Pallach
Humpsi su prije raskida s Draškom dogovorili koncert u Pallachu u Rijeci. Taj koncert je organizirao Dick May, koji je tada imao managerske ambicije prema Humpsima. U Pallachu ih je trebao čuti ti iz Dallas recordsa, a sve to kako bi se konačno realiziralo snimanje albuma i daljnji angažman benda.
Sve je to bilo super, ali bend je bio u prilično bijednom stanju. Moj tata je također želio vidjeti Humpse na djelu u Pallachu, da vidi na što to liči sad, kad Draško više ne svira. Bio je lijepi dan i nakon ručka smo se ukrcali u auto, u Puli pokupili Ivanu i odjezdili prema Rijeci. Ipsilon je tad bio tek u planu, tako da smo išli kroz Marčanu, Barban, Plomin pa po obali do Rijeke. Za prigodnu muzičku pratnju pobrinuo se Captain Beefheart. Slušali smo Safe as Milk, a onda i Strictly Personal.
U Rijeci smo se našli s Davorom i ostalima i onda otišli u Pallach. U Pallachu su već bili Anti Otpad, a dočekao nas je Dick May:
"Gdje je Draško?", pitao je odmah.
"Paaa.. ovaj... izbacili smo ga iz benda.", odgovorio je Davor.
"ŠTA???" May je bio zaprepašten, razočaran, nije mogao vjerovati što čuje.
"Čujte, morate odsvirati najbolje što znate. Došao je čovjek iz Dallasa i nemojte zajebati. "
Totalna neprilika. Igor nije želio ni čuti za stvari koje je stvarao Draško, Davor i ja smo ga nagovarali, ali ništa. Neće da čuje za Fiču, neće svirati Podzemnu željeznicu...
"Imamo mi odlične stvari koje nije radio Draško, a odsvirat ćemo i neke obrade..."
Davor je sjedio s Mayem, vodio se napeti razgovor. Kasnije je, za vrijeme tonske probe, Dick sjedio sa mnom. Pitao je šta se desilo, kako to da je Draško izbačen. Ja sam mu sve ispričao. Rekao je da smo budale i da smo mogli napraviti velike stvari, da smo bili na pragu i da smo sve zajebali. Pokušavao sam ga uvjeriti da Davor zna šta radi i da će biti OK.
Ali nije bilo OK. Naravno.
Prije Humpsa su svirali Anti otpad i, iako mi inače nisu bili baš nešto, stvarno su dobro zvučali. Uvježbani, žestoki... Bili su dobri.
Humpsi su odsvirali dvije-tri svoje stvari. Još jednu stvar su na brzinu sklepali na tonskoj probi. Bilo je to održavanje nekog dosadnog ritma i to desetak minuta. Nažalost, vidio sam da je sve otišlo kvragu i da bend zapravo više ne postoji. Ja sam bio na liniji s Draškom. Davor nije imao dovoljno hrabrosti sad kad Draška više nije bilo. Igor je dobro svirao, ali on je bio samo tehničar, bez želje da isprobava nešto novo. Ivor je bio sklon nekim improvizacijama, ali je također bio pretežno tehnički nastrojen. Za mene rock'n'roll nikad nije bio stvar tehnike, nego više duše. A Draško je upravo tako radio. Draško je nastupao dajući uvijek sve od sebe. Unosio je svoju osobnost, svoju dušu u svaki trzaj po gitarskim žicama, u svaki dah. Ja sam isto to unosio u svoje tekstove.
Nažalost, nije baš uvijek bilo razumijevanja za to. I to se još jednom vidjelo i tu, u Pallachu.
Humpsi su tada vježbali u nekoj garažici na Verudi. Oko njih su se počeli okupljati neki novi ljudi, a ja sam vidio da se ne računa toliko na mene. O tome će biti govora uskoro.
Humpsi su prije raskida s Draškom dogovorili koncert u Pallachu u Rijeci. Taj koncert je organizirao Dick May, koji je tada imao managerske ambicije prema Humpsima. U Pallachu ih je trebao čuti ti iz Dallas recordsa, a sve to kako bi se konačno realiziralo snimanje albuma i daljnji angažman benda.
Sve je to bilo super, ali bend je bio u prilično bijednom stanju. Moj tata je također želio vidjeti Humpse na djelu u Pallachu, da vidi na što to liči sad, kad Draško više ne svira. Bio je lijepi dan i nakon ručka smo se ukrcali u auto, u Puli pokupili Ivanu i odjezdili prema Rijeci. Ipsilon je tad bio tek u planu, tako da smo išli kroz Marčanu, Barban, Plomin pa po obali do Rijeke. Za prigodnu muzičku pratnju pobrinuo se Captain Beefheart. Slušali smo Safe as Milk, a onda i Strictly Personal.
U Rijeci smo se našli s Davorom i ostalima i onda otišli u Pallach. U Pallachu su već bili Anti Otpad, a dočekao nas je Dick May:
"Gdje je Draško?", pitao je odmah.
"Paaa.. ovaj... izbacili smo ga iz benda.", odgovorio je Davor.
"ŠTA???" May je bio zaprepašten, razočaran, nije mogao vjerovati što čuje.
"Čujte, morate odsvirati najbolje što znate. Došao je čovjek iz Dallasa i nemojte zajebati. "
Totalna neprilika. Igor nije želio ni čuti za stvari koje je stvarao Draško, Davor i ja smo ga nagovarali, ali ništa. Neće da čuje za Fiču, neće svirati Podzemnu željeznicu...
"Imamo mi odlične stvari koje nije radio Draško, a odsvirat ćemo i neke obrade..."
Davor je sjedio s Mayem, vodio se napeti razgovor. Kasnije je, za vrijeme tonske probe, Dick sjedio sa mnom. Pitao je šta se desilo, kako to da je Draško izbačen. Ja sam mu sve ispričao. Rekao je da smo budale i da smo mogli napraviti velike stvari, da smo bili na pragu i da smo sve zajebali. Pokušavao sam ga uvjeriti da Davor zna šta radi i da će biti OK.
Ali nije bilo OK. Naravno.
Prije Humpsa su svirali Anti otpad i, iako mi inače nisu bili baš nešto, stvarno su dobro zvučali. Uvježbani, žestoki... Bili su dobri.
Humpsi su odsvirali dvije-tri svoje stvari. Još jednu stvar su na brzinu sklepali na tonskoj probi. Bilo je to održavanje nekog dosadnog ritma i to desetak minuta. Nažalost, vidio sam da je sve otišlo kvragu i da bend zapravo više ne postoji. Ja sam bio na liniji s Draškom. Davor nije imao dovoljno hrabrosti sad kad Draška više nije bilo. Igor je dobro svirao, ali on je bio samo tehničar, bez želje da isprobava nešto novo. Ivor je bio sklon nekim improvizacijama, ali je također bio pretežno tehnički nastrojen. Za mene rock'n'roll nikad nije bio stvar tehnike, nego više duše. A Draško je upravo tako radio. Draško je nastupao dajući uvijek sve od sebe. Unosio je svoju osobnost, svoju dušu u svaki trzaj po gitarskim žicama, u svaki dah. Ja sam isto to unosio u svoje tekstove.
Nažalost, nije baš uvijek bilo razumijevanja za to. I to se još jednom vidjelo i tu, u Pallachu.
Humpsi su tada vježbali u nekoj garažici na Verudi. Oko njih su se počeli okupljati neki novi ljudi, a ja sam vidio da se ne računa toliko na mene. O tome će biti govora uskoro.
Broj komentara: 5:
Ne brini što ne komentiram. Čitam napeto i sjetno, jedva čekam svaki nastavak. Ma znaš koji mi se filmovi vrte... Uh! Odlična je ali i zajebana ova povijest Nidžo.
materijal za knjigu ćo!
eto boro će napisat knjigu o povijesti ataka a nidžo o povijesti humpsa. idemo momci:)
e nix palo mi na pamet da u lynx-blogovi dodaš link na http://narodne.blogspot.com
a možda tamo dodaš i textove koje si pisao za humpse?
Da... Evo, sad ću odmah to obaviti.
Ma ne, neću pisati knjigu "Povijest Humpsa". Možda bi bilo interesantno kad bi grupa autora napisala knjigu o PU sceni s početka 90-tih. Kaže Draško da Zlajo planira snimiti dokumentarac o tome. Doduše, o tome govori već oko dvije godine...
Sven, ajde mi omogući dodavanje postova na narodne.
Objavi komentar