Jednom je netko rekao da je politika prevažna stvar da bi se prepustila političarima. Prema tome ispada da smo svi skupa, što se toga tiče u prilično lošoj situaciji, jer se nitko ne želi baviti politikom. Međutim, mislim da je svaki pojedinac pozvan da se bavi politikom, u okvirima svojih potreba i mogućnosti. Iz ovog općenitog stava proizlazi moja podrška zahtjevu za raspisivanje referenduma na kojem bi se odlučilo o pristupanju Hrvatske NATO-u.Nažalost, na političkoj sceni NITKO nije jasno artikulirao protivljenje pristupanju NATO-u. NGO sektor je, blago rečeno, također razočaravajuće mlitav (čast izuzecima). Prilično me ljuti ta njihova pretjerana politička korektnost. Rijetke su udruge koje jasno kažu da se protive ulasku Hrvatske u NATO. Kažu: "Da, mi smo za referendum, ali to ne znači i da smo protiv". Nama je potreban jasan i argumentirani stav i treba konačno netko reći koje su pozitivne, a koje negativne konzekvence priključenja. Ja, osobno, imam barem nekoliko razloga zbog kojih sam protiv.
- NATO je militaristička potpora neoliberalnom kapitalizmu, koji je platforma za daljnje bogaćenje ionako bogatih na račun siromašnih (efekt Superhika iz Alana Forda).
- NATO je organizacija koja obilato krši ljudska prava.
- NATO se hrani ljudskim strahom. Proizvodnja straha je, prema tome, preduvjet postojanja te organizacije.
- NATO je hladnoratovski relikt, ostatak vremena koje bi trebalo biti za nama. Ta organizacija je trebala nestati nakon raspada Varšavskog pakta. U sadašnjem rasporedu snaga NATO samo doprinosi sve većoj i većoj neravnoteži u svijetu.
- Članstvo u NATO-u znači i sudjelovanje naše zemlje u akcijama te organizacije.
- Povećat će se potreba za sve češćim i češćim vojnim vježbama, a otvarat će se i vojne baze i sl., što znači da će se degradirati okoliš, uz uvoz dodatne (i nepotrebne) nesigurnosti.
Itd.
Nema komentara:
Objavi komentar