Zvjezdana pruža ruke prema meni. Želi hodati, a to još ne zna.
Zvjezdani od uzbuđenja noge idu brže od ostatka tijela. Svijet se širi oko nje, veliki svijet prepun čuda.
Svojim bistrim očicama začuđeno gleda ptice u letu, gleda oblake, aute što u žurbi promiču avenijom. Svemu se čudi. Svemu se smije.
Slatka mala Zvjezdica!
Ručicama hvata grančice. Uzima kamenčić s poda pa ga promatra. Sve joj je lijepo, sve je tako predivno, čudno. Neobično je sve to i uzbudljivo, sve je tako zanimljivo i izazovno. Svijet se prostire u svoj svojoj ljepoti pred njom i ona se smije.
Svojim zvonkim smijehom rastvara svu onu žurbu, svu onu dosadu svakodnevnog života. Sve te naše brige postaju besmislene i ostaje samo ljepota. Čak i stvari što inače ne djeluju lijepo zablistaju prekrasnim sjajem. Oblačno sivo nebo opet posipaju tisuće zvijezda, a na licima tmurnih ljudi što se vraćaju s posla zatitra smješak.
Zvjezdana pruža ruke prema meni. Traži moju pomoć, da ne padne. A ja joj pružam ruke, čvrsto je držim. Ona me čuva da ne padnem.
Zvjezdani od uzbuđenja noge idu brže od ostatka tijela. Svijet se širi oko nje, veliki svijet prepun čuda.
Svojim bistrim očicama začuđeno gleda ptice u letu, gleda oblake, aute što u žurbi promiču avenijom. Svemu se čudi. Svemu se smije.
Slatka mala Zvjezdica!
Ručicama hvata grančice. Uzima kamenčić s poda pa ga promatra. Sve joj je lijepo, sve je tako predivno, čudno. Neobično je sve to i uzbudljivo, sve je tako zanimljivo i izazovno. Svijet se prostire u svoj svojoj ljepoti pred njom i ona se smije.
Svojim zvonkim smijehom rastvara svu onu žurbu, svu onu dosadu svakodnevnog života. Sve te naše brige postaju besmislene i ostaje samo ljepota. Čak i stvari što inače ne djeluju lijepo zablistaju prekrasnim sjajem. Oblačno sivo nebo opet posipaju tisuće zvijezda, a na licima tmurnih ljudi što se vraćaju s posla zatitra smješak.
Zvjezdana pruža ruke prema meni. Traži moju pomoć, da ne padne. A ja joj pružam ruke, čvrsto je držim. Ona me čuva da ne padnem.
1 komentar:
prekrasno:-)
Objavi komentar