U prvom dijelu ove povijesti sam malo pobrkao neke stvari. Ne radi se o detaljima, nego o važnim stvarima. Ispričavam se, zato, Drašku, što sam zaboravio da je on bio član banda od prvog dana. Ipak, prošlo je jako puno godina (i svega i svačega) od tada pa molim sve upućene da me upozore na greške i propuste, kojih će sigurno biti.
Ovako.
Ideja o bandu je već postojala kad se pojavio Draško. Band nije postojao. Davor, Braičin i ja smo tu i tamo planirali, ali ništa ozbiljno. Zapravo, sve se više-manje svodilo na slušanje Ramonesa. Davor i Ivo Braičin su se nalazili i sami sviruckali nešto na gitarama.
Draško je došao u naš razred na početku drugog polugodišta. Ušetao se u razred onim svojim karakterističnim koracima. Sjećam se da sam došapnuo Davoru: "Ovog moramo ubaciti u band.."
Ispostavilo se da Draško odlično svira gitaru, tako da mu je odmah bila namijenjena gitaristička funkcija. Čak je i imao neku bijelu gitaru, koja mi je izgledala kao ona od Johnnya Ramonea, dakle cool.
Dobranovića su obradili Davor i Draško. Tako da su i bubnjevi bili tu. A "Milinka Is not Dead" je Davorov tekst, ali Draško i on su još prije početka proba smišljali akorde. Na jednoj od prvih proba je ta pjesma i prvi put odsvirana, zajedno sa "Tiha noć" uvodom.
Kad su instrumenti nabavljeni - dakle, Hohner jazz gitara, Draškova bijela gitara, Tajfun bas, set bubnjeva, golemo pojačalo - sve je to preneseno od mene u Medulin. Tom trenutku su prisustvovali Davor, Ivo, Dobranović, Draško, FX, moji roditelji, Željko i ja.
Tata je okupio band u dnevnoj sobi i puštao nam Zappu, a onda još neke primjere solaža na gitari, basu, bubnjevima... On je, kad su svi otišli, zasjeza bubnjeve i par minuta se iživljavao na njima, a ja sam se čudio kako on zapravo i ne svira tako loše. Ja sam od tada svakog dana uzimao bas i pokušavao skužiti taj instrument. Uspio sam uloviti par stvari, ali nije baš da mi je išlo. Ipak, maštao sam o tome da budem basista u bandu. Bio je to ipak malo preambiciozan cilj, s obzirom na to da su svi ostali bili muzički obrazovani.
Draško je tada glumio u Inatu, čak je, čini mi se, u to vrijeme i režirao predstavu Stepski vuk, tako da nije mogao doći na prvih nekoliko proba. Tada ga je davor mijenjao na gitari.
Međutim, tek kad je Draško počeo redovito svirati, band je zapravo krenuo, dobio je onaj potreban kreativni zamah i nastale su prve stvari. Prva je bila, naravno, "Milinka Is not Dead" u rock'n'roll maniri, a odmah zatim ja krećem s pisanjem tekstova i nastaje blues "Biti živ".
Ovako.
Ideja o bandu je već postojala kad se pojavio Draško. Band nije postojao. Davor, Braičin i ja smo tu i tamo planirali, ali ništa ozbiljno. Zapravo, sve se više-manje svodilo na slušanje Ramonesa. Davor i Ivo Braičin su se nalazili i sami sviruckali nešto na gitarama.
Draško je došao u naš razred na početku drugog polugodišta. Ušetao se u razred onim svojim karakterističnim koracima. Sjećam se da sam došapnuo Davoru: "Ovog moramo ubaciti u band.."
Ispostavilo se da Draško odlično svira gitaru, tako da mu je odmah bila namijenjena gitaristička funkcija. Čak je i imao neku bijelu gitaru, koja mi je izgledala kao ona od Johnnya Ramonea, dakle cool.
Dobranovića su obradili Davor i Draško. Tako da su i bubnjevi bili tu. A "Milinka Is not Dead" je Davorov tekst, ali Draško i on su još prije početka proba smišljali akorde. Na jednoj od prvih proba je ta pjesma i prvi put odsvirana, zajedno sa "Tiha noć" uvodom.
Kad su instrumenti nabavljeni - dakle, Hohner jazz gitara, Draškova bijela gitara, Tajfun bas, set bubnjeva, golemo pojačalo - sve je to preneseno od mene u Medulin. Tom trenutku su prisustvovali Davor, Ivo, Dobranović, Draško, FX, moji roditelji, Željko i ja.
Tata je okupio band u dnevnoj sobi i puštao nam Zappu, a onda još neke primjere solaža na gitari, basu, bubnjevima... On je, kad su svi otišli, zasjeza bubnjeve i par minuta se iživljavao na njima, a ja sam se čudio kako on zapravo i ne svira tako loše. Ja sam od tada svakog dana uzimao bas i pokušavao skužiti taj instrument. Uspio sam uloviti par stvari, ali nije baš da mi je išlo. Ipak, maštao sam o tome da budem basista u bandu. Bio je to ipak malo preambiciozan cilj, s obzirom na to da su svi ostali bili muzički obrazovani.
Draško je tada glumio u Inatu, čak je, čini mi se, u to vrijeme i režirao predstavu Stepski vuk, tako da nije mogao doći na prvih nekoliko proba. Tada ga je davor mijenjao na gitari.
Međutim, tek kad je Draško počeo redovito svirati, band je zapravo krenuo, dobio je onaj potreban kreativni zamah i nastale su prve stvari. Prva je bila, naravno, "Milinka Is not Dead" u rock'n'roll maniri, a odmah zatim ja krećem s pisanjem tekstova i nastaje blues "Biti živ".
Nema komentara:
Objavi komentar