Pripreme za Patinaggio
U to doba na sceni su se počeli pojavljivati bandovi koji sviraju nešto skroz novo. Bandovi kao što je Primus uveli su jedan novi način sviranja bassa. Nomeansno je svojom nesmiljenom žestinom redefinirao punk hard core. Red Hot Chilly Peppers su također tada zvučali više nego zanimljivo. Pojava tog novog zvuka je, naravno, uzrokovala lavinu bandova koji su pokušavali zvučati kao oni. Najznačajniji primjerci tog vala su bili Veliki bijeli slon, Mayer on Acid, a naravno da tu treba spomenuti i Miladoyka Youneed. Poznati band Majke tad je već nekoliko godina svirao svoj garažni rock na tragu Partibrejkersa, ali u doba o kojemu pišem već su se fragmentirali u Majke i Nepopravljive.
Uglavnom, bilo je dosta uzbudljivo. Trebalo je dovesti sve te bandove u Pulu. Naravno, shvatili smo da je najbolje da to sami učinimo. Draško je s Davorom već neko vrijeme radio na organizaciji tog koncerta, a onda sam se uključio i ja. U to doba je najbolji način dobivanja potpore za koncert bilo da se kaže da je koncert dobrotvoran. Nije još bilo jasno gdje bi se mogao održati koncert. Imali smo u vidu par mjesta, ali odgovorni baš nekako nisu bili oduševljeni idejom da nekim klincima od 17-18 godina daju prostor u kojem bi cijelu večer divljali bandovi.
Prekretnica se dogodila jedne večeri. Bio sam kući i netko mi je pozvonio na ulazu. Otvorio sam, a preda mnom se pojavio krupni muškarac u uniformi, s nekakvim činom.
"Dobro veče, jeste li Vi Nikola Biliškov? Ja sam pukovnik ..."
U tom trenutku su mi se odsjekle noge i mislio sam da ću pasti u nesvijest. Kolale su glasine kako vojska mobilizira mlade po disco-klubovima i sl. Mislio sam "evo, došli su po mene. Sad će me baciti u neki rov i gotov sam."
"D-dd-a, j-j-j-ja sam."
"Smijem li ući?"
Nevoljko sam ga pustio da uđe. Glasnik smrti je ušao u moj dom. Ionako je sve gotovo.
Sjeli smo za stol, a moji su se čudili otkud se sad pojavio vojnik u mom društvu.
"Čujem da organizirate neki koncert." krenuo je on.
"D-d-d--da. Ma to je samo tako... Nismo mi mislili ništa. Ovaj... Znate, imamo band pa želimo nešto organizirati. Ali ako vam to smeta, nećemo..."
"Želite li ga organizirati ili ne želite?"
"Pa... ovaj.. da, želimo!"
"Ovako... Ja radim u zapovjedništvu grada. Vojsci je dosadno i željni su zabave. Ne možemo ih često puštati kući. Zato je ovaj koncert došao kao naručen. Mi ćemo vam pomoći."
"Molim???"
"Šta vam treba?"
"Pa, ovaj... treba nam prostor, potpora, treba nam netko otisnuti plakate, karte,..."
"Nema problema! Treba li još šta?"
"Pa ništa, barem zasada..."
Pruža mi ruku.
"Onda, dogovorili smo se?"
"Pa, trebao bi pitati Davora Buića barem..."
"OK, javite mi što prije."
I tako je krenulo. Od vojske smo dobili svu potporu, a dobili smo i prostor, a to je bila sportska dvorana Patinaggio. Veliki centar, koji će biti prekriven tapisonom, vojska će biti na ulazu, čuvat će nas, a mi možemo dovesti koga god želimo.
Nevjerojatno!
I tako je krenulo ubrzanim tokom.
U to doba na sceni su se počeli pojavljivati bandovi koji sviraju nešto skroz novo. Bandovi kao što je Primus uveli su jedan novi način sviranja bassa. Nomeansno je svojom nesmiljenom žestinom redefinirao punk hard core. Red Hot Chilly Peppers su također tada zvučali više nego zanimljivo. Pojava tog novog zvuka je, naravno, uzrokovala lavinu bandova koji su pokušavali zvučati kao oni. Najznačajniji primjerci tog vala su bili Veliki bijeli slon, Mayer on Acid, a naravno da tu treba spomenuti i Miladoyka Youneed. Poznati band Majke tad je već nekoliko godina svirao svoj garažni rock na tragu Partibrejkersa, ali u doba o kojemu pišem već su se fragmentirali u Majke i Nepopravljive.
Uglavnom, bilo je dosta uzbudljivo. Trebalo je dovesti sve te bandove u Pulu. Naravno, shvatili smo da je najbolje da to sami učinimo. Draško je s Davorom već neko vrijeme radio na organizaciji tog koncerta, a onda sam se uključio i ja. U to doba je najbolji način dobivanja potpore za koncert bilo da se kaže da je koncert dobrotvoran. Nije još bilo jasno gdje bi se mogao održati koncert. Imali smo u vidu par mjesta, ali odgovorni baš nekako nisu bili oduševljeni idejom da nekim klincima od 17-18 godina daju prostor u kojem bi cijelu večer divljali bandovi.
Prekretnica se dogodila jedne večeri. Bio sam kući i netko mi je pozvonio na ulazu. Otvorio sam, a preda mnom se pojavio krupni muškarac u uniformi, s nekakvim činom.
"Dobro veče, jeste li Vi Nikola Biliškov? Ja sam pukovnik ..."
U tom trenutku su mi se odsjekle noge i mislio sam da ću pasti u nesvijest. Kolale su glasine kako vojska mobilizira mlade po disco-klubovima i sl. Mislio sam "evo, došli su po mene. Sad će me baciti u neki rov i gotov sam."
"D-dd-a, j-j-j-ja sam."
"Smijem li ući?"
Nevoljko sam ga pustio da uđe. Glasnik smrti je ušao u moj dom. Ionako je sve gotovo.
Sjeli smo za stol, a moji su se čudili otkud se sad pojavio vojnik u mom društvu.
"Čujem da organizirate neki koncert." krenuo je on.
"D-d-d--da. Ma to je samo tako... Nismo mi mislili ništa. Ovaj... Znate, imamo band pa želimo nešto organizirati. Ali ako vam to smeta, nećemo..."
"Želite li ga organizirati ili ne želite?"
"Pa... ovaj.. da, želimo!"
"Ovako... Ja radim u zapovjedništvu grada. Vojsci je dosadno i željni su zabave. Ne možemo ih često puštati kući. Zato je ovaj koncert došao kao naručen. Mi ćemo vam pomoći."
"Molim???"
"Šta vam treba?"
"Pa, ovaj... treba nam prostor, potpora, treba nam netko otisnuti plakate, karte,..."
"Nema problema! Treba li još šta?"
"Pa ništa, barem zasada..."
Pruža mi ruku.
"Onda, dogovorili smo se?"
"Pa, trebao bi pitati Davora Buića barem..."
"OK, javite mi što prije."
I tako je krenulo. Od vojske smo dobili svu potporu, a dobili smo i prostor, a to je bila sportska dvorana Patinaggio. Veliki centar, koji će biti prekriven tapisonom, vojska će biti na ulazu, čuvat će nas, a mi možemo dovesti koga god želimo.
Nevjerojatno!
I tako je krenulo ubrzanim tokom.
2 komentara:
jel možeš ispraviti naslov :) ? Čini se da su dva 14. nastavka pa sam se zbunio. nije neki bed, ali radi povijesne istine :)
Vaša primjedba je uvažena i greška je ispravljena.
Zahvaljujem!
Objavi komentar