EU dilema

Naravno, ovih dana se puno govori o (ne)pristupanju Hrvatske EU. Za 3 dana je referendum, a zapravo nisam 100 % siguran što bi zaokružio. Pa eto, da malo "razmišljam na glas"... 
U principu sam za ulazak u EU i u tome vidim velike dobrobiti za našu državu i društvo. Puno toga je zaista napredovalo i puno toga će zaživjeti pristupanjem Hrvatske EU i to je ono zbog čega bi stvarno bilo dobro da "uđemo". Osim toga, sama činjenica većeg protoka ljudi (ne i robe) značajno će doprinjeti zatiranju nacionalnog ekskluziviteta, toliko prisutnog u nas. HR je danas jedna toliko zatucana sredina, kojoj prijeti samo još veća i veća izolacija, a za koju nam nitko nije kriv, nego baš mi sami. Ulazak u EU će sigurno doprinjeti većoj fluktuaciji ljudi, što samo po sebi dovodi do pozitivnih pomaka i u najmanju ruku do širenja horizonata iz strogo nacionalnih okvira. Ja mislim da je nacija ionako prevaziđena stvar.

Unatoč tome, i dalje se više protivim nego što podupirem pristupanje. A da se razumijemo - baš me briga za sudbinu sira i vrhnja u EU okruženju. O nacionalnom identitetu da ne govorim - briga me za to, a i da mi to zaista i jest bitno, to ne bi bio nikakav argument, jer EU je prvenstveno ekonomska tvorevina pa nju nije briga za nacionalni identitet. 

Razlog zbog kojega ću zaokružiti "protiv" odnosi se uglavnom na aktualni trenutak, u kojem je budućnost same EU neizvjesna (pa zapravo ne znamo u šta ulazimo). U trenutku smo globalnog osvješćivanja da je neoliberalni kapitalizam neodrživ sustav te se evidentno mijenja i ta promjena nadilazi EU i Europu. Traže se novi ekonomski modeli, koji se još nisu iskristalizirali, ali iz optimističke perspektive čini mi se da je na pomolu nešto što će više uvažavati čovjeka, nešto solidarnije i demokratičnije od ovoga što imamo / imaju. Iz pesimističke perspektive se pribojavam eskalacije šovinizma pa i nečega goreg od toga. EU sad nije isto što i EU ne samo 2003. kad smo krenuli u pregovore, nego nije više niti EU 2011., kad smo pregovore okončali. Kamo to vodi, ne zna nitko - u ovom trenutku mislim da smo na raskršću, a vrlo male razlike u zadanim parametrima odredit će da li civilizacija skreće ulijevo ili udesno.

Osim toga, u ovom je trenutku gospodarstvo HR na dnu. Mislim da bi nam bilo bolje iznutra ojačati, stati na noge, a tek onda pristupiti tom društvu. Čak i da smo u puno boljoj situaciji, mi smo mala i slaba državica, iznutra vrlo neuređena i osiromašena desetljetnom pljačkom i otimačinom. Ekonomija nam se temelji na uvozu, a ne na proizvodnji (koja je uništena). Mnogi naši resursi su neiskorišteni, a mnogi su još uvijek vrlo dobro očuvani, čak i netaknuti. Ipak, mnogi su, zbog lošeg načina gospodarenja, kao npr. poljoprivredno zemljište, u jako lošem stanju, rascjepkani i time izloženi grabežu. Novi zakoni na tom polju samo doprinose takvom stanju, umjesto da čuvaju to kao javni interes. Selo je u jako lošoj situaciji, s tendencijom daljnjeg pogoršanja. U roku od 7 godina nakon pristupanja EU poljoprivredno zemljište se treba liberalizirati. Pitam se kako će to naše selo izgledati 2020.

Osim toga, vidim i deficit demokracije u samoj srži EU (npr. način na koji se izabiru članovi EC) te sve nižu razinu socijalnih i radničkih prava (što je jedan od nosivih stupova neoliberalnog kapitalizma), izolacionizam ("zidovi" kojima se EU štiti od stalnog priljeva imigranata iz tzv. 3. svijeta sve su viši). 
Isto tako, kad vidim kako izgleda ova naša kampanja, kad vidim na kakvim se niskim udarcima diskvalificiraju svi oni koji se protive pristupanju (gdje je Pusićkin istup samo jedna krajnost), pri čemu se u medijima naglašava isključivo desničarski diskurs (kojega koreliraju s niskom razinom obrazovanja), dok se ljevičarski diskurs potpuno zanemaruje.... zapravo gubim i ono malo volje da poduprem nastojanja naših političkih elita (ako ih uopće smijemo zvati elitama).

Mislim da nikome neće biti novost kad kažem da je stupanj educiranosti građana o sudjelovanju u demokratskim procesima vrlo nizak. Zato i čujem od mnogih ljudi da se protive ulasku u EU pa neće izaći na referendum, jer su 'oni gore' ionako već sve odlučili. Onda im pokušavam objasniti da baš moraju izaći na referendum, da je to način na koji će izraziti svoj stav, kakav je da je. A onda još i Pusićka dodatno podgrijava tu atmosferu izjavama da, ako rezultat referenduma bude 'protiv', onda će se referendum ponoviti. Zapravo šta? Po tome je jedino 'DA' ispravan odgovor, a ako zaokružimo 'PROTIV', onda smo valjda pogriješili? Nismo dobro naučili gradivo, sjedili smo na ušima dok smo bili izloženi bombardiranju EU kampanje s TVa i zato nas treba poslati na popravni. U slučaju takvog scenarija, taj popravni bismo trebali masovno bojkotirati.
Deficit i demokracije i edukacije je vrlo razvidan u ovoj situaciji.