(slike su skinute s interneta)
Nakon što sam malo razmislio i posložio si datume u glavi, shvatio sam da su Humpsi krenuli s koncertima i prije početka rata. U jednom trenutku Biondo tzv. Nadan Rojnić ih je povezao s Markom Breceljem i ubrzo je dogovoren koncert u Mladinskom kulturnom centru (MKC) u Kopru. Bilo je to jedno od kultnih mjesta, meka svih bandova Istre i šire okolice, jer redovito su tu svirali underground bandovi sa svih strana. Zato je MKC bio odlično mjesto za održavanje koncerta.
Nešto malo prije Nove godine 1991. Humpsi su se ukrcali na vlak, putovali 10(!) sati i konačno stigli do Kopra. Ja nisam mogao s njima, ali sjećam se priče kako je Braičinu neki policajac dovikivao da nosi šunku (jer je bas nosio u nekoj smiješnoj zelenoj vreći).Humpsi (u sastavu: Davor Buić - vokal; Draško Ivezić - gitara; Ivo Braičin - bas; Igor Dobranović - bubnjevi) su te večeri nastupali kao prvi band, a nakon njih su svirali Overflow, a na kraju Once Upon a Time iz Australije. Tada su Humpsi imali samo dvije svoje stvari - Milinka Is not Dead i Biti živ, ostatak koncerta je popunjen obradama Idola i sl. Kasnije su zaružili s Overflowima, odspavali u MKCu i drugog jutra se vratili u Pulu.
Koliko se sjećam, vratili su se prilično zadovoljni, Brecelj ih je pozvao da još jednom dođu svirati u MKC. Zaključili su da moraju što prije podebljati repertoar.
Tako je i bilo.
Ja se jednog jutra naglo budim s tekstom u glavi: Čovjek sa bijelim Fičom!!!
Tekst je bio dobar, trebalo ga je uglazbiti, ali Davoru i Drašku ništa nije padalo napamet. Onda je Draško, onako bezveze, tek toliko da isproba je li dobro naštimao gitaru, odsvirao jedan akord. Davor je doživio trenutni orgazam:
"Daj, još jednom!"
Draško se u prvom trenu nije mogao sjetiti što je točno odsvirao, ali nakon nekog vremena se ipak sjetio i stvar Čovjek sa bijelim Fičom je dobila svoje osnovne obrise.
Tad se band seli u Pulu, kod Luke. Ipak je bilo malo teško svakoga dana dolaziti u Medulin pa je Draško pitao Luku mogu li svirati u njegovoj kući, koja se tada nadograđivala. Luka je pitao tatu može li se svirati u kući, a njegov tata je shvatio da će Luka tu vježbati flautu, kad ono - došao cijeli band.
Uglavnom, Čovjek s bijelim Fičom u Lukinoj je kući dorađen, po uzoru na Starship od MC5. Odlučeno je da će Draško to pjevati, jer je jedini on to sve imao u glavi.
Nastaje i pjesma Podzemna željeznica, čiji smo tekst napisali zajedno Davor, Draško i ja - svaki od nas po jednu strofu. Sva trojica smo čučali na golom betonu i na komad papira pisali:
Davor:
Draško:
Nikola:
refren:
Na Goranovom rođendanu Humpsi nastupaju u njegovom vrtu. Premijerno se izvode stvari:
Igor Breški, do tada mirni mali dečkić iz prve klupe, u tom trenutku poludi i drugog dana u školu dolazi s raščupanom frizurom. Od tada Breški više nikad nije bio dobri dečkić.
Drugi koncert u MKCu održan je na proljeće, s time da je Ivor Ivezić svirao bas umjesto Braičina. S Humpsima je nastupalo još nekoliko bandova. Kako su tada već imali više svojih autorskih stvari i dobro svirali, publika ih je prihvatila jako dobro i vratili su se trijumfalno u Pulu. Trebalo je sad srediti neki nastup i u Puli, pred domaćom publikom. To se pokazalo kompliciranijim zbog lobija Foruma mladih.
Al' otompotom.
Nešto malo prije Nove godine 1991. Humpsi su se ukrcali na vlak, putovali 10(!) sati i konačno stigli do Kopra. Ja nisam mogao s njima, ali sjećam se priče kako je Braičinu neki policajac dovikivao da nosi šunku (jer je bas nosio u nekoj smiješnoj zelenoj vreći).Humpsi (u sastavu: Davor Buić - vokal; Draško Ivezić - gitara; Ivo Braičin - bas; Igor Dobranović - bubnjevi) su te večeri nastupali kao prvi band, a nakon njih su svirali Overflow, a na kraju Once Upon a Time iz Australije. Tada su Humpsi imali samo dvije svoje stvari - Milinka Is not Dead i Biti živ, ostatak koncerta je popunjen obradama Idola i sl. Kasnije su zaružili s Overflowima, odspavali u MKCu i drugog jutra se vratili u Pulu.
Koliko se sjećam, vratili su se prilično zadovoljni, Brecelj ih je pozvao da još jednom dođu svirati u MKC. Zaključili su da moraju što prije podebljati repertoar.Tako je i bilo.
Ja se jednog jutra naglo budim s tekstom u glavi: Čovjek sa bijelim Fičom!!!
On je čovjek sa bijelim Fičom,
on juri, žuri i gazi sve pred sobom.
Žene, djeca, starci, svi bježe pred njim
jer on je lud, on je čovjek sa bijelim Fičom.
Čovjek sa bijelim Fičom
Čovjek sa bijelim Fičom
Čovjek sa bijelim Fičom
pije kavu sa šlagom.
Kad dođe kući već ga čeka toplo mlijeko
Njegova mama voli slušati o njemu
Ona njega mnogo voli i ponosi se njime
jer on je lud, on čovjek sa bijelim Fičom
Čovjek sa bijelim Fičom
Čovjek sa bijelim Fičom
Čovjek sa bijelim Fičom
pije kavu sa šlagom.
Oko osam sati on dolazi u kafić,
svi mu se panično miču s puta,
a on samo nervozno skida Ray-banke i viče:
"Kelner, jednu kavu sa šlagom, puno šećera molim!"
Čovjek sa bijelim Fičom
Čovjek sa bijelim Fičom
Čovjek sa bijelim Fičom
pije kavu sa šlagom.
Tekst je bio dobar, trebalo ga je uglazbiti, ali Davoru i Drašku ništa nije padalo napamet. Onda je Draško, onako bezveze, tek toliko da isproba je li dobro naštimao gitaru, odsvirao jedan akord. Davor je doživio trenutni orgazam:
"Daj, još jednom!"
Draško se u prvom trenu nije mogao sjetiti što je točno odsvirao, ali nakon nekog vremena se ipak sjetio i stvar Čovjek sa bijelim Fičom je dobila svoje osnovne obrise.
Tad se band seli u Pulu, kod Luke. Ipak je bilo malo teško svakoga dana dolaziti u Medulin pa je Draško pitao Luku mogu li svirati u njegovoj kući, koja se tada nadograđivala. Luka je pitao tatu može li se svirati u kući, a njegov tata je shvatio da će Luka tu vježbati flautu, kad ono - došao cijeli band.
Uglavnom, Čovjek s bijelim Fičom u Lukinoj je kući dorađen, po uzoru na Starship od MC5. Odlučeno je da će Draško to pjevati, jer je jedini on to sve imao u glavi.
Nastaje i pjesma Podzemna željeznica, čiji smo tekst napisali zajedno Davor, Draško i ja - svaki od nas po jednu strofu. Sva trojica smo čučali na golom betonu i na komad papira pisali:
Davor:
Noć je oko dva sata,
tražim otvorenu krčmu
da se naroljam piva,
al' ništa ne radi ne radi ne radi.
Ostaje mi samo put do kuće,
odlazim na stanicu i čekam vlak.
Draško:
Stojim na uglu i pripalim cigaru
i nervozno nervozno mašem repom.
Izvukao sam neku tužnu facu i uplašio mediokritete.
Kreteni oko mene podrugljivo se keze,
a ja im na brzinu polomim kosti sve.
Nikola:
Odlazim do najbližeg parka
i legnem na otpalo lišće.
Vidim polupraznu bocu vina
u njoj plivaju mrtve muhe.
I dok ispijam preostalo vino
pas lutalica piša mi na facu.
refren:
Podzemna željeznica 4x
Na Goranovom rođendanu Humpsi nastupaju u njegovom vrtu. Premijerno se izvode stvari:
Izgaranje
Čovjek sa bijelim Fičom
Podzemna željeznica
Milinka 2
Igor Breški, do tada mirni mali dečkić iz prve klupe, u tom trenutku poludi i drugog dana u školu dolazi s raščupanom frizurom. Od tada Breški više nikad nije bio dobri dečkić.
Drugi koncert u MKCu održan je na proljeće, s time da je Ivor Ivezić svirao bas umjesto Braičina. S Humpsima je nastupalo još nekoliko bandova. Kako su tada već imali više svojih autorskih stvari i dobro svirali, publika ih je prihvatila jako dobro i vratili su se trijumfalno u Pulu. Trebalo je sad srediti neki nastup i u Puli, pred domaćom publikom. To se pokazalo kompliciranijim zbog lobija Foruma mladih.Al' otompotom.
1 komentar:
Čovjek sa bijelim fićom rulz...pozdrav DB koji ju je pjevao jednom, ma gdje se nalazio...
hrxx
Objavi komentar