Koncert u Hotelu Pula
U hotelu Pula u to su se doba, u organizaciji Foruma mladih, održavali "koncerti za reanimaciju izbjeglica". Izbjeglice iz svih krajeva Hrvatske dolazili su u Pulu. Rijeke i rijeke ljudi unezvjerenih pogleda, s najlon kesama u ruci, u kojima je bilo sve što su uspjeli spasiti. Mi smo gledali te ljude, ali nismo rat doživljavali u punom smislu. 18. studenog pada Vukovar. Ponoć je i potpuni je mrak na željezničkom kolodvoru. Miro, Andrija, Breški i ja odlazimo dočekati vukovarske izbjeglice. Ti jadni ljudi izlaze iz vlaka. Puležani ih dočekuju pljeskom, daju im kruh, daju im bilo šta da jedu i piju. Mi gledamo, ti ljudi prolaze pored nas, a nama se steže grlo. Tad sam prvi put osjetio sav taj njihov jad.
Ali - TREBA SVIRATI! Rat je i treba odgovoriti na sve to dobrim tekstovima, tutnjavom bubnjeva, treštanjem električne gitare, zaglušujućim urlanjem u mikrofon.
Humpsi 29. studenog 1991. unose svoje instrumente u Hotel Pulu. Kultno okupljalište alternative ove noći je naše. Ne samo naše, nego i od Headbangera i Trija Porkodija.
"Dečki, samo se nemojte zajebavati s danom republike!", govori nam Dick May, dok sjedimo s Lampom iz Trija Porkodija na zidiću ispred ulaza. Svi smo tu, i Goran, i ja, i FX. Cure, Ivana, Alina i Željana još nisu došle i mi odlazimo trčati oko HPa. Mrak je, a Davor i ja, trčeći, osmišljavamo zadnje detalje pred koncert. Baš smo jučer napisali i uglazbili "Ovcu", a Draško je na to dodao još 10-tak minuta psihodelične solaže. Tekst ide ovako:
Humpsi su nabrijani do kraja. Davor je u dugom mantilu, raščupan. Izgleda kao da je frontman Pekinške patke. Draško je sav unezvjeren, uzbuđen pred koncert - ipak je ovo Pula. Ivor drma po basu, još nije skroz izvježbao "Fiču". Igor sjedi i puši, čeka da ga pozovu da sjedne za bubnjeve.
Koncert počinje!
U zadnji čas dobacujem toncu kazetu da snimi Humpse, a netko dolazi i s kamerom.
Cure vrište. Davor nešto dovikuje Drašku.
"U ovom tužnom trenutku da ispratimo naše voljeno nam pojačalo koje je izgorilo u nesretnim okolnostima..." započinje Draško, a cure još glasnije vrište.
I Humpsi sviraju. Odlično im ide, čak ne izliječu iz ritma.
Pjesme se redaju jedna za drugom, a ja zadovoljan promatram.
Izgaranje --- Biti živ --- Milinka
"Dame i gospodo - VIS Idoli!" viče Draško, nakon čega slijede dvije njihove stvari: Uber Europa i Plastika. Zatim ide Meskalin blues, koja mi je tada zvučala OK. Podzemna željeznica zvuči super! Furiozna, žestoka, baš pravi punk! Vrlo jaka stvar!
Čovjek sa bijelim fičom - cure viču "Ne to!", jer misle da je koncert gotov. Naravno, Draško pjeva tu stvar, Davor svira gitaru. Odlično! Jako sam sretan i zadovoljan! Ponosim se Humpsima. U drugom dijelu pjesme, kad dolazi do vrhunca, Ivor izlijeće iz ritma, izlijeću i Igorovi bubnjevi. Ali i to zvuči dobro, baš pankerski. Baš tako treba!
koncert nije gotov. Treba odsvirati još nešto.
"Je'n dva. Da vas čujem! Milinka! Milinka! Milinka!" ekipa urla od oduševljenja.
Milinka II traje dugo. samo uvodna solaža traje 2 minute, a ima još dužih dijelova. Nije stala cijela na snimku koncerta. Nisu stale ni Ovca ni još nekoliko obrada, među kojima je i Zlatni papagaj od Električnog orgazma.
Ovca je trajala, trajala i trajala - sjećam se, duuugo, najmanje 8 minuta. Ali to sam baš tako i želio da ispadne.
Humpsi silaze s bine, a DJ Brada pušta, Dicku za inat, "Dan republike" od Zabranjenog pušenja.
Bio je to stvarno odličan koncert i ja sam bio jako zadovoljan. Davor i Draško, kao okorjeli perfekcionisti (što su ostali i do danas) su bili nezadovoljni izlijetanjem iz ritma, ozvučenjem, nedostatkom monitora... Zaključak je bio da treba naći pouzdanog basistu, koji će brzo naučiti sve stvari i koji će moći stalno svirati.
Bla bla bla.
Koncert je bio odličan I GOTOVO!!!
U hotelu Pula u to su se doba, u organizaciji Foruma mladih, održavali "koncerti za reanimaciju izbjeglica". Izbjeglice iz svih krajeva Hrvatske dolazili su u Pulu. Rijeke i rijeke ljudi unezvjerenih pogleda, s najlon kesama u ruci, u kojima je bilo sve što su uspjeli spasiti. Mi smo gledali te ljude, ali nismo rat doživljavali u punom smislu. 18. studenog pada Vukovar. Ponoć je i potpuni je mrak na željezničkom kolodvoru. Miro, Andrija, Breški i ja odlazimo dočekati vukovarske izbjeglice. Ti jadni ljudi izlaze iz vlaka. Puležani ih dočekuju pljeskom, daju im kruh, daju im bilo šta da jedu i piju. Mi gledamo, ti ljudi prolaze pored nas, a nama se steže grlo. Tad sam prvi put osjetio sav taj njihov jad.
Ali - TREBA SVIRATI! Rat je i treba odgovoriti na sve to dobrim tekstovima, tutnjavom bubnjeva, treštanjem električne gitare, zaglušujućim urlanjem u mikrofon.
Humpsi 29. studenog 1991. unose svoje instrumente u Hotel Pulu. Kultno okupljalište alternative ove noći je naše. Ne samo naše, nego i od Headbangera i Trija Porkodija.
"Dečki, samo se nemojte zajebavati s danom republike!", govori nam Dick May, dok sjedimo s Lampom iz Trija Porkodija na zidiću ispred ulaza. Svi smo tu, i Goran, i ja, i FX. Cure, Ivana, Alina i Željana još nisu došle i mi odlazimo trčati oko HPa. Mrak je, a Davor i ja, trčeći, osmišljavamo zadnje detalje pred koncert. Baš smo jučer napisali i uglazbili "Ovcu", a Draško je na to dodao još 10-tak minuta psihodelične solaže. Tekst ide ovako:
Ubio sam ovcuTrčimo i smišljamo poredak pjesama. Počinje s Izgaranjem. Treba svirati i Idole. I Zlatnog papagaja. Koncert se bliži i ulazimo unutra, jer tonac je stigao i treba odraditi tonsku probu. Headbangeri već probavaju. Zvuče odlično...
da napravim kapu.
O zašto sam je ubio
kad mi kapa ne treba.
Humpsi su nabrijani do kraja. Davor je u dugom mantilu, raščupan. Izgleda kao da je frontman Pekinške patke. Draško je sav unezvjeren, uzbuđen pred koncert - ipak je ovo Pula. Ivor drma po basu, još nije skroz izvježbao "Fiču". Igor sjedi i puši, čeka da ga pozovu da sjedne za bubnjeve.
Koncert počinje!
U zadnji čas dobacujem toncu kazetu da snimi Humpse, a netko dolazi i s kamerom.
Cure vrište. Davor nešto dovikuje Drašku.
"U ovom tužnom trenutku da ispratimo naše voljeno nam pojačalo koje je izgorilo u nesretnim okolnostima..." započinje Draško, a cure još glasnije vrište.
I Humpsi sviraju. Odlično im ide, čak ne izliječu iz ritma.
Pjesme se redaju jedna za drugom, a ja zadovoljan promatram.
Izgaranje --- Biti živ --- Milinka
"Dame i gospodo - VIS Idoli!" viče Draško, nakon čega slijede dvije njihove stvari: Uber Europa i Plastika. Zatim ide Meskalin blues, koja mi je tada zvučala OK. Podzemna željeznica zvuči super! Furiozna, žestoka, baš pravi punk! Vrlo jaka stvar!
Čovjek sa bijelim fičom - cure viču "Ne to!", jer misle da je koncert gotov. Naravno, Draško pjeva tu stvar, Davor svira gitaru. Odlično! Jako sam sretan i zadovoljan! Ponosim se Humpsima. U drugom dijelu pjesme, kad dolazi do vrhunca, Ivor izlijeće iz ritma, izlijeću i Igorovi bubnjevi. Ali i to zvuči dobro, baš pankerski. Baš tako treba!
koncert nije gotov. Treba odsvirati još nešto.
"Je'n dva. Da vas čujem! Milinka! Milinka! Milinka!" ekipa urla od oduševljenja.
Milinka II traje dugo. samo uvodna solaža traje 2 minute, a ima još dužih dijelova. Nije stala cijela na snimku koncerta. Nisu stale ni Ovca ni još nekoliko obrada, među kojima je i Zlatni papagaj od Električnog orgazma.
Ovca je trajala, trajala i trajala - sjećam se, duuugo, najmanje 8 minuta. Ali to sam baš tako i želio da ispadne.
Humpsi silaze s bine, a DJ Brada pušta, Dicku za inat, "Dan republike" od Zabranjenog pušenja.
Bio je to stvarno odličan koncert i ja sam bio jako zadovoljan. Davor i Draško, kao okorjeli perfekcionisti (što su ostali i do danas) su bili nezadovoljni izlijetanjem iz ritma, ozvučenjem, nedostatkom monitora... Zaključak je bio da treba naći pouzdanog basistu, koji će brzo naučiti sve stvari i koji će moći stalno svirati.
Bla bla bla.
Koncert je bio odličan I GOTOVO!!!
1 komentar:
"U drugom dijelu pjesme, kad dolazi do vrhunca, Ivor izlijeće iz ritma, izlijeću i Igorovi bubnjevi."
Mislim... Na snimci se jasno cuje - ja i Igor krecemo na vrijeme a Davor uleti prekasno... :)
Objavi komentar