31 ožujka 2008

Kako smo stvarali povijest rock'n'rolla - 17. dio

Posljednji dani
Spektakularnim koncertom u Patinaggiu Humpsi su nestali iz javnosti. Te večeri, kako je već spomenuto, nisu svirali, a nakon toga su se zauvijek povukli u garažu na S krivini na Verudi. Polako su i potpuno zgasnuli.
Uglavnom, band su činili Davor, Igor i Ivor. Nalazili su se, u početku redovito, a onda sve rijeđe i rijeđe. Davor je izgubio entuzijazam, a ni ja nisam više pokazivao baš neki naročiti interes za njihov rad. Zapravo, jednom sam bio na probi i definitivno se razočarao slabom kvalitetom onoga što trenutno rade. A šta su radili? Tekstove im je donosio neki lokalni stihoklepac, a aranžmani su bili najblaže rečeno kilavi. Taj tip koji je pisao tekstove je neki čudak, koji je maltretirao Davora čekajući da dođe iz škole. Onda bi ga pratio i za njim uletio u njegov stan kako bi se najeo. Mislim da je čak i tražio da mu plaćaju tekstove tipa:
Moja krv nosi smrt,
izbušene ruke gledaju me
kristalnim očima
dok lagano tonem u viziju lijepe smrti.
BLJUARGH!
Kasnije se pojavio još neki drugi tip koji je pisao još gore, ali na engleskom.
Davor je govorio nešto o velikom povratku, ali vidilo se da ni sam ne vjeruje u to. Na moj prijedlog da uzmu opet neki moj tekst rekli su samo da sad rade s tim nekim drugim tipom. Igor mi je jednom kasnije spomenuo da neće uzimati ništa od mene, jer bi to opet dovelo Draška.
A Drašku je već bilo totalno svejedno za Humpse.
I meni, naročito poslije toga.

Nema komentara: