je bila "ŠTA SA DRAŠKOM?"
Uglavnom, trebalo je odlučiti kako će se bend postaviti prema Drašku. Hoće li se i dalje uvažavati njegove želje, koje su bile sve ambicioznije i ambicioznije, ili će ih trebati zatomiti. Ili - treće - izbaciti Draška iz benda? Ideja o izbacivanju Draška iz benda nije tad bila iznesena prvi put, ali ovdje je prvi put jako jasno i glasno isticana kao jedini izlaz iz nastale situacije.
A kakva je bila situacija? Draško je dosta rekao u komentaru na 11. nastavak. On je imao vrlo velike ambicije, on je vidio Humpse kao istaknuti bend na nacionalnoj sceni i želio je raditi na njegovoj afirmaciji. Ulagao je goleme količine energije kako bi demo snimka i snimka nastupa doprla do ušiju onih koji mogu pomoći pri proboju Humpsa. Tražio je da se stvari izglancaju do kraja, tražio je da bend što više i što intenzivnije nastupa, pokazujući stalno nove stvari na koje ljudi nisu navikli, barem ne na lokalnoj sceni. Tražio je da bend poradi na scenskom nastupu. U Uljaniku je Draško nastupio s licem obojenim u bijelo. Davor je također zabijelio lice. Humpsi su se obukli u sakoe. Izgledali su odlično, barem Draško i Davor. Cilj je bio uniformirati bend. Draško i ja smo se u to militantno doba oduševili Laibachom i meni se jako sviđala ideja uniformiranja. Ostali nisu pristajali na to. Draško je na koncertu u Uljaniku navaljivao na klavijaturistu da što više koristi onu neku polugu na klavijaturama, kako bi sve zvučalo što psihodeličnije. Klavijaturisti se to nije sviđalo. Ni Igoru. Igor je želio svirati klasični r'n'r ritam, bez značajnijih odstupanja od toga.
S druge strane, bilo je tu još nešto. Igor je bio zaljubljen u Ivanu i nije podnosio što se Draško tako slobodno odnosi prema njoj. Draško i Ivana su se znali godinama, nastupali su zajedno u Inatu i njihovo je prijateljstvo bilo takvo da joj je Draško bez frke mogao opsovati, podviknuti na nju i slično. Igoru se nije sviđalo što si netko daje toliko slobode prema Ivani. Zato se u sukobu s Draškom uhvatio za tu slamku.
Dakle, u Saxu smo raspravljali o Drašku. Ideja je bila da prvo vidimo šta ćemo, a onda će Davor nazvati Draška, iznijet ćemo mu odluke i onda se dogovoriti s njime.
To je bila zamisao, ali rasprava je odmah krenula onim pravcem kojim Davor i ja nismo željeli da krene. Igor je odmah počeo sa
"Draška treba izbaciti i gotovo!"
Ivani i Alini se to dopalo i odmah su stale svim srcem uz tu odluku donesenu i prije odvagivanja argumenata za sve moguće opcije. Davoru je vidno bila muka. Pokušao sam smiriti duhove i iznijeti barem jedan razlog zašto je Draško OK i zašto mu treba dati priliku. Klavijaturista je tu upao s nekom svojom argumentacijom tipa:
"Taj Draško nas upropaštava. On sa onim svojim idejama sabotira koncerte." itd.
Davor mu je platio kavu i zamolio ga da nas pusti same.
Ali onda je krenula prava paljba. Davor je branio Draška, ali se nije želio zamjeriti ni Igoru, a ja sam bio jako uz Draška. Sjećam se da mi je u jednom trenutku palo napamet da predložim izbacivanje Igora, ali sam si pregrizao jezik (preradikalno!)
Kako je sastanak odmicao, tako se čulo sve manje glasova za Draška. Toliko su nas zaglušile Ivana i Alina da... sjećam se toga. I sramim se, jer na kraju sam i ja rekao:
"Da, Draška treba izbaciti!"
Sjećam se kako sam to rekao, kao da priznajem neku svoju grešku. Sjećam se i one gorčine što je ostala nakon te moje izjave. Odvratno sam se osjećao.
Kad sam nakon te rasprave otišao kući, puno sam razmišljao o svemu i bilo mi je stvarno teško. Bilo je to kao da se u meni nešto slomilo, kao da sam iznevjerio nešto do čega mi je jako stalo. I stalo mi je. Draško je zastupao baš ono što i ja. Ja sam inovativnim tekstovima pokušao progurati teme o kojima bendovi u to doba nisu pjevali, često lišene smisla, tek možda onog psihodeličnog. Draškova i moja poetika bila je zahtjevnija. Znam da su se ljudi toga bojali i zato je to bilo odbojno, barem na prvi pogled. Čim se pogleda malo dalje, u tome je bila jedina nada Humpsa.
Međutim, odlučeno je - Draško napušta bend.
Odlučeno je još nešto, s čime se ja nisam nikako želio složiti i mislio sam da ću ipak nekako to progurati kad se malo smire strasti - Humpsi više neće izvoditi stvari koje je većim dijelom stvorio Draško.
Odvratno!
Sastanak je počeo oko 11:30, a završio oko 14 sati. Razišli smo se kućama, a Davor je nazvao Draška. Drugog dana smo se našli Davor, Draško, Igor, Ivor, Ivana, Alina i ja, opet u Saxu. Drašku su prenesene odluke, a ja sam se osjećao kao govno. O svemu sam puno razgovarao s tatom i on mi je rekao da je to kraj Humpsa. Nisam tada želio verovati u to, mislio sam da će se stvari nekako riješiti i da će sve opet biti dobro. Zbog Davora sam odlučio nastaviti suradnju s Humpsima, iako je odnos s Igorom postao vrlo služben.
Par dana nakon toga, zbog nervozne neopreznosti rukom sam probio staklena vrata i skoro si prerezao žile na zapešću. S rukom u zavoju ušao sam u Jadran, gdje su me čekali Davor, Igor i klavijaturista. Trebali smo razgovarati o novim stvarima. Klavijaturista nam je objašnjavao kako bi "Humpsi trebali počet svirati Guns'n'Roses... To pali cure, to svi slušaju. Treba to! Pa onda uvježbamo Crvenu jabuku. Ljudi se pale na to. Vidjet ćete kako će biti para!"
Osobno sam mu, najsmirenijim glasom koji sam mogao izvući iz svoje utrobe, rekao kako može pokupiti svoje instrumente i da ga više ne želim vidjeti u Humpsima.
Nakon škole smo često odlazili u Sax, mali kafić u blizini pulske civilne bolnice. Sax je bio ugodno mjesto, s dobrom muzikom, čestim izložbama... mjesto po našoj mjeri.
Toga smo se dana u Saxu okupili Davor, Igor, Goran, Ivana, Alina i ja. Bio je tu i onaj klavijaturista, ali ne baš dugo. Više-manje standardna ekipa, ali tema nije bila standardna. Bila je vrlo ozbiljna, mučna, atmosfera se mogla rezati nožem. I mi smo bili vrlo ozbiljni. Nismo se šalili, nije bilo ćaskanja, nego smo prešli na stvar. A tema je bila "ŠTA SA DRAŠKOM?"
Uglavnom, trebalo je odlučiti kako će se bend postaviti prema Drašku. Hoće li se i dalje uvažavati njegove želje, koje su bile sve ambicioznije i ambicioznije, ili će ih trebati zatomiti. Ili - treće - izbaciti Draška iz benda? Ideja o izbacivanju Draška iz benda nije tad bila iznesena prvi put, ali ovdje je prvi put jako jasno i glasno isticana kao jedini izlaz iz nastale situacije.
A kakva je bila situacija? Draško je dosta rekao u komentaru na 11. nastavak. On je imao vrlo velike ambicije, on je vidio Humpse kao istaknuti bend na nacionalnoj sceni i želio je raditi na njegovoj afirmaciji. Ulagao je goleme količine energije kako bi demo snimka i snimka nastupa doprla do ušiju onih koji mogu pomoći pri proboju Humpsa. Tražio je da se stvari izglancaju do kraja, tražio je da bend što više i što intenzivnije nastupa, pokazujući stalno nove stvari na koje ljudi nisu navikli, barem ne na lokalnoj sceni. Tražio je da bend poradi na scenskom nastupu. U Uljaniku je Draško nastupio s licem obojenim u bijelo. Davor je također zabijelio lice. Humpsi su se obukli u sakoe. Izgledali su odlično, barem Draško i Davor. Cilj je bio uniformirati bend. Draško i ja smo se u to militantno doba oduševili Laibachom i meni se jako sviđala ideja uniformiranja. Ostali nisu pristajali na to. Draško je na koncertu u Uljaniku navaljivao na klavijaturistu da što više koristi onu neku polugu na klavijaturama, kako bi sve zvučalo što psihodeličnije. Klavijaturisti se to nije sviđalo. Ni Igoru. Igor je želio svirati klasični r'n'r ritam, bez značajnijih odstupanja od toga.
S druge strane, bilo je tu još nešto. Igor je bio zaljubljen u Ivanu i nije podnosio što se Draško tako slobodno odnosi prema njoj. Draško i Ivana su se znali godinama, nastupali su zajedno u Inatu i njihovo je prijateljstvo bilo takvo da joj je Draško bez frke mogao opsovati, podviknuti na nju i slično. Igoru se nije sviđalo što si netko daje toliko slobode prema Ivani. Zato se u sukobu s Draškom uhvatio za tu slamku.
Dakle, u Saxu smo raspravljali o Drašku. Ideja je bila da prvo vidimo šta ćemo, a onda će Davor nazvati Draška, iznijet ćemo mu odluke i onda se dogovoriti s njime.
To je bila zamisao, ali rasprava je odmah krenula onim pravcem kojim Davor i ja nismo željeli da krene. Igor je odmah počeo sa
"Draška treba izbaciti i gotovo!"
Ivani i Alini se to dopalo i odmah su stale svim srcem uz tu odluku donesenu i prije odvagivanja argumenata za sve moguće opcije. Davoru je vidno bila muka. Pokušao sam smiriti duhove i iznijeti barem jedan razlog zašto je Draško OK i zašto mu treba dati priliku. Klavijaturista je tu upao s nekom svojom argumentacijom tipa:
"Taj Draško nas upropaštava. On sa onim svojim idejama sabotira koncerte." itd.
Davor mu je platio kavu i zamolio ga da nas pusti same.
Ali onda je krenula prava paljba. Davor je branio Draška, ali se nije želio zamjeriti ni Igoru, a ja sam bio jako uz Draška. Sjećam se da mi je u jednom trenutku palo napamet da predložim izbacivanje Igora, ali sam si pregrizao jezik (preradikalno!)
Kako je sastanak odmicao, tako se čulo sve manje glasova za Draška. Toliko su nas zaglušile Ivana i Alina da... sjećam se toga. I sramim se, jer na kraju sam i ja rekao:
"Da, Draška treba izbaciti!"
Sjećam se kako sam to rekao, kao da priznajem neku svoju grešku. Sjećam se i one gorčine što je ostala nakon te moje izjave. Odvratno sam se osjećao.
Kad sam nakon te rasprave otišao kući, puno sam razmišljao o svemu i bilo mi je stvarno teško. Bilo je to kao da se u meni nešto slomilo, kao da sam iznevjerio nešto do čega mi je jako stalo. I stalo mi je. Draško je zastupao baš ono što i ja. Ja sam inovativnim tekstovima pokušao progurati teme o kojima bendovi u to doba nisu pjevali, često lišene smisla, tek možda onog psihodeličnog. Draškova i moja poetika bila je zahtjevnija. Znam da su se ljudi toga bojali i zato je to bilo odbojno, barem na prvi pogled. Čim se pogleda malo dalje, u tome je bila jedina nada Humpsa.
Međutim, odlučeno je - Draško napušta bend.
Odlučeno je još nešto, s čime se ja nisam nikako želio složiti i mislio sam da ću ipak nekako to progurati kad se malo smire strasti - Humpsi više neće izvoditi stvari koje je većim dijelom stvorio Draško.
Odvratno!
Sastanak je počeo oko 11:30, a završio oko 14 sati. Razišli smo se kućama, a Davor je nazvao Draška. Drugog dana smo se našli Davor, Draško, Igor, Ivor, Ivana, Alina i ja, opet u Saxu. Drašku su prenesene odluke, a ja sam se osjećao kao govno. O svemu sam puno razgovarao s tatom i on mi je rekao da je to kraj Humpsa. Nisam tada želio verovati u to, mislio sam da će se stvari nekako riješiti i da će sve opet biti dobro. Zbog Davora sam odlučio nastaviti suradnju s Humpsima, iako je odnos s Igorom postao vrlo služben.
Par dana nakon toga, zbog nervozne neopreznosti rukom sam probio staklena vrata i skoro si prerezao žile na zapešću. S rukom u zavoju ušao sam u Jadran, gdje su me čekali Davor, Igor i klavijaturista. Trebali smo razgovarati o novim stvarima. Klavijaturista nam je objašnjavao kako bi "Humpsi trebali počet svirati Guns'n'Roses... To pali cure, to svi slušaju. Treba to! Pa onda uvježbamo Crvenu jabuku. Ljudi se pale na to. Vidjet ćete kako će biti para!"
Osobno sam mu, najsmirenijim glasom koji sam mogao izvući iz svoje utrobe, rekao kako može pokupiti svoje instrumente i da ga više ne želim vidjeti u Humpsima.
Nema komentara:
Objavi komentar