28 ožujka 2008

Kako smo stvarali povijest rock'n'rolla - 16. dio

Kaos u Patinaggiu
Kad je vojska uletila u priču, sve je krenulo jako ubrzanim tokom. Nismo morali razmišljati o financijskoj konstrukciji, svim bandovima koji su trebali doći iz drugih gradova bili su plaćeni putni troškovi. Na nama je bilo samo da dovedemo bandove, da složimo raspored nastupa, dogovorimo razglas, rasvjetu, binu... a vojska će sve platiti. Nevjerojatno je, ali istinito da vojska ni u jednom trenutku nije pokazala namjeru da se miješa u izbor bandova i sl.
Naravno, vrlo brzo se pročulo da organiziramo koncert. U Puli je postojala gomila bandova željnih svirke, a ta želja se uglavnom vrlo teško ostvarivala. Ovo je bila odlična prilika svima, naročito jer se ni Davor ni Draško ni ja nismo htjeli nikome zamjerati. Ubrzo je na popisu izvođača bila uglavnom čitava Pulska demo scena. Javljali su se bandovi i iz drugih gradova.
U 7:30 ujutro zvoni mi telefon.
"E stari, čujem da organiziraš koncert. Možemo mi svirat?"
"Mmmmda... Tko ste vi?"
"Napalm! Iz Rijeke! E stari, mi ti sviramo najbolji grind core na Kvarneru!" Originalno ime, nema šta...
"OK, pošaljite kazetu da vas čujemo pa ćemo vidjeti." pokušavam zvučati službeno.
"Ma nema frke!"
OK, još jedan grind core band je samo kap u moru grind core bandova koji su u to doba preplavili scenu, a svi Pulski grind core bandovi su ionako već bili na popisu.
Draško je dogovorio nastup Velikog bijelog slona. Oni su uvjetovali svoj dolazak dovođenjem jednog ženskog banda, čini mi se da su se zvale Maxmet. U tom bandu svirala je Katarina Peović, koju sam nekoliko godina kasnije opet upoznao u Zagrebu, ali tek prije par dana me je Draško upozorio na taj detalj iz njene biografije. Veliki bijeli slon je bio band koji nam je bio najveći adut i kojega smo svi smatrali trenutno najzanimljivijim mladim bandom u Hrvatskoj. Svirali su nešto kao Primus. Maxmet je, za razliku od njih, bio totalni trash. Tri cure obučene u blještave opravice, a svirale su nekakav sweet metal. Kasnije su imale hit koji se vrtio na HTVu, a zvao se "Mačke vole grebati" (sve vam je jasno, zar ne?).
Doveli smo i Majke, a Bare je dolazak uvjetovao nastupom njihove frakcije Nepopravljivi.
Uglavnom, bilo je tu nekih tridesetak bandova. Razglas su sredili KUD Idijoti, rasvjetu dobar stari Tedi.
U zadnji čas je Davor dogovorio besplatno vino u ogromnim količinama za sve (sve plaća vojska). Rino-vino je bio zaslužan za to. U dnu prostorije bila je jedan golemi plastični kanistar...
Mi smo došli oko 14 sati i polako su pristizali bandovi. Tonske probe nisu ni krenule, ali degustacija vina je već prilično uzela maha, tako da su bandovi već u ranijim popodnevnim satima bili pripiti. Bare mi se u jednom trenutku objesio oko vrata:
"E kužiš ono... kompa... jebiga. E stari, daj uzmi ovo, moram ti dati... zaslužio si.." daje mi vrećicu s nečim, "Odlično ste organizirali... E ovo će biti koncertčina, kužiš ono..."
"Da, da.." Tapšam ga po ramenu i izmičem se iz njegovog zagrljaja. Bacam vrećicu u smeće i nastavljam kruženje.
Sjećam se još da smo Draško, Ivor i ja sjedili na podu iza dvorane, svirali i nešto pjevali, a svaki put kad bi prošao Tusta iz Idijota zaurlali bi "Avanti popolo...", onda kad se vrati: "bandiera rosa la triumfera..." itd.
Bio je tu i moj tata, družio se s Tustom, a onda s još nekim bandovima. Vojska koja je prodavala karte ubrzo se također napila i više nisu bili sposobni prebirati po kartama i novčanicama. Uglavnom, atmosfera je izmakla kontroli vrlo brzo.
Koncert je počeo monotonim hiperdistorziranim gitarama i grind vokalima. Band za bandom je svirao jednu te istu stvar, a mi smo uglavnom vrijeme provodili s Kizom iz Velikog bijelog slona. Uskoro je netko dotrčao da nam kaže da je pregorilo pojačalo. Nezgodno.. to je bass pojačalo od Frica iz Idijota. Sale Veruda je uletio i na brzinu sve sredio, tako da su grajndkoraši mogli nastaviti u istom tonu.
Koncert je, dakle, izgledao kao jedna velika, masovna, potpuno besplatna pijanka. Ljudi su spavali po podu, naslonjeni na zvučnike, na kanistar s vinom, jedni na druge... Onda su se počeli trijezniti, a, kako je koncert i dalje trajao, odlazili su kućama.
Bandovi su se nizali. Grind core je bio iscrpljen. Sad su svirale Maxmet pa hrpa sljedbenika Primusa. Onda je taj dio okrunio Veliki bijeli slon. Onda je krenuo garage blok, koji su dovršili Nepopravljivi (meni su oni zvučali odlično!) i Majke. Majke su nastupale pred svega desetak ljudi. Bila je to scena za pamćenje. Totalno razbijeni Bare, gitarista kojemu krvari podlaktica. Ali nabrijani do krajnjih granica. Svirali su na svojim instrumentima, ali bubnjevi su bili od Igora Dobranovića, dakle od Humpsa.Kladim se da ni najveći fanovi Majki ne znaju za ovaj detaljčić iz njihove karijere.

Bilo je predviđeno da Humpsi nastupe zadnji, više onako ležerno, neobavezno, kao neki jam session. Trebao je svirati i Draško(!!!) Međutim, za vrijeme Majki nestalo je i onih desetak ljudi. Vojsku (dakle, zaštitare i prodavače karata) smo odavno raspustili i te večeri se njihova pijanka po krčmama nastavila do kasno u noć (jer su dobili izlaz do jutarnjeg postrojavanja).
Humpsi nisu nastupili, a čini mi se da i više nikad poslije toga nisu javno nastupali.

4 komentara:

homosumo kaže...

to je inače bio i prvi nastup mog benda iz srednje :) hehe. nastup je naravno bio totalna katastrofa ali cijela scena u patinađu (kao što se da zaključiti iz gornjeg opisa) zabavna, masovna i kaotična. sjećam se bareta kako, minutu prije nego se treba popeti na stejđ (bend je već gore), o pod razbija poluupolijenu bocu votke...

Anonimno kaže...

bio sam i ja tamo devedesetprve, možda je to bio prvi koncert u životu na kojem sam bio, u pratnji roditelja, kao desetogodišnjaku, primjereno, i kao bratu kolege iz gornjeg komentara, sjećam se mutno, bilo mi je dosadno i nisam mogao dočekati da počne svirati taj bratski mi bend, a kako imadoh deset godina tek i malen bijah rastom, popesmo se tata nam i ja na stepenice sastrane te sačekasmo megdan.
kad je bend počeo "svirat" nisam mogao razumjeti mnogo pa mi i nije bilo nešto uzbudljivo muzički, čini mi se da se trema osjećala u zraku i zvuku, ali pamtim kako sam proučavao drugarsku interakciju benda na pozornici i najgodljivijih im štovatelja u prvom redu publičkome. dirljivo.
e, bio sami u bekstejđu, brata posjetit. sad nisam siguran od ove magle kroz koju se probijam memorijom da li sam to ipak bio samo sanjao i je li to sve samo jedan maštoviti produkt projekt? znam da je bilo puno ljudi, galama, zidovi i bijele pločice pošarani plavim flomasterskim floskualama. tata se suzdržao od bekstejđa a ja sam mu se ubrzo pridružio.
sad nisam siguran da li je patinađo bio prvi koncert kojeg pamtim ili je to bila sedma noć izravno iz arene?
uglavnom, svaka čast i hvala na koncertu nikola, bilo je baš dobro!

Goran kaže...
Administrator je uklonio komentar.
Pula Rock City kaže...

Svaka čast na postu. Bila sam te noći tamo, frendice i ja odlično smo se provele na ovom nezaboravnom događaju. Da mi je netko tada rekao da će mi ovaj kojega ste svako toliko pozdravljali s "avanti popolo" jednog dana postati muž, nikad mu ne bih poverovala... Pozdrav :)