Švedska je tek jedna od onih dosadnih, totalno kultiviranih zapadnoevropskih zemalja. Zemlja vrlo visokog standarda, u kojoj žive totalno nedruželjubivi ljudi.
To su otprilike bile moje predodžbe o Švedskoj.
Međutim, u nekoj brošuri (čini mi se u onom avionskom magazinu, kad sam išao u Japan) sam pročitao kako putovanja razbijaju predrasude. U ovom slučaju to se pokazalo potpuno točnim.
Istina, Švedska jest zemlja vrlo visokog životnog standarda. Međutim, zemlja je to koju je također pogodila aktualna kriza. Ljudi masovno dobivaju otkaze. Poslovi koji su se donedavno smatrali dobrima i stabilnima i tamo postaju nestabilni, a poslovično jake firme, kao npr. Volvo, ozbiljno su uzdrmane i bore se za održavanje stabilnosti.
Nije istina da je Švedska tek jedna od dosadnih, kultiviranih zemalja EU. Priroda je čak i u dijelu gdje smo bili (mjestašce Tibro, 58,5° sjeverne g.š, 14° g.d) dobro očuvana. Istina, šume se intenzivno iskorištavaju, a i poljoprivredne površine su ogromne. Ima i puno industrije, uglavnom drvoprerađivačke. Ipak, uopće nije nikakvo čudo viđati životinje, u vrlo velikim količinama. Čim smo napustili aerodrom Skavsta, dočekao nas je prometni znak, koji upozorava na opasnost od losova što prelaze cestu. Onda smo malo dalje vidjeli neke velike ptice. "Ždralovi", objasnili su nam. Jastrebovi krstare nebom, srne pasu po livadama. Vidjeli smo i losove. I to sve u prirodi.
Šveđani piju vodu izravno iz slavine. I ta voda je ukusnija i od ove naše flaširane vode. To nije problem, jer imaju više od 10.000 jezera (prirodnih), a tlo je takvo da filtrira sve živo. Šveđani se pri eksploataciji vode ne moraju brinuti o posebnom pročišćavanju prirodne vode, trude se samo ukloniti njeno prirodno tamnosmeđe obojanje (a i to zbog minerala otopljenih u jezerima i rijekama. A i taj dio posla obavlja samo tlo).
Jezera su stanište ogromnom broju ptica, a velika je pažnja posvećena očuvanju močvara. Tamo žive i dabrovi, koji su se namnožili do impozantnih više od 100.000. Svako toliko mogu se vidjeti stabla koja su dabrovi oborili snagom svojih zuba. Impozantni losovi trče po livadama. Vukove nismo vidjeli, oni pretežno žive sjevernije. Njhovo je stanje relativno teško, jer im je populacija prilično raspršena, tako da žive u malim zajednicama pa se uglavnom pare bliski rođaci.
Istina, Šveđani su, prema našim mjerilima, nedruželjubivi. Ustvari su samo drukčiji. Imaju problema s uspostavljanjem prvog kontakta. Imaju i problema s organiziranjem druženja (čak i najobičnijih), jer ih oni uvijek moraju organizirati do najsitnijih detalja. Dodatna komplikacija je njihov stav da se ne smiju nametati. "Kako se Šveđani zabavljaju?", pitao sam. "Jako dobro pitanje", uz smijeh mi je rekla sugovornica, koja je rodom iz Pazina.
Naša djeca su bila daleko najbučnija u široj okolici. A nisu bila ništa živahnija nego inače. To je zato što su švedska djeca mirna, vrlo mirna i tiha. Mali Šveđani tiho i mirno sjede u kolicima ili stoje uz svoje tihe i nenametljive roditelje. Objasnili su nam da im se od najranijih dana usađuje nenametljivost i strah od bilo kakvog privlačenja pažnje. Velik broj pedofila bi s jedne strane možda mogao opravdati takav odgoj. Međutim, čini mi se da takav odgoj samo proizvodi nove i nove generacije psihopata.
Ima i iznimki, naravno. Npr. Benny. Benny je balkanac pogrešno rođen u Švedskoj, od švedskih roditelja. Benny je brbljavac, koji ti ne da da dođeš do riječi, čovjek koji o svemu zna sve. Lijenčina koja će dati sve od sebe da izbjegne posao. Kad mu i dođe do mozga da nešto treba poduzeti, onda ode spavati ili odgledati nekoliko filmova. Pa ga prođe. Živi od socijalne pomoći i radi nešto za Ikeu (u sklopu programa socijalne pomoći) za vrlo sitne pare. Kad je počeo raditi dobio je žulj na ruci i na temelju žulja izborio 2 tjedna bolovanja. Zbilja rijetki talent! Sve pare je spiskao na skupe zabavne stvari (kućno kino, plazma TV, laptop,...) i sad otplaćuje kredit pa mu ostaje tek par stotina kruna (nešto manje stotina kuna) za preživljavanje tekućeg mjeseca. Ali Benny je nepopravljiva dobričina, uvijek spreman pomoći, uvijek na raspolaganju kad ti treba netko. Eto, kažem ima izuzetaka.
Dakle, šta da kažem? U Švedskoj je bilo predivno. Skoro smo svo vrijeme proveli u prirodi, gledajući životinje i uživajući u šetnjama šumama i uz bezbrojna jezera. Stvarno mogu reći da su mnoge predrasude razbijene i na tome sam vječno zahvalan našoj prijateljici Mae, ali i Maji i Bennyju.