Izgaranje
Na ovom mjestu dolazimo do još jednog zanimljivog čovjeka koji je surađivao s Humpsima. Goran je jako dobro baratao elektronikom i sličnim stvarima. Band mu je baš dobro došao, jer je konačno mogao napraviti nešto od opće koristi. To "nešto od opće koristi" bilo je pojačalo za električnu gitaru, i to stereo pojačalo snage 300 W, što je stvarno bila stvar koju je trebalo imati. Elementi su naručeni iz Niša (Ei Niš - elektronička industrija) - po tome znam da se i to zbivalo prije raspada Jugoslavije. Bile su to dvije pločice na koje je trebalo zalemiti kondenzatore, otpornike, tranzistore i ostalo. Ono što nije došlo bio je transformator, koji je trebao prebacivati s 220 na 24 V, uz još neke zahtjeve, kojih se više ne sjećam. Takav transformator bilo je nemoguće nabaviti u dućanu, ali zato je postojao Uljanik, u kojem su nam po narudžbi napravili četiri transformatora, koji su trebali zajedno djelovati kao jedan. Uz njih je išlo još 10-tak velikih kondenzatora.
Uglavnom, Goran je sve skupa lijepo zalemio, pripremio, a kod mene su bili transformatori i kondenzatori. Još je to trebalo spojiti i pojačalo je trebalo proraditi.
Goran je te večeri, opremljen lemilicom, kacavidama, kliještima i ostalim alatom, došao kod mene, gdje smo trebali obaviti te zadnje stvari. Međutim, javio se jedan problemčić. Goran nije donio unimer (ispitivač napona), a ja ga nisam imao, kao ni ostali koje smo zvali. Nismo mogli utvrditi što je primar, a što sekundar na transformatorima. Naravno, ni Goranu ni meni se nije dalo čekati do sutra, kad bi Goran donio unimer pa smo se odlučili za eksperiment.
Trebalo je pola sata da se sve pospaja.
Onda mi je Goran svečano pružio utikač.
Bili smo uzbuđeni - pojačalo od 300 W je pred nama. Čekao sam samo da Goran kaže i uključujem.
Atmosfera je bila kao pred lansiranje space shuttlea. Goran je vršio zadnje provjere, nešto je mrmljao i tiho pjevušio, a ja sam stajao spreman s kabelom u ruci.
Pojačalo je bilo na stolu u kuhinji, utičnica je također bila na stolu. Pažljivo smo poravnali u utičnicu i pojačalo, kako bi pojačali dojam svečanosti.
"Uključi!", rekao je Goran.
Uključio sam.
U tom trenutku, začuo se reski prasak. Iz pojačala je pokuljao plavičasti plamen, a kuhinju je ispunio dim. Goran je kriknuo, a ja sam odskočio. Goran je panično ulovio kabel i iščupao ga iz utičnice.
Pojačalo je bilo mrtvo.
Izgorilo je.
Svih 300 W otišlo je u plamen i nadražujućim dimom ispunilo kuhinju.
Nekoliko trenutaka smo zbunjeno gledali što je ostalo od pojačala, ali znali smo da je sve otišlo u nepovrat. Bili smo tužni. Zbog naše nestrpljivosti, zamijenilo smo primar i sekundar pojačala, dobili izlazni napon od 2016 V i snagu od ne-znam-koliko W.
Ostali smo na pojačalu kojem se vrtio zvučnik, a kad pritisneš distorziju zvučnik se zavrti brzo. I na još jednom, Iskrinom pojačalu, koje je imalo 25 W, ali je bilo dobro, s cijevima.
A iz pepela sagorenih 300 W nastala je pjesma Izgaranje.
Na ovom mjestu dolazimo do još jednog zanimljivog čovjeka koji je surađivao s Humpsima. Goran je jako dobro baratao elektronikom i sličnim stvarima. Band mu je baš dobro došao, jer je konačno mogao napraviti nešto od opće koristi. To "nešto od opće koristi" bilo je pojačalo za električnu gitaru, i to stereo pojačalo snage 300 W, što je stvarno bila stvar koju je trebalo imati. Elementi su naručeni iz Niša (Ei Niš - elektronička industrija) - po tome znam da se i to zbivalo prije raspada Jugoslavije. Bile su to dvije pločice na koje je trebalo zalemiti kondenzatore, otpornike, tranzistore i ostalo. Ono što nije došlo bio je transformator, koji je trebao prebacivati s 220 na 24 V, uz još neke zahtjeve, kojih se više ne sjećam. Takav transformator bilo je nemoguće nabaviti u dućanu, ali zato je postojao Uljanik, u kojem su nam po narudžbi napravili četiri transformatora, koji su trebali zajedno djelovati kao jedan. Uz njih je išlo još 10-tak velikih kondenzatora.
Uglavnom, Goran je sve skupa lijepo zalemio, pripremio, a kod mene su bili transformatori i kondenzatori. Još je to trebalo spojiti i pojačalo je trebalo proraditi.
Goran je te večeri, opremljen lemilicom, kacavidama, kliještima i ostalim alatom, došao kod mene, gdje smo trebali obaviti te zadnje stvari. Međutim, javio se jedan problemčić. Goran nije donio unimer (ispitivač napona), a ja ga nisam imao, kao ni ostali koje smo zvali. Nismo mogli utvrditi što je primar, a što sekundar na transformatorima. Naravno, ni Goranu ni meni se nije dalo čekati do sutra, kad bi Goran donio unimer pa smo se odlučili za eksperiment.
Trebalo je pola sata da se sve pospaja.
Onda mi je Goran svečano pružio utikač.
Bili smo uzbuđeni - pojačalo od 300 W je pred nama. Čekao sam samo da Goran kaže i uključujem.
Atmosfera je bila kao pred lansiranje space shuttlea. Goran je vršio zadnje provjere, nešto je mrmljao i tiho pjevušio, a ja sam stajao spreman s kabelom u ruci.
Pojačalo je bilo na stolu u kuhinji, utičnica je također bila na stolu. Pažljivo smo poravnali u utičnicu i pojačalo, kako bi pojačali dojam svečanosti.
"Uključi!", rekao je Goran.
Uključio sam.
U tom trenutku, začuo se reski prasak. Iz pojačala je pokuljao plavičasti plamen, a kuhinju je ispunio dim. Goran je kriknuo, a ja sam odskočio. Goran je panično ulovio kabel i iščupao ga iz utičnice.
Pojačalo je bilo mrtvo.
Izgorilo je.
Svih 300 W otišlo je u plamen i nadražujućim dimom ispunilo kuhinju.
Nekoliko trenutaka smo zbunjeno gledali što je ostalo od pojačala, ali znali smo da je sve otišlo u nepovrat. Bili smo tužni. Zbog naše nestrpljivosti, zamijenilo smo primar i sekundar pojačala, dobili izlazni napon od 2016 V i snagu od ne-znam-koliko W.
Ostali smo na pojačalu kojem se vrtio zvučnik, a kad pritisneš distorziju zvučnik se zavrti brzo. I na još jednom, Iskrinom pojačalu, koje je imalo 25 W, ali je bilo dobro, s cijevima.
A iz pepela sagorenih 300 W nastala je pjesma Izgaranje.
3 komentara:
Super je ovo citati Nikola. Mozda i ja pocnem blogati, kad dobijem internet u stan. Sad sam u Rimu na postdoku, osjecam se usamljeno i kreativno sto moze biti i dobro i lose ovisno o tome kako se kocke posloze.
Bilo mi je gust citati onaj dio o Sapienzi i papi, jer sjedim par soba od inicijatora protesta. Nemozes ni zamisliti koliko je to buke proizvelo ovdje.. Slucaj je dosao do parlamenta koji je raspusten, a danas je neka desnicarska parlamentarka (koja je karijeru pocela kao tv hostesa koja se u minici osmjehuje proizvodima) napisala clanak u kojem analizira znanstveni doprinos Maiania i Parisija. Maiani ce zbog svega ovoga vjerojatno biti povucen sa mjesta direktora nacionalne fondacije za istrazivanja.
Puno pozdrava i cuvajte mi cvjetni, zao mi je sto nisam mogao sudjelovati :(
Vinko
Hej!
Već sam te se odrekao kad sam saznao da si na postdoku... Mislio sam da si doktorirao, a nisi se ni javio. Kad ono, otišao si na postdok prije doktorata :-)
Baš mi je drago da me čitaš.
A Cvjetni nećemo dati!
Pa kaj mislis da tebe ne bi pozvao na obranu ... c c c
Javio bih ti se i ranije, al ovo mi je bila uzasno gadna godina od strganih ligamenata preko salmonela i slicnih bolescina do toga da sam ko ludjak delo cijeli tjedan, da stignem doktorirati prije odlaska u Rim. Eto nisam stigao :), al sam zato bio u guzvi pa ti se nisam stigao javiti ..
Pozdrav
Objavi komentar