Probudite se ujutro i sretni ste - JOŠ JEDAN DAN! za mene. Za nas! Sve nas! Za zajednicu! Za nove pobjede.
Djeca vam još spavaju i vi ih sretni gledate. Rastu djeca, razvijaju se, svakoga dana nešto novo učine, nešto malo, ali vi ste ponosni.
Vodite djecu u vrtić, zatim idete na posao. Radite posao koji volite. Ili radite posao koji ne volite. Možda čak i mrzite svoj posao. Ili volite svoj posao, ali idu vam na živce ljudi s kojima radite, vaš šef, ljudi s kojima idete na kavu. Ili ne volite posao, ali vam je ipak OK jer barem volite ljude s kojima radite. Ili ne volite posao, a ljude još i manje.
Šetate se gradom, ako nikad, onda barem u onom intervalu kuća - posao - kuća. Uglavnom prolazite istim ulicama, viđate iste ljude koji isto tako ili idu ili se vraćaju s posla. Pa kupujete stvari koje vam trebaju i stvari koje vam ne trebaju, ali su vam na TVu objasnili da vam ipak trebaju. Dio puta koji prevaljujete javnim prijevozom toliko je identičan iz dana u dan da to pokušavate preskočiti i onda slušate muziku i čitate novine (zajedno).
I znate - praznina je svuda. Ispraznost je tolika da je oko vas već sve sama ispraznost, toliko nabreknuta da je i sam izraz ispraznost preblag pa tražite nešto adekvatnije. Nabreklina ispraznosti? Dobro opisuje situaciju. Barem mi se čini.
Ispraznost je svuda, ali vi se borite protiv nje, borite se da ta nabreklina ne postane tolika da i vas proguta. Borite se na različite načine - pokušavate svakoga dana učiniti nešto drukčije; uživate u djeci i obiteljskom okruženju (dobar oslonac); pokušavate svoj svakodnevni posao učiniti što raznolikijim ili kreativnijim; raspravljate s ljudima oko vas o različitim vidovima ispraznosti; ili se naprosto smijete svemu tome.
Djeca vam još spavaju i vi ih sretni gledate. Rastu djeca, razvijaju se, svakoga dana nešto novo učine, nešto malo, ali vi ste ponosni.
Vodite djecu u vrtić, zatim idete na posao. Radite posao koji volite. Ili radite posao koji ne volite. Možda čak i mrzite svoj posao. Ili volite svoj posao, ali idu vam na živce ljudi s kojima radite, vaš šef, ljudi s kojima idete na kavu. Ili ne volite posao, ali vam je ipak OK jer barem volite ljude s kojima radite. Ili ne volite posao, a ljude još i manje.
Šetate se gradom, ako nikad, onda barem u onom intervalu kuća - posao - kuća. Uglavnom prolazite istim ulicama, viđate iste ljude koji isto tako ili idu ili se vraćaju s posla. Pa kupujete stvari koje vam trebaju i stvari koje vam ne trebaju, ali su vam na TVu objasnili da vam ipak trebaju. Dio puta koji prevaljujete javnim prijevozom toliko je identičan iz dana u dan da to pokušavate preskočiti i onda slušate muziku i čitate novine (zajedno).
I znate - praznina je svuda. Ispraznost je tolika da je oko vas već sve sama ispraznost, toliko nabreknuta da je i sam izraz ispraznost preblag pa tražite nešto adekvatnije. Nabreklina ispraznosti? Dobro opisuje situaciju. Barem mi se čini.
Ispraznost je svuda, ali vi se borite protiv nje, borite se da ta nabreklina ne postane tolika da i vas proguta. Borite se na različite načine - pokušavate svakoga dana učiniti nešto drukčije; uživate u djeci i obiteljskom okruženju (dobar oslonac); pokušavate svoj svakodnevni posao učiniti što raznolikijim ili kreativnijim; raspravljate s ljudima oko vas o različitim vidovima ispraznosti; ili se naprosto smijete svemu tome.
1 komentar:
sretno u ispunjavanju praznine :) nadam se da ćemo moć povući i ovaj rss na dugoočekivanu web-kitu! viva
Objavi komentar