Zar je to sve? O je! Daj mi još malo energije!
A do energije mogu doći, naravno, tako da u svoj dnevni raspored uključim i neku fizičku aktivnost. To ustvari može služiti i kao odmor, jer svaki odmak od onoga što obično radim (bavim se intelektualnim poslom) je odmor.
Zato sam odlučio počet trčati. Nasip je blizu, a mogu trčati i po naselju, jer nije baš jako prometno. I konačno, u subotu sam definitivno odlučio krenuti.
U subotu je cijelo vrijeme padala neka sitna kiša, ali kad sam izašao (oko 18:30), ta kiša se uozbiljila i padala je dosta jako. Bez obzira na to, krenuo sam trčati. Kiša je pa ću napraviti manji krug oko naselja. Ali, uz kišu, puhao je i vjetar. I bilo je hladno. Prvi put u životu su me bolili kapci, tako da sam i osjetio i kako te može boliti još jedan dio tijela za koji nisam ni mislio da bi mogao boliti. Kiša mi se slijevala po kosi, bio sam sav mokar, vjetar me šibao, a ja sam trčao. Trčao sam ja i oni koji su iz auta ulijetali u zgrade.
Planirani krug po naselju sam ipak obavio, a onda sam kupio novine i DVD Alien 3 (jer to mi je najbolji nastavak Aliena).
Treba tako nastaviti. Dobro, ne po kiši... Ovih dana nisam imao sreće, ali nadam se da će večeras biti bolje. Treba mi to postati rutina.
U nedjelju smo bili u Samoboru. Kad smo već krenuli, shvatili smo da se nismo maskirali, ali nam se nije dalo vraćati kući. I tako, bili smo uljezi. Standardna fešta - pozornica sa zajebantskim bandovima, vesele maškare jedu čevape i kobasice, čeka se red za krofne, krditno-investicijski fondovi dijele balone, a onda traže tvoje podatke, djeca šeću sa šećernom vatom. Omar i ekipa su došli iz Pule da uveseljavaju ekipu i animiraju djecu svojim balonima. Matko je dobio opasač i mač od balona. Sigurno se čudi kako to da njegov tata poznaje sve te klaune, jer svaki put se izgrlim s njima i onda Matko uvijek dobro prođe.
Bilo je dosta hladno pa smo otišli kući. Usput smo zalutali u Samoboru tražeći auto, koji je bio parkiran ispred ulaza u bivšu vojarnu, gdje sam proveo dva mjeseca. Pogled na tu, sada napuštenu, mračnu vojarnu probudio je neka sjećanja. Uglavnom besmislena.
A do energije mogu doći, naravno, tako da u svoj dnevni raspored uključim i neku fizičku aktivnost. To ustvari može služiti i kao odmor, jer svaki odmak od onoga što obično radim (bavim se intelektualnim poslom) je odmor.
Zato sam odlučio počet trčati. Nasip je blizu, a mogu trčati i po naselju, jer nije baš jako prometno. I konačno, u subotu sam definitivno odlučio krenuti.
U subotu je cijelo vrijeme padala neka sitna kiša, ali kad sam izašao (oko 18:30), ta kiša se uozbiljila i padala je dosta jako. Bez obzira na to, krenuo sam trčati. Kiša je pa ću napraviti manji krug oko naselja. Ali, uz kišu, puhao je i vjetar. I bilo je hladno. Prvi put u životu su me bolili kapci, tako da sam i osjetio i kako te može boliti još jedan dio tijela za koji nisam ni mislio da bi mogao boliti. Kiša mi se slijevala po kosi, bio sam sav mokar, vjetar me šibao, a ja sam trčao. Trčao sam ja i oni koji su iz auta ulijetali u zgrade.
Planirani krug po naselju sam ipak obavio, a onda sam kupio novine i DVD Alien 3 (jer to mi je najbolji nastavak Aliena).Treba tako nastaviti. Dobro, ne po kiši... Ovih dana nisam imao sreće, ali nadam se da će večeras biti bolje. Treba mi to postati rutina.
U nedjelju smo bili u Samoboru. Kad smo već krenuli, shvatili smo da se nismo maskirali, ali nam se nije dalo vraćati kući. I tako, bili smo uljezi. Standardna fešta - pozornica sa zajebantskim bandovima, vesele maškare jedu čevape i kobasice, čeka se red za krofne, krditno-investicijski fondovi dijele balone, a onda traže tvoje podatke, djeca šeću sa šećernom vatom. Omar i ekipa su došli iz Pule da uveseljavaju ekipu i animiraju djecu svojim balonima. Matko je dobio opasač i mač od balona. Sigurno se čudi kako to da njegov tata poznaje sve te klaune, jer svaki put se izgrlim s njima i onda Matko uvijek dobro prođe.
Bilo je dosta hladno pa smo otišli kući. Usput smo zalutali u Samoboru tražeći auto, koji je bio parkiran ispred ulaza u bivšu vojarnu, gdje sam proveo dva mjeseca. Pogled na tu, sada napuštenu, mračnu vojarnu probudio je neka sjećanja. Uglavnom besmislena.
Nema komentara:
Objavi komentar