Pravo na rad

Prije nekoliko dana Tomislav Horvatinčić je najavio (možebitno) pokretanje peticije, koju je nazvao (ah, patetike li....) "Pravo na rad". Navodno, on, altruista, gradi pogon koji će zaposliti 1000 ljudi (prije mjesec dana govorio je o brojci od 1500). Ali u toj ga duboko humanoj namjeri sprječavaju antipoduzetnički nastrojeni izmanipulirani mladi ljudi, zaostali u nekom mračnom sustavu, po tko zna čijem nalogu. Nije rekao kad kreće potpisivanje peticije, zapravo se sve nešto kao nećka hoće li uopće skupljati potpise, ali sama me najava nadahnula da odmah ujutro sjednem za kompjuter i napišem sljedeće pismo građanima. Patetično je, ali, ponavljam, i sam naziv "Pravo na rad" izuzetno je patetičan, izgovoren iz usta Tomislava Horvatinčića.

Poštovani sugradani!

U najmanju je ruku cudno kad covjek, kojemu nije problem na oltar profita žrtvovati opcu dobrobit, zaziva pravo na rad. Tako je, zbog gradnje shopping centra Hoto grupe, uništen cijeli blok u samom srcu Zagreba. To što je medu srušenim zgradama bilo i nekoliko povijesno vrijednih kuca, koje su zaslužile uvrštenje u spomenicku baštinu, spomenutom investitoru ne predstavlja nikakav problem. I to nije bilo dovoljno, nego zbog ulaza u privatnu podzemnu garažu tog istog shopping centra svjedocimo pokušajima bezocne krade dijela pješacke zone u Varšavskoj ulici. Krupni kapital ne trpi takve „sitnicave“ potrebe gradana, na njegovom pobjedonosnom putu treba uklanjati te prepreke, zvane javni interes. Medutim, zapitajmo se – što onda „pravo na rad“ znaci kad to izgovara covjek lišen bilo kakvih moralnih skrupula? Da li od covjeka, koji evidentno ne poznaje pojam javnog interesa, možemo ocekivati ikakvo razumijevanje radnickih prava?

Zato, ne nasjedajmo na laži i objede gospodina Horvatincica! „Pravo na rad“, izgovoreno iz njegovih usta, jednako je pravu galiota na veslo. Galioti su, prisjetimo se, svojom snagom pokretali Mletacke galije, sve dok ne bi skapali od iscrpljenosti. Odrezanih nogu, privezani na vesla, ti su robovi bili pogonska snaga tih srednjovjekovnih trgovackih brodova, što su plovili našim Jadranskim morem, na svom putu trgovine, ali i pljacke prirodne i kulturne baštine. Danas svjedocimo slicnom odnosu vlasnika velikih kompanija prema svojim zaposlenicima, koji stenju u tim pogonima, samo zato da rade i zarade, a na svaki spomen socijalnih prava prijeti im se otkazom. Cak je i odnos tih istih kompanija, vizionara i developera prema prirodnoj i kulturnoj baštini istovjetan onome stranih mocnika, kakvom su svjedocili naši preci.

Nažalost, to je realnost s kojom smo suoceni. Medutim, dozvolimo li gospodinu Horvatincicu da i dalje obmanjuje javnost svojim „pravom na rad“, dajemo dodatni kredibilitet takvom nacinu poslovanja, a zanemarujemo vlastita prava, zajamcena Ustavom Republike Hrvatske i Opcom deklaracijom o pravima covjeka. Pravo na stjecanje profita ne smijemo pretpostaviti radnickim pravima i vrijednostima koje baštini naša domovina. Profit je kratkorocan, a prava i vrijednosti stvari su koje dugujemo našim potomcima.

Zato, ne dozvolimo da se pravo na rad svede na pravo na mizernu zaradu za robovski posao, pravo na kradu javnog interesa gradana! Neka to bude pravo na naše, ljudsko dostojanstvo – pravo na pravedne uvjete rada, ali i na zdrav okoliš u kojemu se možemo slobodno kretati, stvarati, rasti - jednostavno receno, uživati u slobodi.