Ciao Branko - i vidimo se!

Nemam za čim da tugujem
Ovdje se samo luduje
I ako odem-- otići ću zauvijek
Nemam za čim da tugujem
Životom i smrću trgujem
I ako odem-- otići cu zauvijek

Kad zauvijek ode netko tko je ostavio izrazito jak pečat na tebe, ne samo kao nedostižni idol, nego kao čovjek od krvi i mesa, čovjek kojega susrećeš šećući se gradom, kojega si uistinu poznavao, viđao se s njim, pozdravljao ga, kad dakle takav netko ode, iza sebe ostavlja veliku prazninu, tugu zbog propuštenih razgovora. Ostaje za njim i toplina, sreća što si poznavao tog čovjeka, ostaju sve one lijepe stvari koje si proživio družeći se s njime.

Otišao je Tusta, iako je on za mene uvijek bio Branko, dobar prijatelj mog tate. To što je bio frontman KUD Idijota, legenda punka i rock'n'rolla, prava zvijezda, sve su to za mene uvijek bile sporedne stvari. Istina, volio sam se ponekad hvaliti kako poznajem Tustu, kako nas posjećuje i kako mi njega posjećujemo. Ipak, važnije od toga je da je taj isti megapopularni Tusta istovremeno uvijek bio onaj običan, dragi Branko. 

Branko je u velikoj mjeri odgovoran za formiranje mene kao ličnosti. On me ubacivao na sve moguće koncerte s kojima je barem djelomično imao veze. Tako sam godinama, i u Puli, a poslije i u Zagrebu mogao upijati, udisati, opipavati rock'n'roll. 

Sjećam ga se... sjećam se svih tih koncerata Idijota, kad sam puštao toj energiji da me potpuno preplavljuje iznova i iznova i iznova. Nikad ga neću zaboraviti, njegov nastup, glas, njegovo uživanje u tome. Bio sam bijesan kad su Fric i Ptica otišli, smatrajući takve Idijote besmislenima. Branko je to shvaćao, rekao mi je to jednom kad smo se sreli u gradu i završili na piću. 

Sjećam se i koncerta u Šempasu, malom selu pored Nove Gorice, kad sam se s njima ukrcao u auto, zamijenivši natjecanje iz fizike za dozu punka. Puno nam je on pomogao i kad smo mi pokušavali svirati, a i kad smo usred rata, 1992., organizirali koncert u Patinaggiu i doveli kompletnu rasturenu scenu Hrvatske na mjesto gdje mogu svirati. Upravo je on bio taj koji je potegao neke veze u vojsci, , a i sredio nam je velik dio razglasa, bez čega ne bi bilo moguće ostvariti nešto takvo. 

I sjećam se kako se nasmijao kad je naišao na nas kako pjevamo neku njihovu stvar i kako mu je to bilo baš nekako - fora. Nikad neću zaboraviti ni njegovu zaprepaštenost kad smo nas troje, krajem 1994., kroz kišu i zimu, zaobilazeći okupirano područje, stopirajući došli do Osijeka, na njihov koncert. Poslije je to prepričao mom tati, a ni on nije mogao vjerovati. 

Jedan od zadnjih susreta bio je potpuno neočekivan, u Višnjanu, nakon dočeka izlaska Sunca na ljetni sosticij 2009. Ukrcao sam njega i neku djevojku u auto i odveo ih par kilometara. Ja sam produžio dalje, oni su otišli preko neke livade, do auta. Sunce se polako uzdizalo, bilo je prohladno, rosa je blistala na travi, a izmaglica se dizala iz dolina. Tusta je bio u njegovom ofucanom kožnjaku i sve to mi se nekako urezalo u sjećanje, kao neko snoviđenje, pogled u jedan drugi svijet, drukčiji od ovoga. 

Sanjao sam ga noćas. Sanjao sam da sam došao kod njega, u njegov pulski stan, i da mu objašnjavam kako mi je užasno žao što mu nisam pisao dok je bio bolestan. Probudio sam se uznemiren, bojao sam se da je došao kraj. 

Nažalost, bio sam u pravu.

Branko ciao! Vidimo se opet, na nekom koncertu, negdje na nekom drugo svijetu, tko zna kojem, tko zna gdje!

Ljudi kao ja više ne postoje
Ljudi kao ja davno su umrli
Ljudi kao ja više nigdje ne dolaze
Ljudi kao ja svoje su odjebali

O, ostao si sam
Ostao si samo ti

Možda ćeš sretan biti ti
Možda ćeš sretno vječno živjeti
Mozda ćeš ti učiniti
Učiniti sve što nisam ja

Jer ljudi kao ja nemaju budućnosti
Ljudi kao ja stvoreni da izgube

Ljudi kao ja došli su iz stripova
Ja nisam ničiji heroj, ničija budala
Ja sam samo običan, mali čovjek
A ljudi kao ja više ne postoje

O, ostao si sam

Možda ćeš sretan biti ti
Možda ćeš vječno živjeti
Možda ćeš ti učiniti
Učiniti sve što nisam ja

Jer ljudi kao ja nemaju budućnosti
Ljudi kao ja stvoreni da izgube

Ljudi kao ja

Protiv toksičnih kemikalija, za održivu poljoprivredu

Zelena akcija je, zajedno s udrugama Brodsko ekološko društvo, Zeleni Osijek i Ekoturistiko, Ministarstvu poljoprivrede uputila niz primjedbi na nacrt prijedloga Pravilnika o uspostavi akcijskog plana za postizanje održive uporabe pesticida, koji je na javnoj raspravi do 10. rujna 2012. godine. Ministarstvo je krenulo u izradu ovog Pravilnika kako bi se hrvatsko poljoprivredno zakonodavstvo uskladilo sa odredbama Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.

            Zelena akcija u načelu pozdravlja i svesrdno podržava svaki, pa tako i ovaj propis koji vodi prema održivoj poljoprivredi. Međutim, u slučaju izrade ovog Pravilnika smatramo da sadržaj istog ne vodi održivoj uporabi pesticida te temeljnoj promjeni strategije zaštite bilja od nametnika, koja je do sada podrazumijevala korištenje visoko toksičnih kemijskih sredstava. Nacrt Pravilnika zato smatramo neusklađenim s predmetnom europskom Direktivom, koja izričito nalaže obavezu provedbe načela integrirane zaštite bilja. To je moguće postići samo kroz mjere koje bi poticale poljoprivrednike da se okrenu metodama integrirane zaštite bilja. Stoga u Pravilnik predlažemo ugrađivanje mjera poput sveobuhvatne edukacije, propisivanja prava građana koji prebivaju u neposrednoj blizini poljoprivrednih površina tretiranih sredstvima za zaštitu bilja te uračunavanje šteta po zdravlje ljudi i okoliš od primjene kemijskih sredstava u cijenu sredstava za zaštitu bilja.

            U skladu s načelima održive poljoprivrede kemijska sredstva se trebaju primjenjivati samo kad nekemijski postupci nisu dovoljno učinkoviti, pri čemu ekonomski kriteriji ne smiju biti ključni. Prema tome, navođenje nekemijskih postupaka samo u članku 66. na kraju Pravilnika sasvim je nedostatno, a i njihova razrada kroz Prilog III. također je nedovoljna.

            Manjkavost Pravilnika se vidi i u tome što primjerice prepoznaje otrovnost sredstava za zaštitu bilja, naročito onih na bazi neonikotinoida za pčele, ali samo u doba sjetve, pri čemu nije uzeto u obzir njihovo zadržavanje u biljkama kroz cijeli biološki ciklus te u nektaru, zbog čega prodiru i u med. Zbog toga i ovom prigodom ponovno zahtijevamo potpunu zabranu trgovine i primjene neonikotinoida u Republici Hrvatskoj.

            Pravilnik također nedostatno propisuje praćenje aktivnih tvari sredstava za zaštitu bilja u sastavnicama okoliša, navodeći tek kvalitativne kriterije, bez definiranja kvantitativnih okvira. Velik je nedostatak Pravilnika i potpuno izostavljanje praćenja stanja tla. Nacrt prijedloga Pravilnika ne sadrži ni jednu kaznenu odredbu, a ne uređuje ni inspekcijski i upravni nadzor, što dovodi u pitanje samu primjenjivost Pravilnika.

            Zaključno, Zelena akcija podržava integraciju Direktive 2009/126/EZ u naše zakonodavstvo, čime se široko otvaraju vrata integriranoj zaštiti bilja. U skladu s time, kako bismo podržali cijeli predloženi Pravilnik, a ne tek njegov naslov, potrebne su velike preinake teksta Pravilnika.

Primjedbe

Higgs ili njegov brat blizanac?

Zamislite da u mnoštvu ljudi vidite poznato lice. Na prvi pogled sigurni ste da je to vaš prijatelj, a onda na trenutak zastanete, jer se javljao sumnjičavac u vama.
"Možda je to njegov brat blizanac? Ne znam baš sve pojedinosti o tom čovjeku pa to možda i nnije on."
No, kako vam se približava, sve ste sigurniji. Uočavate njegov osebujni stil odijevanja, njegov hod, a onda, kad vam se dovoljno približi, i mali ožiljak na nosu, za kojeg znate iz prijašnjih susreta. Ipak, niti sad niste 100 % sigurni - možda njegov brat blizanac ima vrlo sličan ožiljak, a možda su i zadržali isti stil, kao i hod?
Pričekat ćete još koju sekundu pa ćete ga dozvati - ako vam se nasmiješi, to je on, ako vas ne prepozna, doznali ste da postoji gotovo identična osoba.
Na vrlo sličan način je ravnatelj CERN-a Rolf Heuer na današnjoj konferencijji za tisak opisao situaciju u kojoj se nalazimo po pitanju potvrde postojanja "The Standard Model (SM) Higgsovog bozona". Sad još uvijek možemo govoriti, kao vrlo oprezni znanstvenici, o "A SM Higgsovom bozonu". 
A gdje se zapravo nalazimo? Na seminaru o trenutnom stanju potrage za Higgsovim bozonom, održanom neposredno prije pressice, glasnogovornik kolaboracije CMS Joe Incandela je pokazao da je na CMS detektoru potvrđeno postojanje bozona mase 125,3 ± 0,6 GeV / c2 unutar granica pouzdanosti 4,9 sigma. S druge strane, glasnogovornica kolaboracije ATLAS Fabiola Gianotti pokazala je da je na tom detektoru otkriven bozon mase 126,5 GeV / c2 unutar granica pouzdanosti 5 sigma. 

Što to znači? Jedan japanski novinar je na pressici komentirao da se radi o vjerojatnosti od barem 99,99999 % i da su njena izmjerena svojstva conzistentna s predviđanjima za SM Higgsov bozon pa da možemo govoriti o eksperimentalnoj potvrdi SM Higgsovog bozona. Ipak, okupljeni znanstvenici su zadržali svoju skepsu i govore samo o vrlo velikoj vjerojatnosti detekcije. Tek nam predstoji upoznavanje svih svojstava te detektirane čestice. Zaista, i Fabia Gianetti i Joe Incandela i Rolf Heuer nekoliko su puta ponovili da je ovo tek početak. Ovo je povijesni putokaz, ali tek smo na početku puta. Sad ulazimo u doba mjerenja, a prvo pitanje je: 
"Da li je uzrok opaženog pika stvarno SM Higgsov bozon? Zasad nismo vidjeli supersimetrije, niti smo otkrili nove dimenzije i slično", kako kaže Fabia Giacotti, 
"Vjerojatno se radi o SM Higgsovom bozonu. Ipak, kao znanstvenik, pitam se što mi to zapravo vidimo?", kako kaže Rolf Heuer, 
"Rezultati su vrlo kompatibilni, i međusobno, a i eksperimentalni s teorijskim. Ipak, u narednom razdoblju ih moramo dodatno konsolidirati i moramo izmjeriti svojstva te zanimljive čestice.", kako kaže Joe Incandela.
Ili, kako je to sažeto formulirao Lyndon Evans, voditelj LHC-a: "Sve to, ali moramo imati na umu da tu ima i puno nepoznatih nepoznanica."
U svakom slučaju, ovaj uzbudljiv eksperimentalni rezultat, kao što smo i očekivali, uveo nas je u još uzbudljiviju novu fiziku. Danas izneseni rezultati zlatnim su slovima ispisali uvod u to novo poglavlje našeg puta prema razumijevanju Prirode. 

A što kaže Peter Higgs, čovjek koji je teoretski predvidio postojanje te čestice? "Nije moj rad tema današnjeg skupa", skromno je odgovarao na sva novinarska pitanja. 

Originalni radovi:
ATLAS collaboration: Phys. Lett. B 716 (2012) 1-29
CMS collaboration: Phys. Lett. B 710 (2012) 26

EU dilema

Naravno, ovih dana se puno govori o (ne)pristupanju Hrvatske EU. Za 3 dana je referendum, a zapravo nisam 100 % siguran što bi zaokružio. Pa eto, da malo "razmišljam na glas"... 
U principu sam za ulazak u EU i u tome vidim velike dobrobiti za našu državu i društvo. Puno toga je zaista napredovalo i puno toga će zaživjeti pristupanjem Hrvatske EU i to je ono zbog čega bi stvarno bilo dobro da "uđemo". Osim toga, sama činjenica većeg protoka ljudi (ne i robe) značajno će doprinjeti zatiranju nacionalnog ekskluziviteta, toliko prisutnog u nas. HR je danas jedna toliko zatucana sredina, kojoj prijeti samo još veća i veća izolacija, a za koju nam nitko nije kriv, nego baš mi sami. Ulazak u EU će sigurno doprinjeti većoj fluktuaciji ljudi, što samo po sebi dovodi do pozitivnih pomaka i u najmanju ruku do širenja horizonata iz strogo nacionalnih okvira. Ja mislim da je nacija ionako prevaziđena stvar.

Unatoč tome, i dalje se više protivim nego što podupirem pristupanje. A da se razumijemo - baš me briga za sudbinu sira i vrhnja u EU okruženju. O nacionalnom identitetu da ne govorim - briga me za to, a i da mi to zaista i jest bitno, to ne bi bio nikakav argument, jer EU je prvenstveno ekonomska tvorevina pa nju nije briga za nacionalni identitet. 

Razlog zbog kojega ću zaokružiti "protiv" odnosi se uglavnom na aktualni trenutak, u kojem je budućnost same EU neizvjesna (pa zapravo ne znamo u šta ulazimo). U trenutku smo globalnog osvješćivanja da je neoliberalni kapitalizam neodrživ sustav te se evidentno mijenja i ta promjena nadilazi EU i Europu. Traže se novi ekonomski modeli, koji se još nisu iskristalizirali, ali iz optimističke perspektive čini mi se da je na pomolu nešto što će više uvažavati čovjeka, nešto solidarnije i demokratičnije od ovoga što imamo / imaju. Iz pesimističke perspektive se pribojavam eskalacije šovinizma pa i nečega goreg od toga. EU sad nije isto što i EU ne samo 2003. kad smo krenuli u pregovore, nego nije više niti EU 2011., kad smo pregovore okončali. Kamo to vodi, ne zna nitko - u ovom trenutku mislim da smo na raskršću, a vrlo male razlike u zadanim parametrima odredit će da li civilizacija skreće ulijevo ili udesno.

Osim toga, u ovom je trenutku gospodarstvo HR na dnu. Mislim da bi nam bilo bolje iznutra ojačati, stati na noge, a tek onda pristupiti tom društvu. Čak i da smo u puno boljoj situaciji, mi smo mala i slaba državica, iznutra vrlo neuređena i osiromašena desetljetnom pljačkom i otimačinom. Ekonomija nam se temelji na uvozu, a ne na proizvodnji (koja je uništena). Mnogi naši resursi su neiskorišteni, a mnogi su još uvijek vrlo dobro očuvani, čak i netaknuti. Ipak, mnogi su, zbog lošeg načina gospodarenja, kao npr. poljoprivredno zemljište, u jako lošem stanju, rascjepkani i time izloženi grabežu. Novi zakoni na tom polju samo doprinose takvom stanju, umjesto da čuvaju to kao javni interes. Selo je u jako lošoj situaciji, s tendencijom daljnjeg pogoršanja. U roku od 7 godina nakon pristupanja EU poljoprivredno zemljište se treba liberalizirati. Pitam se kako će to naše selo izgledati 2020.

Osim toga, vidim i deficit demokracije u samoj srži EU (npr. način na koji se izabiru članovi EC) te sve nižu razinu socijalnih i radničkih prava (što je jedan od nosivih stupova neoliberalnog kapitalizma), izolacionizam ("zidovi" kojima se EU štiti od stalnog priljeva imigranata iz tzv. 3. svijeta sve su viši). 
Isto tako, kad vidim kako izgleda ova naša kampanja, kad vidim na kakvim se niskim udarcima diskvalificiraju svi oni koji se protive pristupanju (gdje je Pusićkin istup samo jedna krajnost), pri čemu se u medijima naglašava isključivo desničarski diskurs (kojega koreliraju s niskom razinom obrazovanja), dok se ljevičarski diskurs potpuno zanemaruje.... zapravo gubim i ono malo volje da poduprem nastojanja naših političkih elita (ako ih uopće smijemo zvati elitama).

Mislim da nikome neće biti novost kad kažem da je stupanj educiranosti građana o sudjelovanju u demokratskim procesima vrlo nizak. Zato i čujem od mnogih ljudi da se protive ulasku u EU pa neće izaći na referendum, jer su 'oni gore' ionako već sve odlučili. Onda im pokušavam objasniti da baš moraju izaći na referendum, da je to način na koji će izraziti svoj stav, kakav je da je. A onda još i Pusićka dodatno podgrijava tu atmosferu izjavama da, ako rezultat referenduma bude 'protiv', onda će se referendum ponoviti. Zapravo šta? Po tome je jedino 'DA' ispravan odgovor, a ako zaokružimo 'PROTIV', onda smo valjda pogriješili? Nismo dobro naučili gradivo, sjedili smo na ušima dok smo bili izloženi bombardiranju EU kampanje s TVa i zato nas treba poslati na popravni. U slučaju takvog scenarija, taj popravni bismo trebali masovno bojkotirati.
Deficit i demokracije i edukacije je vrlo razvidan u ovoj situaciji.