Mars

Već dugo mailom kruži sljedeća vrlo dramatična poruka:
„Ovo se jednom događa u našem životu!
28. kolovoza 2009 god., 30 minuta poslije ponoći, pogledajte u nebo.
Planet Mars bit će vrlo sjajan i bit će veličine Mjeseca, iako je Mars udaljena 34,65 milijuna kilometara od Zemlje.
Ne propustite ovaj fenomen.
Vidjet će se golim okom, a izgledat će kao da Zemlja ima dva Mjeseca.”
Svatko tko je ovo pročitao iole pažljivo, i sam će zaključiti da se radi o potpunoj besmislici. Zato možda nije potreban nikakav poseban komentar. Kao što nije potrebno da se večeras, 30 minuta poslije ponoći, odvajate od TVa ili izlazite iz kreveta kako biste pogledali u nebo i vidjeli – ništa posebno. Ponavljam, garantiram svima vama koji večeras, u noći između 27. i 28. kolovoza, pogledate u nebo, da nećete vidjeti ništa posebno. Naročito nećete vidjeti Mars koji se napuhnuo kao lubenica i koji sad svjetli sjajem Mjeseca.
Mars, crveni planet, jedan od naših najbližih nebeskih susjeda, kruži oko Sunca zajedno sa Zemljom i ostalim planetima. Udaljenost između Zemlje i Marsa iznosi oko 78 milijuna km. Međutim, Marsova orbita je prilično eliptična, tako da se može dogoditi da se nađemo relativno blizu. A to „blizu” znači da možemo biti udaljeni 55 milijuna km. Takav bliski susret se dogodio do sada samo jednom od pojave homo sapiensa. Bilo je to 27. kolovoza 2003. godine. To zapravo i nije bio najbliži mogući susret, jer najbliže ćemo se naći 2287. godine. A prije toga smo u takvom položaju bili 12. rujna 57617. godine p.K.
Možemo zamišljati kako je to izgledalo onda. Živjeli smo tada u pećinama: Europu su nastanjivali neandertalci, dok su iz Afrike polako nadirala prva plemena suvremenog homo sapiensa. Dane smo provodili u lovu, skupljanju plodova i izradi jednostavnog oruđa, a noću smo sjedili uz vatru prepričavajući priče i čudeći se zvijezdama posutom nebu. Nismo tad znali što su ta svijetla na nebeskom svodu. Nismo imali niti ikakve mogućnosti dubljeg razumijevanja svega onoga što nas okružuje; artikulirani govor tek je nastajao, a do prvih matematičkih i geometrijskih spoznaja doći ćemo tek za više desetaka tisuća godina. No, slutili smo da je nebo važno, osjećali smo povezanost s njime i osjećali smo strahopoštovanje prema njemu – zapravo ono što i danas osjećamo promatrajući to isto nebo. Slutili smo nekakvu harmoniju kojom se dešavaju promjene na nebeskom svodu. Nastanili smo ga natprirodnim bićima koja upravljaju našim životima, mijenom godišnjih doba, vremenskim prilikama. Svako odstupanje od te harmonije nas je zbog toga ispunjavalo nelagodom, čak i strahom.
Jedne smo noći, tako, primijetili kako je crveni nebeski putnik nekako sjajniji nego inače. Iz noći u noć sjaj mu se sve više pojačavao, dok mu sjaj konačno nije premašio sjaj svih drugih zvijezda. Što se dešava? Jesu li se bogovi naljutili na nas? Možda se koža prebačena preko neba (koja nas štiti od nebeske vatre) rasparala? Svakakva smo si pitanja međusobno postavljali, a nebrojene su nam se zle slutnje rojile u glavama. Nelagoda i strah širili su se svim našim plemenima, dok su naši vračevi na sve moguće načine pokušavali udobrovoljiti bogove. Odahnuli smo tek kad se crvena zvijezda jedne noći ponovo počela smanjivati, dok se uskoro nije vratila na svoj normalan sjaj. Nikad se više nije desilo ništa neobično s njom. No, kako bi se sjećali tog događaja crtali smo ga na zidovima naših spilja, a ispričane su i mnoge priče o tome, koje sad već naša djeca pričaju svojim potomcima.
Bliski susret 2003. godine medijski je bio jako dobro popraćen. I sam sam pisao o tome za Matematičko-fizički list. Bio je to nebeski spektakl, Mars je bio vrlo sjajan, ali ipak ni približno kao Mjesec.

Pogledajmo zato sad još jednom šta kažu u tom spornom mailu:
„28. kolovoza 2009 god., 30 minuta poslije ponoći, pogledajte u nebo.
Planet Mars bit će vrlo sjajan i bit će veličine Mjeseca, iako je Mars udaljena 34,65 milijuna kilometara od Zemlje.
Ne propustite ovaj fenomen.
Vidjet će se golim okom, a izgledat će kao da Zemlja ima dva Mjeseca.”
Autor se očito našalio, i u tome je očito vrlo uspješan, jer mail kruži svijetom već mjesecima i svako toliko ljudi postavljaju pitanja u vezi s time. Autor je promijenio dvije stvari; promijenio je godinu, tj. umjesto 2003. naveo je 2009. (primijećujete da je datum ostao isti); zamijenio je milje za kilometre. Još je k tome malo i napuhao Mars. No, nije potrebno da ste veliki astronomi – svatko može shvatiti da, čak i da nam se Mars približi na 34,65 milijuna km, ne bi ni približno dostigao prividnu veličinu i sjaj Mjeseca.
2003. godine smo, iako vjerojatno s jednakim divljenjem kao 60000 godina p.K., bez straha promatrali nesvakidašnje sjajni Mars. Štoviše, danas se spremamo otisnuti k njemu, kako bismo vidjeli možemo li ga jednog dana možda i nastaniti. Eto zanimljive koincidencije: prošli put kad se desio nebeski susret Zemlje i Marsa prva su plemena suvremenog čovjeka prelazila iz Afrike u Europu; ovih dana taj se isti čovjek počinje otiskivati s matičnog planeta na druge svijetove. Što će biti s nama za vrijeme sljedećeg susreta Zemlje i Marsa? Sve mi se čini da će 2287. barem jedan mali dio čovječanstva promatrati neobično svijetlu modru zvijezdu na noćnom nebu, znajući da mu je matični svijet tih dana najbliži u zadnjih 60000 godina. Tko zna, možda ćemo za vrijeme tog bliskog susreta već maštati i o našem novom domu na nekom od ekstrasolarnih planeta...