Šta je bilo kasnije s nositeljima projekta the Humps?
Natuknica o bandu the Humps se pojavila u jednoj enciklopediji (Hrvatska rock enciklopedija ili Enciklopedija hrvatskog rocka - trebam provjeriti), koja se pojavila u prodaji 1993. Eto, nakon svega, ipak je i to ostalo zabilježeno.
Ivo Braičin je prvi otišao iz banda. On je završio elektrotehnički fakultet i nije se bavio muzikom. Jednom mi je posudio neku video kazetu sa spotovima Ramonesa, koja je i dalje kod mene.
Ivor Ivezić, Draško i Goran su se od početka (lipanj 1992. godine) vrlo aktivno uključili u rad Kreativno-istraživačkog tima (KIT) GRM i Ulične družine Ovce (kasnije UD ovce). Tome sam se i ja uskoro pridružio i to je uvelike utjecalo na sve nas. S Draškom i tim društvom sam puno radio i još uvijek radim. Projektima je zajednički nazivnik zajebancija i sprdanje sa svim onim što nam smeta. Draško je i vrlo zaslužan za moje brzo snalaženje u Zagrebu, kad sam 1993. došao studirati. Stanovali smo kod njegove bake u Palmotićevoj 25, manijakalno slušali Zappu, goli skakali po sobi kad su na 101-inici pustili novi album Jella Biafre, "neopazice" dovodili cure... Sjećam se te prve večeri u Zagrebu. Došao sam na prijemni samo u šlapama i u bermudama. Odmah je pala kiša i bilo je hladno, a mi smo se šetali gradom. Zastali smo pred ulazom u radio 101, a Draško je rekao: "Vidiš, ovo moramo osvojiti!"
Igor Dobranović se nije baš jako okoristio bubnjanjem. Mislim da je svirao u nekom bandu što svira na ljetnim terasama, ali i to vrlo kratko. Kasnije je radio kao čuvar u pulskom zatvoru. Dalje ne znam.
Ivor Ledinski je postao najbolji zubar za kojeg znam. Uvijek je bio spretan s rukama. Nekad je tesao i izrađivao gitare, a onda se opredjelio za obradu usne šupljine.
Davor se više nikad nije bavio sviranjem. Nažalost, jer je definitivno bio talentiran. Na poseban način doživljava muziku. On ti pusti neku solažu, gleda te u oči:
"E... ovo.." i onda imitira sviranje gitare: "Šta nije dobro? Tako bi trebalo svirati!"
Super je Davor. S njim sam živio godinu dana u Zapruđu. Jednom smo se posvađali, jer su nam se razišli stavovi o tome treba li prosušiti krumpire prije prženja ili ne treba.
Tad je bio DJ u Istarskom klubu. Želio je muzički educirati ljude, ali nije mu baš polazilo za rukom. Sad, kako sam čuo, stanuje u Bujama s obitelji. Potpuno se povukao i ne komunicira ni s kim iz starog društva. To me žalosti i jedan od mojih budućih projekata je potražiti ga.
FX nas je i dalje uporno vozio gradom, uporno nam pokušavao prodati kožnjake (i nailazio na naše nerazumijevanje), nabavljao revolucionarne japanske porniće snimane kamerom na sondi (koji nisu bili ni najmanje zanimljivi jer nas anatomija spolnog odnosa nije zanimala u takvim detaljima). "Sređivao" je "krdo napaljenih Čehinja koje samo čekaju nas" i uvijek ostajao "suhoga kurca".
Jedno zabavno razdoblje ostalo je za nama i ušli smo u novo, još zabavnije, produktivnije i kreativnije.
Ipak, Humpse ću zauvijek voliti, jer je to bio prvi veći projekt u koji sam bio uključen.
Natuknica o bandu the Humps se pojavila u jednoj enciklopediji (Hrvatska rock enciklopedija ili Enciklopedija hrvatskog rocka - trebam provjeriti), koja se pojavila u prodaji 1993. Eto, nakon svega, ipak je i to ostalo zabilježeno.
Ivo Braičin je prvi otišao iz banda. On je završio elektrotehnički fakultet i nije se bavio muzikom. Jednom mi je posudio neku video kazetu sa spotovima Ramonesa, koja je i dalje kod mene.
Ivor Ivezić, Draško i Goran su se od početka (lipanj 1992. godine) vrlo aktivno uključili u rad Kreativno-istraživačkog tima (KIT) GRM i Ulične družine Ovce (kasnije UD ovce). Tome sam se i ja uskoro pridružio i to je uvelike utjecalo na sve nas. S Draškom i tim društvom sam puno radio i još uvijek radim. Projektima je zajednički nazivnik zajebancija i sprdanje sa svim onim što nam smeta. Draško je i vrlo zaslužan za moje brzo snalaženje u Zagrebu, kad sam 1993. došao studirati. Stanovali smo kod njegove bake u Palmotićevoj 25, manijakalno slušali Zappu, goli skakali po sobi kad su na 101-inici pustili novi album Jella Biafre, "neopazice" dovodili cure... Sjećam se te prve večeri u Zagrebu. Došao sam na prijemni samo u šlapama i u bermudama. Odmah je pala kiša i bilo je hladno, a mi smo se šetali gradom. Zastali smo pred ulazom u radio 101, a Draško je rekao: "Vidiš, ovo moramo osvojiti!"
Igor Dobranović se nije baš jako okoristio bubnjanjem. Mislim da je svirao u nekom bandu što svira na ljetnim terasama, ali i to vrlo kratko. Kasnije je radio kao čuvar u pulskom zatvoru. Dalje ne znam.
Ivor Ledinski je postao najbolji zubar za kojeg znam. Uvijek je bio spretan s rukama. Nekad je tesao i izrađivao gitare, a onda se opredjelio za obradu usne šupljine.
Davor se više nikad nije bavio sviranjem. Nažalost, jer je definitivno bio talentiran. Na poseban način doživljava muziku. On ti pusti neku solažu, gleda te u oči:
"E... ovo.." i onda imitira sviranje gitare: "Šta nije dobro? Tako bi trebalo svirati!"
Super je Davor. S njim sam živio godinu dana u Zapruđu. Jednom smo se posvađali, jer su nam se razišli stavovi o tome treba li prosušiti krumpire prije prženja ili ne treba.
Tad je bio DJ u Istarskom klubu. Želio je muzički educirati ljude, ali nije mu baš polazilo za rukom. Sad, kako sam čuo, stanuje u Bujama s obitelji. Potpuno se povukao i ne komunicira ni s kim iz starog društva. To me žalosti i jedan od mojih budućih projekata je potražiti ga.
FX nas je i dalje uporno vozio gradom, uporno nam pokušavao prodati kožnjake (i nailazio na naše nerazumijevanje), nabavljao revolucionarne japanske porniće snimane kamerom na sondi (koji nisu bili ni najmanje zanimljivi jer nas anatomija spolnog odnosa nije zanimala u takvim detaljima). "Sređivao" je "krdo napaljenih Čehinja koje samo čekaju nas" i uvijek ostajao "suhoga kurca".
Jedno zabavno razdoblje ostalo je za nama i ušli smo u novo, još zabavnije, produktivnije i kreativnije.
Ipak, Humpse ću zauvijek voliti, jer je to bio prvi veći projekt u koji sam bio uključen.
Broj komentara: 5:
Moram priznati da me čitanje povijesti Humpsa podsjetilo na mnogo, mnogo toga. Nevjerojatno je kako se stvari zaborave tijekom godina, čak iako si jedan od osnivača benda. U svakom slučaju, mogu samo reći, BRAVO NIKX! Podsjetio si me na jedno vrlo bitno razdoblje moga života i uspio pobuditi one iste osjećaje koje sam osjećao tijekom svakog nastupa. Pročitao sam sve od početka do kraja praćen, na trenutke i preplavljen, bujicom emocija. Moram ipak priznati da iz moje perspektive i nije baš sve tako kako se ovdje navodi. U potpunosti razumljivo, obzirom na proteklo vrijeme, a i činjenicu da smo se kao članovi banda počeli u jednom trenutku udaljavati i razilaziti u gotovo svemu, a samim time i doživljavati cijelu priču iz malo drugačije perspektive, pad i konačan raspad Humpsa. Htio bi ovdje naglasiti, međutim, par činjenica vezano na koncert u Patinaggiu. Točno je da je u jednom trenutku u cijelu priču uletila vojska i time jednostavno omogućila održavanje koncerta uopće. Ali, ipak nije baš vojska sve plaćala. Mnogo je financijskih sredstava uloženo i vlastitim trudom. Ne bih želio nikoga ovdje izostaviti, ali sjećam se da su sponzori koncerta bili:
- tadašnji (mislim da je bio) direktor Pattinaggia (nažalost, ne sjećam mu se imena), koji je osigurao dvoranu (pripremu i završno čišćenje uključujući) bez posredstva vojske. Naime,dvoranu smo imali na raspolaganju iz razloga što ga je Ivorov tata poznavao. Danas tog čovjeka više nema među nama, ali znam da sam par mjeseci u velikim krugovima izbjegavao Pattinaggio, jer je naime cijela gomila pijane i razularene ekipe gotovo u potpunosti uništila dijelove parketa koji nisu bili pokriveni tepihom (tepih je naravno bio potpuno uništen..)
- Istarska banka, čiji se natpis jasno vidi na slici. Sjećam se kao danas kako sam bauljao po hodnicima tadašnje uprave banke pokušavajući dogovoriti sponzorstvo. Svaka čast Zlati Knez, koja je tada pokazala nevjerojatno razumijevanje za moje izbivanje iz škole kako bi "obradio" ovo sponzorstvo. Naravno da je to bio pothvat i po, obzirom da sam tada imao 17 godina, a samim time kredibiliteta moš mislit. Vojska je uletila ovdje u priču na samom kraju dogovora, te je banka tada odlučila sponzorirati.
- HED, DP Elektroistra Pula - doveli su preko ograde kabel kojim su sponzorirali električnu energiju za sve: rasvjetu, razglas i ostalo - ovdje smo imali sreće što mi je mama radila u Elektroistri.
- Triglav osiguranje - vidljivo iz slike (iskreno se ne sjećam kako su oni u tu priču uletili..)
- Caffe bar SAX - jednog sam dana spomenuo vlasniku priču o koncertu i čovjek se zaletio do kase, bez razmišljanja zgrabio šaku novčanica i zviznuo mi ih u džep...Ostao sam skamenjen, a on samo: "ne brini, pa i ja sam nekada bio roker!" Tim je novcem kasnije dijelom plaćen razglas (Sandro i Čotka). Mislim da se radilo o negdje oko 200 maraka
- ne sjećam se točno imena, ali sjećam se da je bila nekakava krojačka radnja ili slično blizu starog autobusnog kolodvora. Uletio sam unutra, objasnio teti o čemu se radi i teta odmah keširala 100 maraka. Nevjerojatno...
- Rino-vino je svoje vino tamo prodavao (besplatno je bilo samo za nas i naše poznanike). Čovjek je te večeri zaradio gadne pare. Sjećam se da me u jednom trenutku ulovio za rukav: "Čuj, evo ti ključeve mog Yuga pa se malo provozaj po Puli".
- 100 USD iz mog džepa - tim je novcem plaćena votka koju su bendovi konzumirali u ogromnim količinama. Jedna je od tih boca u stvari zaslužna zašto su Majke tako kratko svirale. Naime, nekako se našla na rubu stage-a, netko ju je gurnuo te je prilikom pada prerezala multikabel (audio-video kabel od mix-pulta do stage-a). Naravno da sam taj kabel kasnije morao podmiriti. Još se danas sjećam facu Čotke kad je skužio šta se dogodilo. Mislim da mu se tada cijeli svijet srušio pred očima. A Sandro je samo mrtav hladan doteturao do mene i vrlo mirnim glasom izjavio: "Ovo ćemo ti staviti pod račun..."
- dio nastupa Majki je isto tako plaćen u vlastitom aranžmanu.
Ja sam taj dan u Pattinaggiu bio već u 7 ujutro kako bi obavio zadnje razgovore vezano za prostor. Tada je ujedno i došao stage (koji je u stvari bio boksački ring iz boksačkog kluba). Niti on nije dobro prošao...
Negdje oko 8 i po se pojavio i tata Sandra Petenera koji je tada obavljao posao managera Anti Drota. Čovjek je bio toliko uporan da sam na kraju jednostavno popustio i rekao mu: "može, ali samo dvije stvari i gotovo".
A Nepopravljivih se najviše sjećam. Dečki su me nazvali par večeri prije i rekli tko su i šta su i da žele svirati u Pattinaggiu. Naime, meni je tada bilo nemoguće odlučiti iz razloga što smo se o svemu (osim o Anti Drotu ;-))) dogovarali, pa sam im rekao da se jave za par dana. Kako znamo šta se tada događalo u Vinkovcima, dečki se više nisu javili. Kad ti na dan koncerta negdje oko 10 ujutro opazim pred ulazom Pattinaggia parkirani istrošeni i razdrmani crni Ford Taunus iz '78 sa Vinkovačkim tablicama i sa nekim čudnim likovima unutra. Dođem do auta i pitam ih tko su, a oni:"Mi smo ti band Nepopravljivi. Poznaješ li možda nekog, kao se ono zove.....??? U glavnom došli smo svirati u Pattinaggio." Na to ja: "pa sa mnom ste razgovarali", a oni "eeee, pa di si, lega!!! Jebote, granatirali nam telefonsku centralu pa se nismo mogli javiti pa eto odlučili svejedno doći. Jebote, sjebali su nam i pola Vinkovaca...." Tada sam shvatio šta znači živjeti za Rock'n Roll. Tim ću se dečkima zauvijek diviti... I istina, zvučali su odlično! Mislim da još uvijek negdje imam kopiju njihove demo snimke koju sam trebao proslijediti Brecelju u MKC. A sjećam se i njihovog pozdrava iz jurećeg Forda: "Bok lega, idemo doma na Rock'n'Roll...."
Uhhh, raspisao se više od predviđenog ;-) Ima još par sitnica, ali sam danas jednostavo preumoran (ulovila nas doma nekakva viroza koju smo pokupili preko Alexandre iz jaslica...). Volio bi i dodati svoje viđenje cijele priče oko Draška i najstresnijeg sastanka u mom životu (za usporedbu, današnji su poslovni sastanci igra za djecu.....). U jednom od sljedećih komentara.
Nikola, pronašao si me upravo preko svog bloga i tvoje odlične povijesti uspona i pada jedinog alternativog banda na tadašnjoj pulskoj sceni i to mi je neizmjerno drago. Krivo mi je što u tadašnje vrijeme nismo mogli, ili htjeli, razgovarati o Humpsima na ovako otvoren način. Ali isto tako vjerujem da to možemo nadoknaditi (ovo se naravno odnosi i na Draška). Pokušati ću "pokrpati" dijelove koji ti nedostaju jer ću i ja zauvijek voljeti Humpse!
Davor
Davore!!!
Nemaš pojma kako me razveselilo tvoje pojavljivanje. Nisam to očekivao, ali stvarno sam presretan. Dok sam čitao tvoj komentar, navrle su mi suze na oči (stvarno). Odmah na početku teksta sam shvatio da si to ti.
Da, puno toga što sam napisao je sigurno prilično iskrivljeno, ali dosta je teško sjetiti se svakog detalja s odmakom od 16 godina (to je pola života). Isto tako, ima tu i mnogo hibridnih konstrukata pamćenja i mašte, što je sve produkt mojih osjećaja prema Humpsima. A ta sjećanja s vremenom postaju sve romantičnija.. Međutim, kad se više ljudi uključi u "projekt", sve ponovo poprima jasne i realne obrise.
Davore,
ajde, molim te, daj mi barem svoj mail. Ne moraš ga ostavljati ovdje ako ne želiš da bude svima vidljiv. Piši mi na nbilis@irb.hr ili na ovu adresu na gmailu.
još samo dobranović da se ukaže i možemo napravit reunion. to je sad moderno. dosta je penzionerske kuknjave i nostalgije. još smo premladi za to. instrumente u ruke i rokaj. ili je rnr za vas mrtav? ako je tako, ja ću bit slobodan i obradit ću neke stvari s novim ljudima, a ako bude para tantijeme uredno isplačujem autorima:) Ok, zajebavam se (s druge strane zašto ne), lijepo je čitat i prisječat se ali realno gledajući humpsi su bili band s puno potencijala (u prvom redu autorskog - nikola kao tekstopisac i drale i davor kao kompozitori) koji su zapeli taman prije nego što su počeli raditi velike stvari, i šteta je što na tome priča staje pored živih i zdravih aktera u najboljim godinama, i ako je od svega toga ostala samo romansirana biografija srednjoškolskog benda, onda je pitanje da li je to ikad imalo smisla. to naravno ne znači da trebate prestati pisati o tome, naprotiv, ali u smislu ponovnog buđenja onog žara koji vas je tada tjerao na stvaranje - da se prisjetite tog filma i zaživite ga ponovo, tako vam bog pomogao:D humps forewer!!!
ivor i.
Tako je, Ivore!
Gitare u ruke i rokaj! Ili nešto drugo... Tj. netko od nas će uzeti gitaru, netko nešto drugo. Ovo nije ni zamišljeno kao kuknjava. Ja Humpse doživljavam kao početak, a ne kao nešto što sam ostavio za sobom.
Sve je to rokenrol!
Objavi komentar